Dina

27
Juli

Nekada su samo trenutak i rečenica dovoljni da jasno pokažu karakter kako ljudi tako i ratova. "Ja sam taj Avdo kojeg tražite" je rečenica sa kojom je pukovnik Avdo Palić svjesno se predao u ruke oficirima, a zapravo hajducima Vojske Republike Srpske.

 

Avdo Palić je bio pukovnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i komandant odbrane Žepe tokom agresije. Prijeratni nastavnik je tri i po godine prkosno branio malo mjesto dok su na njega jurišale horde vođene školovanim "oficirima" koji su manjak vojnog znanja nadoknađivali napadima na civile, bjesomučnim granatiranjima i konačno genocidom.


Na današnji dan 1995. godine Palić je krenuo na pregovore sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem u kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe. Dočekao ga je još jedan ratni zločinac Zdravko Tolimir, i upravo je njemu prkosno i uz osmijeh Palić pružio ruku i izgovorio rečenicu "Ja sam taj Avdo kojeg tražite". Palić je svojim potezom u stilu mitskih heroja spasio stanovnike Žepe od krvničkog noža, a sebi osigurao besmrtnost.

 

Uprkos tome što je Palić došao da pregovora, suprotno svim pravilima ratovanja zarobljen je i četvrtog augusta iz Žepe odveden u tajni vojni zatvor u Bijeljini. Petog septembra su ga iz Bijeljine po naređenju Glavnog štaba Vojske RS-a odveli kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović. Upravo se taj datum, 5. septembar, smatra danom kada je ubijen.

 

Palićevi potezi su pokazali oštru razliku između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske. Dok je Palić otišao na pregovore kako bi spasio živote civila, Vojska RS-a i MUP RS-a su činili zločine. Da su "oficiri" sa kojima je Palić trebao da pregovara zaista bili oficiri oni bi od Palića učili se prvo ratnom umijeću, a zatim i oficirskoj riječi i časti. Oficiri jedne vojske su davali život da zaštite civile, dok su drugi dali dušu đavolu kako bi izvršili masakre.

 

Poštovanje prema protivniku je zabilježeno još prije 2.500 godina. Herodot je u svojoj Historiji pisao o zarobljenom helenskom mornaru kojeg su Perzijanci ostavili na životu jer su se divili njegovoj hrabrosti. Pokazalo se da "oficiri" koji su zarobili Palića nisu bili na razini svijesti koja je postojala prije dva i po milenija, nego samo mrlje na stranicama historije.

 

Iz ovih razloga će Avdino ime odjekivati kroz historiju dok postoji civilizacija, a ako se ime Avde Palića ikada zaboravi to će značiti i da je civilizacija nestala. Sa druge strane imena njegovih ubica će biti izvor sramote i za njihove nasljednike i zauvijek će ostati samo primjer toga koliko nisko nešto što se zove čovjekom može pasti prije nego bude zaboravljeno.

 

Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Nakon prve neuspješne analize, u augustu 2009. utvrđeno je da ostaci pripadaju Avdi Paliću. Sahranjen je u haremu Ali-Pašine džamije u Sarajevu.

 

26
Juli

Učesnici prve etape Hoda slobode Kladanj-Źepa “Da se ne zaboravi i ne ponovi” provode kraju današnji marš i trenutno se nalaze u selu Kute.

 

Hod slobode sadržaj je u okviru obilježavanja Dana sjećanja na pad Zaštićene zone UN-a Žepa.

 

Oko pedeset učesnika marša idu stazama proboja žepskih boraca ka Kladnju 1995. godine, čime se odaje počast hrabrim borcima i odaje pošta poginulima u proboju ka slobodi.

 

Učesnici Hoda slobode kreću se pravcem Kladanj (Turalići) - Debelo Brdo - Nevačka - Džimrije - Stoborani, gdje je predviđen doček i prenoćište.

 

Prva etapa napornog puta prošla je bez većih problema, uprkos kiši i magli koja je danas podsjetila na te ratne dane nakon pada herojske enklave Žepa.

 

Elmin Korman zvani Zeka dočekao je učesnike Hoda Slobode, te iste osvježio kafom, lubenicom i sokom, dok je Mina iz Nevačke za učesnike poslužila piće i hranu.

 

Drugog dana marša previđena je etapa od Stoborana do Žepe.

 

U Žepi će 27. jula biti proučena tradicionalna Šehidska dova, a centralna manifestacija povodom obilježavanja 28. godišnjice pada Zaštićene zone UN-a Žepa i zločina na ovom području počeće u 11.00 sati.

 

Program na platou Memorijalnog centra u Žepi počeće intoniranjem himne, učenjem Fatihe, polaganjem cvijeća i obraćanjem zvanica, a biće nastavljen u džamiji Šehida Mehmed-ef. Hajrića mevludskim programom i zikrom, te obraćanjem reisul-l-uleme i Šehidskom dovom.

 

U 14.00 sati planirano je otvaranje Šehidskog spomen obilježja u Slapu, a cjelodnevni program biće završen u haremu žepske džamije u 20.30 sati dokumentarnim filmom Avde Huseinovića “Lica iz Bosne” o logorima za Bošnjake u Srbiji i Crnoj Gori 1992.-1995.

 

Mladićeve snage paljbu po položajima UN oko Žepe počele su 7. jula 1995. godine, sa namjerom da preplaše i istjeraju bošnjačko stanovništvo.

 

Snage bosanskih Srba otvorile su 9. jula 1995. vatru na kontrolni punkt UN-a, a na Žepu 10. jula. Na dan pada Srebrenice, 11. jula, granatirano je jedno selo kod Žepe.

 

Tokom tri odvojene runde pregovora, predstavnici vojske bosanskih Srba su nastojali da natjeraju bošnjačko stanovništvo da napusti Žepu, prijeteći im vojnim napadom.

 

Prvi krug pregovora održan je 13. jula. Tom prilikom su se na kontrolnom punktu ukrajinskog UNPROFOR-a iznad Žepe sastali komandant Rogatičke brigade, pukovnik Rajko Kušić, u pratnji generala Zdravka Tolimira, i predstavnici lokalnih bosanskih vlasti.

 

Bosanski Srbi su rekli da je "Srebrenica pala i da je sad red na Žepu".

 

Tolimir je predstavnicima Bošnjaka iz Žepe ponudio dvije mogućnosti: "evakuaciju cijelog stanovništva na isti način kao što je to izvršeno u Srebrenici, ili vojnu akciju Srba".

 

Predstavnici Žepljaka odlučili su da odbiju takav prijedlog. Rano ujutro 14. jula izvršen je napad velikih razmjera na enklavu Žepa.

 

Uveče 14. jula 1995. vojne snage bosanskih Srba su ušle u džep sa sjeverozapada, ponovo zauzeli dio teritorije i zapalili sela.

 

Dana 19. jula 1995. prestalo je granatiranje i pucanje na Žepu, a Ratko Mladić se u Han-Kramu sastao s generalom Rupertom Smitom (Smith) iz UNPROFOR-a.

 

U Mladićevoj pratnji bili su Zdravko Tolimir i pukovnik Inđić.

 

Na sastanku su razgovarali o Srebrenici te, između ostalog, o povlačenju holandskog bataljona, situaciji u Žepi i slobodi kretanja UNPROFOR-a i UNHCR-a.

Mladić je izjavio da je Žepa pala u 13.30 sati tog dana, što nije bilo tačno.

Drugi krug pregovora predstavnika snaga bosanskih Srba i Bošnjaka iz enklave održan je 19. jula 1995. poslijepodne na ukrajinskom kontrolnom punktu.

 

Mladić i Tolimir sastali su se s tri predstavnika lokalne civilne vlasti iz Žepe.

 

Od Bošnjaka je zahtjevano da predaju oružje i stave ga pod kontrolu UNPROFOR-a, te da će zatim biti registrovani.

 

Biće smatrani ratnim zarobljenicima do razmjene koja se treba izvršiti u roku od pet do 15 dana, a Mladić im je garantovao bezbjednost.

 

Pošto strane nisu postigle dogovor, 21. jula 1995. nastavljen je napad na Žepu. Treći krug pregovora održan je 24. jula 1995. godine.

 

Prisutni su bili predstavnik iz enklave Žepa Hamdija Torlak, general Mladić, komandant Rogatičke brigade Rajko Kušić i Zdravko Tolimir.

 

Dana 24. jula 1995. oko 18.30 sati postignut je dogovor o evakuaciji civila iz Žepe. Transport žena i djece počeo je 25. jula 1995.

 

Na punktu UNPROFOR-a 27. jula zarobljeni su komandant odbrane Žepe Avdo Palić i članovi Ratnog predsjedništva Žepe Mehmed ef. Hajrić i Amir Imamović.

 

Nakon okončanja evakuacije civila, stotine, većinom vojno sposobnih, Bošnjaka potražilo je spas preko Drine u Srbiju, gdje je mnoge od njih registrovao Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK), a kasnije su pušteni na slobodu.

 

Ostali Bošnjaci, koji nisu prešli u Srbiju, probili su se, kroz brojne zasjede, prema slobodnoj teritoriji pod kontrolom Armije Republike BiH.

 

Tokom napada na Žepu i kasnije tokom probijanja do slobodne teritorije poginulo je na desetine Bošnjaka.

 

U haremu džamije Mehmed ef. Hajrić 2019. godine otvoren je Memorijalni centar u Žepi, gdje su ispisana imena 495 ubijenih Žepljaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.

 

26
Juli

Bosanskohercegovački reprezentativac Edin Džeko postigao je svoj prvijenac u zvaničnim utakmicama u dresu Fenerbahčea i to u prvom službenom nastupu za tim.

 

Fenerbahče je večeras u duelu drugog pretkola Konferencijske lige dočekao ekipu Zimbrua iz Moldavije, a to je bila sjajna šansa da se naš Edin Džeko na najbolji mogući način predstavi navijačima u Istanbulu.

 

To se i dogodilo, a Džeko je kao kapiten postigao svoj prvi pogodak u zvaničnoj utakmici za Fenerbahče otkako je ljetos stigao kao slobodan igrač iz Intera.

 

Džeko je pogodio u 61. minuti za 3:0. Iskoristio je Kadiogluovu asistenciju i pogodio praznu mrežu gostiju. Prethodno, u prvom poluvremenu upisao je i asistenciju.

 

Prvi gol Džeke za Fener pogledajte ovdje.

 

Kako Fenerbahče važi za velikog favorita i igra maksimalno napadački od samog starta, neće biti iznenađenje ukoliko Džeko postigne još koji gol do kraja utakmice.

 

Inače, trener Ismail Kartal krenuo je s kompletnim novim ofanzivnim timom. Uz Džeku, koji je tek stigao, tu su u najofanzivnijoj liniji bile sve novajlije, a to su Dušan Tadić, Ryan Kent i Sebastian Szymanski.

26
Juli

U džematu Jacksonville na Floridi otkriveno je spomen-obilježje ubijenima u genocidu u Srebrenici i druga stradanja Bošnjaka.

 

Iz džemata Islamska zajednica Bošnjaka Jacksonville poručili su da Bošnjaci, gdje god da žive, svaki dan trebaju nositi poruke 11. jula i da je obaveza budućim generacijama ostaviti tragove sjećanja na sve počinjene zločine i stradanja Bošnjaka.

 

Napomenuli su da se genocid negira i 28 godina nakon što se on desio te smatraju da se na to trebaju upozoriti buduće generacije. Naveli su da na svakom polju djelovanja treba postavljati temelje historije Bošnjaka .

 

U sklopu otvaranja programa prisutnima su se obratili gosti direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada (IGK) dr. Emir Ramić, dr. Parvez Ahmed i izaslanik muftije Mirnes Lemeš.

 

Osim poruka očuvanja tradicije sjećanja, posebne emocije izazvalo je čitanje proklamacije gradonačelnice Jacksonville Donnae Deegan u kojoj se 11. juli proglašava danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Proklamaciju je uime gradonačelnice Deegan pročitao njen izaslanik Parvez Ahmed.

Istočna Bosna