Dina
Juni
Nana Fata Orlović se priprema za odlazak na hadž: Još nekoliko dana do ostvarenja najveće želje
Published in Istočna Bosna
Bosanskoj heroini Fati Orlović ove godine će konačno biti ispunjena jedna od najvećih želja, a to je odlazak na hadž. Nana se ovih dana priprema za daleki put i obavljanje pete islamske dužnosti.
Nakon dvodecenijske borbe vezano za izmještanje ilegalno izgrađene crkve u njenom dvorištu, nana Fata Orlović počela je živjeti spokojno. Dane provodi u svojoj kući u Konjević Polju, a na živtnom putu među najvećim željama joj je i odlazak na hadž.
U prvobitnom pokušaju prošle godine nije uspjela zbog pandemije koronavirusa te ograničenja koja su bila na snazi, međutim, svoj nijet je prenijela u 2023. Dok ispija svoju poslijepodnevnu kafu, za Klix.ba ističe da je to bila Allahova volja kojoj se pokorila.
"Dvadeset i pet godina sam čekala da crkva iz mog dvorišta bude izmještena. Hvala Bogu to se sve završilo u najboljem redu jer više nisam imala snage da se svađam. Konačno sam počela mirno živjeti, a nakon te borbe najveća želja mi je postala odlazak na hadž. Ovo je ujedno i moja velika obaveza te mi je drago jer ću je konačno ostvariti", kaže nam Orlović.
Nana Fata je mnogo posvećena vjeri, a kako nam priča, ona joj je pomogla da se nađe na pravom, Allahovom putu.
"Lijepi Allah mi je sve ranije 'veoma lijepo završio', a sada ga molim da mi i na ovom putu pomogne. Pokorna njemu, dužna sam da obavim i ovu vjersku dužnost. Mislim da je vrijeme da i ja počnem lijepo živjeti. Period od 25 godina koji je iza mene bio mi je teži od samoga rata", ističe Orlović.
Bosanska heroina u vihoru rata je izgubila 22 člana šire porodice, ubili su joj i muža Šaćira, a sama je ostala sa sedmero djece. Veći dio njih živi izvan granica Bosne i Hercegovine, međutim, ovih dana se okupljaju u porodičnom domu u Konjević Polju.
"Djeca mi dolaze, imam ih priliku vidjeti i zbog toga sam sretna. U predstojeću nedjelju u mojoj kući će biti obavljena dova, pozvala sam mnoge da mi dođu. Hvala svima koji dođu, ali i onima koji ne budu u prilici jer najvažniji je nijet. Meni često kažu da se moram svakome pokoriti, ali ja odgovaram da nije tako. Pokorna sam jedino Allahu i upravo zbog toga i idem na hadž, kako bi moja pokora bila još jača", nastavlja Orlović koju i danas zdravlje dobro služi.
Petu islamsku dužnost nana Fata će obaviti u pratnji svoje kćerke Zlatke koja živi u Sjedinjenim Američkim Državama. One će se naći u prvoj grupi vjernika koji odlaze iz Bosne o Hercegovine.
Buduće hadžije prije odlaska, ali i nakon obavljanja vjerske dužnosti, upućuju posebne poruke. Tako je i u slučaju nane Fate, koja ukazuje na to da svi moramo biti prije svega dobri ljudi.
"Molim naš lijepi narod da se suzdrži od loših stvari. Bitno je da se vole, da se bespotrebno ne svađaju jer svi moramo imati razumijevanja jedni prema drugima. Moja je poruka da druge vole podjednako kao i sebe, da svima pomognu, a ne nanose zlo. Svi mi griješimo, ali je potrebno da se vratimo na pravi put. U tome pomaže i vjera. Svakome bih kazala da se pokori Allahu jer samo tako nam može biti bolje", poručuje Orlović.
Nakon okončanja rata, nana Fata je prošla kroz izuzetno teške životne situacije, a kako nam danas kaže, u velikoj borbi najveću snagu joj je davala upravo vjera.
"Na obavljanje vjerskih dužnosti usmjerili su me roditelji, od kojih sam u djetinjstvu naučila mnogo dobrih stvari. Njihove riječi pratit ću dokad god budem živa. Prvenstveno su me naučili to kako da budem dobra osoba, koja nikome ne želi zlo. Na takav način sam i ja usmjeravala svoju djecu za koju sam se trudila da imaju čist obraz. Uz Allahova usmjerenja, današnjim roditeljima savjetujem da brinu o svojoj djeci, posebno ženskoj jer su vremena u kojima živimo izuzetno teška", savjetuje Orlović.
Ovu staricu danas najviše rastužuje to što iz Bosne i Hercegovine odlazi sve veći broj mladih. Nada se boljim vremenima u kojima će ambijent za život u ovoj državi biti kvalitetniji.
"Mnoge države sam obišla, ali nijedna nije kao Bosna. Šteta je jer nam odlaze mladi koji napuštaju svoja imanja. Odavdje idu školovani, a ostaju nepismeni i nije mi drago. Nadležni moraju pogledati mlade, kako nam ne bi odlazlili. Nadam se da će se školovani ipak moći izdići i da će nas povesti naprijed", zaključuje Orlović.
Fata Orlović bh. ali i svjetskoj javnosti prepoznatljiva je po borbi za izmještanje nelegalno sagrađene crkve u dvorištu njene porodične kuće u Konjević Polju. Nakon dvodecenijske borbe, taj vjerski objekat je uklonjen, a u svojoj avliji nakon toga je posadila cvijeće i zasijala baštu.
Klix.ba
Juni
Neobična priča iz Krajine: Dženaza nakon 107 godina
Published in BiH
Zanimljiva priča nam dolazi iz Krajine, naime u subotu 10. juna će se klanjati dženaza rahmetli Salihu Durakoviću, koji je prije 107 godina poginuo na Monte Melleti kao pripadnik Austrougarske vojske. Dženaza će klanjati njegovi unuci, praunuci i mnogobrojni ostali potomci.
Na vrhovima Monte Melleta, u strašnim borbama koje su se desile krajem maja i početkom juna 1916.godine, život su izgubila 202 Bošnjaka i 6 oficira 2. bosanskohercegovačke regimente, a jedan od njih i rahmetli Salih Duraković.
Više od stotinu godina kasnije njegov praunuk Ramiz Duraković izdaće historijski roman "Zemlja krajiška" u kojem je glavni lik njegov pradid Salih. U ovome romanu je Ramiz sačuvao sjećanje na svog pradjeda, a dženazom u odsustvu želiu da mu oda posebnu čast.
O romanu "Zemlja krajiška" je krajiški publicista i autor prf. Amir Sijamhodžić napisao sljedeće:
"Zemlja krajiška historijski je roman čiji su akteri stvarne historijske ličnosti. Roman opisuje vojne i političke prilike te kulturu življenja u Cazinskoj krajini u periodu od Gradaščevićevog pokreta za autonomiju Bosne pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. Glavni junak romana jeste Salih Duraković, koji je nakon vrlo sadržajnog i dramatičnog životnog puta život skončao kao austrougarski soldat u Prvom svjetskom ratu....
Zemlja krajiška historijski je roman čiji su akteri stvarne historijske ličnosti. U duhu književnog realizma, roman opisuje vojne i političke prilike te kulturu življenja u Cazinskoj krajini u periodu od Gradaščevićevog pokreta za autonomiju Bosne pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. Glavni junak romana jeste Salih Duraković, koji se rodio u naselju Elkići, na tromeđi Cazina, Velike Kladuše i Bužima, a koji je nakon vrlo sadržajnog i dramatičnog životnog puta život skončao kao austrougarski soldat u Prvom svjetskom ratu.
Salihov četrdesetšestogodišnji život obilježen je odrastanjem u rodnim Elkićima, odlascima u susjedna mjesta i gradove, trogodišnjim služenjem vojske u Banjoj Luci pa sve do boravka na raznim frontovima Austro-Ugarske. Pored Saliha, jedna od centralnih ličnosti ovog romana jeste i njegov djed Mehmed, kroz čija se sjećanja i zanimljiva pripovijedanja unuku Salihu čitalac upoznaje s događajima i dešavanjima iz tridesetih godina 19. stoljeća, ali i s okolnostima izbijanja velike bune Krajišnika i surove Latasove ekspedicije iz 1850. i 1851. godine.
Početak romana Zemlja krajiška vezuje se za Salihovo djetinjstvo s početka sedamdesetih godina 19. stoljeća, i odrastanje uz djeda Mehmeda i njegove prijatelje, ali i ostale članove porodice. Bilo je to vrijeme izbijanja Velike istočne krize i ustanka pravoslavnog stanovništva, kao i austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, koje će svoj konačni epilog imati u velikom otporu Krajišnika austrougarskom okupatoru. U nekoliko žestokih bitaka, od kojih se posebno ističe ona na Šehitima, brdu između Cazina i Bužima, stradalo je na stotine hrabrih Krajišnika. U ranom djetinjstvu unuk Salih kao spužva upija djedove mudrosti i poučne priče o bunama Krajišnika iz 1830. i 1850. godine, o krajiškim junacima Hasan-agi Pećkom, Alijagi Kediću, kadiji Ibrahimu Kapiću i bajraktaru Omeru Redžiću, ali i krvnicima kakav je za Krajišnike bio Mihajlo Mićo Latas. Salih od dida dobiva pregršt savjeta koji će mu pomoći da formira stavove o važnosti školstva, poštivanju države, o radu i čestitom držanjOdrastanje uz djeda, slušanje o slavnim precima kakav je bio i Mehmedov djed Elko Duraković, prvi muderis bužimske medrese, te brojna putovanja i boravak u društvu djedovih ahbaba poput načelnika Cazina Ahmetage Pozderca Saliha će odrediti kao čovjeka s najljepšim manirima. Salihov život uokviren u period od 1870. do 1916. godine topla je i dirljiva priča velikog raspona razumijevanja i trpljenja, u kojoj glavni junak s lahkoćom izlazi nakraj sa svakojakim neugodnostima koje mu životna realnost nameće. U besprijekornom poštovanju prema starijim, u ogromnom saburu prema nepravednom ocu Jusi i mlađem bratu Huseinu, u “crnom” težakluku pri obradi zemlje i sabiranju ljetine, u odgovornosti za vrijeme vojne službe i požrtvovanosti na brojnim ratištima od Galicije i Karpata do sočkog i tirolskog fronta, u mudrim savjetima kojim oplemenjuje svoje ukućane, ali i sve one s kojima besjedi najbolje se ogleda prototip glavnog junaka Saliha Durakovića.
Salih je uvijek pribran, uvijek s vjerom u Boga, poštenje i dobrotu. Vrhunac sabura pokazuje prilikom smrti kćerke Fatime i supruge Hate, u situacijama drskog i grubog ponašanja pojedinih oficira u vojsci, ali i očeve nepravde u podjeli poslova i imetka između njega i mlađeg mu brata Huseina, koji, unatoč lijenosti i nepoštivanju roditelja, bolje prolazi u svakoj diobi. U jednoj od takvih situacija, ucijenjen od oca da će mu oduzeti dio imetka ako ga ne posluša, Salih pristaje biti bratova zamjena za odlazak u rat iz kojeg se neće živ vratiti i gdje će časno poginuti prilikom osvajanja planine Monte Meletta 6/7. juna 1916. godine.... "
Juni
Krvna osveta je razlog ubistva u Velikoj Kladuši: Izet Grahović "osvetio" ubijenog brata
Published in BiH
U Velikoj Kladuši u nedjelju navečer dogodilo se ubistvo u kojem je, prema saznanjima krajiških portala, ubijen Asmir Halilagić. Prva nezvanična saznanja govore o tome da je riječ o krvnoj osveti.
Ubistvo se dogodilo u Caffe baru 9, a pucnjava se odigrala iz vozila u pokretu.
Na osnovu saznanja koje ima portal Uskvijesti.ba, u nedjelju navečer, nešto oko 22 sata, u ulici Mahmuta Zulića u bilizini školskog centra u Velikoj Kladuši, naišao je Asmir Halilagić koji je izašao iz zatvora na dopust zbog primjerenog vladanja u KPZ Zenica, gdje je služio kaznu zbog ubistva Hasana Grahovića kojeg je on ubio 7. januara 2021. godine.
"U pucnjavi koja se sinoć u 22 sata dogodila u Velikoj Kladuši ubijen je 28-godišnji muškarac", potvrdio je za Klix.ba glasnogovornik MUP-a USK Ale Šiljdedić u januaru 2021. godine, a Hasan je ubijen u pucnjavi koja se dogodila u restoranu u ulici Ibrahima Mržljaka.
Od tog stravičnog događaja, Hasanov brat Izet Grahović, kako pišu lokalni portali, spremao se za "krvnu osvetu" u kojoj bi osvetio svog ubijenog brata.
Kako nam je potvrđeno iz Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona, Izet Grahović se sinoć dobrovoljno predao u prostorije MUP-a i tom prilikom predao oružje, pištolj, kojim je izvršeno ubistvo.
Oružje će biti korišteno kao predmet vještačenja u toku krim-obrade.
Juni
Francuzica
Published in Zanimljivosti
Sliči na hrastov žir.
Čak je i pipak udjenut, k´o na pravom.
S njom si ili nisi, iako ti o glavi radi.
I možeš se mirne duše svrstati u one s kapom i one bez nje.
Ja ne čuh da su je nekome ukrali.
A možda i jesu, a da ne saznah.
Pokušaj je slobodno u ljutini baciti,
u neznanju načas zaturiti,
ali je bezbeli niko ni pipnuti neće.
Samo se vrati na mjesto i naći ćeš je namjestu.
Čudno je to saznanje: dojmljiva je i privlači, ali nipošto nije za ukrast´.
Napokon, i ulogu ima važnu.
Pokriva ona na stotine lubanja u svega nekoliko plemena.
Šepuri se poneki Španac, Francuz ili Bask.
I u puno bosanskih ljudi je glavna na glavama.
Evo, pred džamijama je skoro uvijek više francuzica nego ahmedija.
Pa se, začuđen, zapitam, odmah odgovarajući sebi:
U čemu je tajna da stari Muslimani listom nose ovu kapu, čudesnu haman?!
Zbog pipka što se k´o mlada breza izvija tamo-´vamo
ili možda što je načinjena od čohe, k´o djetelina mekane i podatne,
pa se svaki put prilagodi bremenitostima ovih tintara.
Ko bi to znao!
Ali, da nije harna ne bi je ni bilo. Nestala bi u zlom zemanu.
Iako je i dosad preživjela štošta:
čelopeke i suhomrazice,
huljenja i zatiranja,
mentalna tlačenja i moralne lobotomije.
Sve u sjeni sopstva.
Sveudilj štiteći glave vjernika, uznika i onih što su se izdavali za takve.
Učeći nas kako da se zastidimo i promijenimo.
Tako je ovo pleme gotovo pa sviklo da tuđu kapu k´o svoju nad glavom nosi.
Valjda baš tako treba, jer smo samo naizgled ižđikljali, a da odrasli nismo.
Pa nas, k´o i svaku djecu, mamen damar goni
da stalno imamo nešto ili nekog da nas odozgo s(a)vjetuje, gleda i bišće.
Makar to i kapa bila.
Ovakva je ona, sve i da nije, sveprisutna i lebdeća.
Zato, izustiš li u Bosni da si negdje zaboravio francuzicu
niko se neće ni zapitati da to nije neka gospođa možda?!
Piše: Omer Ć. IBRAHIMAGIĆ
