Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Najavila je da će sedmi okrugli sto o temi „Postignuća i prioriteti u procesu traženja nestalih osoba u BiH“, biti održan 5. decembra u Istočnom Sarajevu

U toku 2018. godine, odnosno za 11 mjeseci ove godine, ekshumirano je 133 posmrtna ostatka za koja se pretpostavlja da je riječ o žrtvama iz proteklog rata. Rezultati još nisu konačni i moguće je da će ovaj broj do kraja godine biti nešto veći – kazala je u razgovoru za Fenu Lejla Čengić iz Instituta za nestale osobe BiH.

Ona navodi da je razlog znatno manjeg broja ekshumiranih posmrtnih ostataka, u odnosu na prethodne godine, nedostatak tačnih informacija o potencijalnim lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica.

Podsjeća da su ove godine pronađene tri masovne grobnice: masovna grobnica na Rogoju, općina Trnovo, iz koje je ekshumirano pet žrtava; masovna grobnica u Goraždu tri žrtve i masovna grobnica jama Golubnjača u Drvaru iz koje je ekshumirano 18 žrtava.

Čengić napominje da identiteti ekshumiranih žrtava iz ovih grobnica još nisu utvrđeni, odnosno još nisu pristigli DNK nalazi.

U toku 2018. godine identificirane su 123 žrtve koje su ekshumirane u ranijem periodu.

– Kada je riječ o broju identificiranih u toku ove godine rezultati su mnogo manji u odnosu na ranije godine – kazala je Čengić.

U Centralnoj evidenciji nestalih (CEN) do sada je verificirano 26.000 nestalih osoba, od ukupno prijavljenih 34.964 nestale osobe.

Čengić ističe da je u proteklih godinu dana ostvarena značajna saradnja s porodicama i udruženjima nestalih osoba na području cijele BiH, kroz okrugle stolove koje je organizirao Savjetodavni odbor Instituta za nestale osobe BiH, uz podršku Međunarodnog komiteta Crvenog krsta/križa u BiH. Organizirano je šest okruglih stolova u različitim gradovima BiH – Prijedoru, Tuzli, Mostaru, Bugojnu, Brčkom i Derventi.

Najavila je da će sedmi okrugli sto o temi „Postignuća i prioriteti u procesu traženja nestalih osoba u BiH“, biti održan 5. decembra u Istočnom Sarajevu.

Po njenim riječima, cilj okruglog stola je prezentirati dosadašnje rezultate u procesu traženja nestalih osoba, prioritete na kojima će se raditi u narednom periodu, kao i probleme s kojima se suočavaju u ovom procesu.

– Okruglom stolu mogu prisustvovati svi članovi porodica nestalih osoba s područja svih općina na području Kantona Sarajevo, kao i općina Foča, Goražde, Trnovo, Kalinovik, Rogatica, Sokolac, Pale, Višegrad, Žepa, Han Pijesak, bez obzira na etničku, nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost. Na okruglom stolu imat će mogućnost da iznesu mišljenja, preporuke i stavove o procesu traženja nestalih osoba u BiH – kazala je Čengić.

Pored ovog vida komunikacije s porodicama nestalih osoba, u proteklom periodu uloženi su značajni napori da se osigura uključenost porodica nestalih osoba u proces traganja i poboljšanje njegove cjelokupne transparentnosti.

Pokrenuta je web stranica Instituta za nestale osobe, koja bi porodicama pružila informacije o procesu traženja nestalih osoba.

Web stranica Instituta je u funkciji, a u narednom periodu, na web stranici trebala bi se nalaziti online aplikacija svih verificiranih slučajeva iz Centralne evidencije nestalih.

Čengić pojašnjava da će se baza podataka pretraživati isključivo na osnovu imena (imena oca/majke) i prezimena, s tim da će biti potrebno unijeti najmanje tri karaktera za ime i prezime.

Interakcija s korisnicima će se ostvarivati, kako u vezi sa pojedinačnim slučajem, tako i uz mogućnost da korisnici mogu davati generalne sugestije ili komentare.

– Iako je u procesu traženja nestalih osoba u našoj zemlji urađen ogroman dio posla, konačno rješenje još nije ni blizu. U BiH se još uvijek traga za 7.228 nestalih osoba. Njihove obitelji, koje žive u svim dijelovima naše zemlje još uvijek su u neizvjesnosti, bez ikakvih informacija o svojim najmilijim – zaključila je Čengić.

Naser Orić gostovao kod Senada Hadžifejzovića

Nakon oslobađajuće presude, u studiju Face televizije ekskluzvno su govorili Naser Orić i advokatice Lejla Čović i Sabina Mehić.

„Ja ovo doživljavam kao osvojen još jedan rov. Ne bih rekao da je država Bosna i Hercegovina šutila. BiH ima svoje mehanizme koji se bave ovim poslom. Političari nemaju potrebe da se miješaju u ovo. Imaju institucije koje su zadužene za to“, kazao je Orić.

Advokatice Nasera Orića su istakle zadovoljstvo povodom oslobađajuće presude.

„Zadovoljstvo je advokata svaki put kada dobijemo oslobađajuću presudu. Ovaj predmet je bio složen i komplikovan zbog političke dimenzije i pritisaka koje smo imali. S pravne strane predmet je bio vrlo jednostavan. Naser je pravosnažno oslobođen i ne postoji mogućnost da mu se sudi za ista djela“, rekla je Lejla Čović.

„Očekujem od gospodina Vučića da mi se javno izvini za optužbe i klevete koje je istakao u svojim javnim nastupima. Imao sam danas tri poziva od trojice advokata iz Srbije koji traže od mene da podnesu tužbu protiv Vučića za klevetu. Meni je zanimljivo zašto su porodice poginulih srpskih žrtava dozvolile Vučiću da promoviše njihove sinove u kukavice. Vučić je tvrdio da ima čovjeka koji je očevidac da sam ja vadio nekome oči. Kao čovjek moram pokazati javnosti da to nije istina“, naglasio je Orić.

„Moguće je s pravnog aspekta da Orić podnese tužbu protiv Aleksandra Vučića“, istakla je Lejla Čović.
Orić je kazao da je više puta odlazio u Srbiju te da mu nije jasno zašto je srbijanskim medijima njegov boravak tamo nevjerovatan.

„Nikada nisam osjećao da me nešto sprječavalo da idem tamo. Ja sam slobodan čovjek. Bio sam u lovu tamo i družio se sa Srbima. Družim se sa Srbima koji su u ratu bili na drugoj strani“ poručio je Orić.

Da li se osjeća krivim za bilo šta u ratu? Kravica,ofanzive Armije RbiH,civili?

„Jedino se osjećam krivim što nisam bio fizički prisutan 95’ u Srebrenici. Samo dragi Bog zna da li bi Srebrenica pala da sam bio tamo. To je ostala crna tačka u mom životu te činjenica što nisam bio sa saborcima da spasim makar još jedan život“, rekao je Orić.

Orić je također govorio i o zaštićenom svjedoku.

„Zaštićeni svjedok je lažov. To je čovjek koji je babinu penziju trošio, a babu zaključao u kuću. Čovjek koji nije bio pripadnik armije, čovjek koji se nije mogao sjetiti s koje strane sam ja napadao. Čovjek koji se pred Apelacionim vijećem odjednom sjetio svega“, naglasio je Orić.

Orić se prisjetio i svih svojih boraca te istakao žaljenje povodom svega što se dogodilo u periodu rata
„Ja nemam pravo ni da slavim ni da budem sretan. Drugi moji saborci su poginuli. Ja nemam pravo zbog djece poginulih boraca da se osjećam sretno. Halalio sam život 92’. Žao mi je ljudi koji su poginuli. Vrlo malo se brine o djeci poginulih boraca“, rekao je Orić.

Orić se na kraju osvrnuo na ono što slijedi, a posebno na odnos Srbije prema njemu.

„Srbija neće pustiti Nasera Orića dok je živ. Jedna stvar nam mora biti jasna. Jedini način da naprave balans za genocid koji su učinili jeste da osude pripadnike ARBiH. Svi zaboravljamo prve žrtve koje su pale u Bijeljini. Niko ne spominje kada je u Bratuncu 1000 Bošnjaka ubijeno. Sve u svemu, bitno je kad se ja okrenem da oni šute. Nema tog novca koji može platiti kap moje krvi. Dovoljna mi je nagrada što sam živ“, zaključio je Orić.

FACE TV

Zagrebačka policija je par dana danonoćno prikupljala tragove i prekopavala kontejnere u potrazi za nazubljenim nožem oštrice 19 sentimetara

Hrvatska javnost je zgrožena monstrouznim činom Damira Minkovića (35) koji je subotu na spavanju zaklao svoju strinu Mariju Minković (77), kao i njenog posinka Sinišu (50) u njihovom stanu u zagrebačkom naselju Strugama.

NAZUBLJENI NOŽ

Zagrebačka policija je par dana danonoćno prikupljala tragove i prekopavala kontejnere u potrazi za nazubljenim nožem oštrice 19 sentimetara, sve dok nisu skupili kockice ovog monstrouznog ubistva. Kako se navodi, ubici prijeti višegodišnja robija, a ono što posebno užasava javnost, jesu njegove riječi koje je uputio svojoj djevojci, kao i njegov stav da će brzo izaći iz pritvora.

– Ja ću se vratiti. Ne brini se. Eto me k tebi za par dana – rekao je Minković svojoj djevojci, kojoj je u subotu ujutro, nekoliko sati nakon ubistva, došao u posjetu autobusom za Beograd.

Milinkoviću je sud odredio jednomesečni pritvor, zbog težine zločina. Ono što sve buni jeste činjenica da novac u kući i sa računa nije diran, pa je koristoljublje sklonjeno sa spiska potencijalnih razloga.

PRETRES STANA

U pretresu ubicinog stana već u predsoblju su bile uočene kapljice krvi za koje je utvrđeno da potiču od njegove strine.

Oduzeto mu je i više raznih predmeta, pa i tri samurajska mača s kojima se fotografisao za Fejsbuk, ali jedna jedina stvar inicijalno je bila misterija za policajce – 32 sentimetra dugačak nazubljeni nož oštrice 19 centimetara, koji nisu uspjeli da pronađu u stanu.

Kasnijom pretragom terena ipak su uspjeli da ga pronađu u kontejneru i to prema dojavam komšija koje su ga vidjele da unezveren ide do kontejnera u sedam ujutru.

Nakon što je ubio strinu koja se otežano kretala i sinovca koji je bio sa posebnim potrebama, on se ukrcao na autobusku stanicu odakle se uputio za Beograd.

Kako navodi Jutarnji list, u razgovoru koji su vodili sa njim, on je rekao da će se sam predati, kao i da nije kriv.

Međutim, uhapšen je istog trenutka kada se autobus pojavio na graničnom prelazu Bajkovo.

Prema izjavama komšija i policije, on je od ranije poznat policiji zbog nekoliko teških i lakših prekršaja.

Autor: jutarnji.hr

Pravo na "bijeli hljeb" odnosno platu od 2.850 maraka u narednih šest mjeseci dok se "ne snađu"

Nakon završenih opštih izbora u Bosni i Hercegovini mnogi političari koji nisu osvojili nove mandate u oba entiteta podnijeli su zahtjeve za “bijeli hljeb”, odnosno za privilegiju dobijanja pune plate u roku od šest mjeseci do godinu dana.

Analitičari ali i pojedini političari ističu da ovo pravo treba ukinuti jer je nepravedno prema građanima ove zemlje i pokazuje neosjetljivost prema njihovim problemima, piše Radio Slobodna Evropa.

Pravo na “bijeli hljeb” odnosno platu od 2.850 maraka u narednih šest mjeseci dok se “ne snađu”, zatražilo je 15 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske koji nisu osvojili nove mandate, a isto pravo sa približno istom platom za sjedenje u kući u trajanju od godinu dana zatražilo je 17 sada već bivših delegata u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

IZ REPUBLIKE SRPSKE ZAHTJEV SU PODNIJELI:

SNSD: Vesna Jungić, Snježana Kelečević, Bojan Vidić, Jasna Lukić i Nenad Kuzmić

PDP: Adam Šukalo, Miroslav Brčkalo, Cvijetin Vilotić, Dragan Ristić

Klub Domovina: Nedim Čivić i Mihnet Okić iz SDA te Ivana Lovrić iz HSP-a.

NDP: Zdravko Krsmanović, Zorka Andrić

NS: Goran Đorđić

FEDERACIJA BIH ZAHTJEV SU PODNIJELI:

HDZ BiH: Oliver Radoš, Radoslav Luburić, Marin Barbarić, Blaž Župarić, Boris Barun, Darijana Katić i Jozo Bagarić

SDA: Rasim Omerović, Emina Kahriman, Dževad Agić i Almira Ćosić-Avdić

HDZ 1990: Zdravko Kuzman

SDP: Amra Haračić i Jasmin Kadić

DF: Midhat Karović

HNS: Slavica Josipović

BPS: Alma Arnaut

Adam Šukalo bivši poslanik Narodne skupštine Republike Srpske, koji je podnio zahtjev za “bijeli hljeb” kaže da ga planira proslijediti u humanitarne svrhe.

Na ovaj potez se odlučio jer je dva puta predlagao Zakon o ukidanju bijelog hljeba na republičkom i lokalnom nivou koji nije prihvaćen i na ovaj način želi da pokaže koliko je ta privilegija besmislena.

“Podnio sam zahtjev za tu privilegiju da bi je donirao jel ako ne bi uzeo ta sredstva ona bi ostala u budžetu i bila bi raspoređena upravo prema onima koji su onemogućili da se ta privilegija ukine”, kaže Šukalo

On dodaje da samo na lokalnom nivou u Republici Srpskoj ima 256 funkcionera sa pravom na “bijeli hljeb” a ako se na to dodaju i oni kadrovi sa republičkog nivoa cifre postaju milionske.

“Svi su zaboravili da to mogu zatražiti delegati u vijeću naroda, da ćemo imati sada novu Vladu pa da to mogu zatražiti i ministri koji ne budu reizabrani a sa druge strane postoji veliki broj funkcionera koje sama Narodna skupština imenuje i svako do njih takođe ima pravo na ‘bijeli hljeb'”, ističe Šukalo.

Prema odredbama zakona koji definišu privilegiju “bijelog hljeba”, pravo na ovu naknadu ukoliko nemaju stalni radni odnos ili penziju imaju poslanici entitetskih parlamenta, delegati vijeća naroda u RS-u i Doma naroda u Federaciji BiH te lokalni funkcioneri u gradovima, opštinama i kantonima ali i bivši ministri u vladama.

Jelena Jeftić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo koja je radila istraživanje o “bijelom hljebu” kaže da mnogi funkcioneri zamrzavaju svoj radni odnos a pojedini su i vlasnici privatnih kompanija i opet dobiju privilegiju jer nema adekvatne kontrole.

“Neka načelna pravila postoje ali kada se uđe u suštinu i kada se vidi kako i na koji način se to dodjeljuje i da se zaista ne kontrolišu njihova primanja onda vi vidite da je velika mogućnost za dobijanje ‘bijelog hljeba'”, kaže Jeftić.

Željko Ninković, konsultant za monitoring Centara civilnih inicijativa kaže da pravo na “bijeli hljeb” pokazuje potpunu socijalnu neosvještenost domaćih političara koji očito gledaju samo svoj interes.

“Svi ovi izborni ciklusi na kraju svode se na to da se njima pozicije obezbijede da oni iz tih pozicija iscrpe što više materijalnih sredstava, budžetskih sredstava koje im donose građani koji pune te budžete da bi oni lagodno uživali bez velike odgovornosti u radu. Oni uživaju ta sredstva za većinu njih nažalost poprilično nezaslužena. Da su barem pokazali minimum volje pa da su spustili taj iznos na prosječnu platu pa da uđu u cipele običnog čovjeka da vide kako je živjeti sa 850 maraka to bi donekle amortizovalo taj njihov postupak, međutim oni hoće sve”, smatra Ninković.

Dosadašnje inicijative za ukidanje “bijelog hljeba” koje su dolazile pred izabrane predstavnike padale su u vodu pa profesor doktor Enver Kazaz smatra da će tako biti i u budućnosti.

“Ne treba očekivati da će bilo kakav moral, bilo kakva savjest proraditi u političkim oligarhijama. Naprotiv nemoral i koristoljublje vodi takve političke elite, prema tome svaki pokušaj da se u Parlamentu promijene zakonski okviri završava neuspjehom”, mišljenja je Kazaz

Tačnih podataka koliko novca odlazi političarima na osnovu naknade takozvanog “bijelog hljeba” u BiH ne postoje, a prema pojedinim istraživanjima radi se o desetinama miliona maraka koji su tokom godina isplaćeni na ime ovih prava koja nemaju obični građani Bosne i Hercegovine.