Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

D. D. (40), brat jednog od osumnjičenih za nestanak i smrt dvogodišnje djevojčice Danke Ilić iz Srbije, umro je nasilnom smrću 7. aprila u ranim jutarnjim satima u policijskoj stanici u Boru, ustanovljeno je vještačenjem Instituta za sudsku medicinu u Beogradu, piše Radar.

U sudsko-medicinskom nalazu konstatovane su brojne povrede D. D. po tijelu, zbog čega su vještaci zaključili da se radi o nasilnoj smrti.

Nalaz vještaka je proslijeđen nadležnom Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru na dalje postupanje.

Osumnjičenom D. D. iz Bora u subotu 6. aprila određeno je zadržavanje do 48 sati u policijskoj stanici u Boru, zbog postojanja osnova sumnje da je, nakon izvršenog krivičnog djela, pomogao deset godina starijem bratu, koji je osumnjičen za teško ubistvo dvogodišnje Danke Ilić.

Iste noći, tri sata poslije ponoći, policija je saopćila da je D. D. preminuo "prirodnom smrću". U saopćenju MUP-a Srbije od 7. aprila navodi se da je osumnjičenom u ranim jutarnjim satima "pozlilo" i da je "uprkos pravovremenom reagovanju policijskih službenika i ljekara Doma zdravlja u Boru, koji su pokušali reanimaciju, D. D. u 3.10 sati ujutro preminuo".

Vještačenje Instituta za sudsku medicinu u Beogradu je, međutim, pokazalo da D. D. nije umro prirodnom smrću, već od posljedica udaranja, čiji su tragovi bili jasno vidljivi i detaljno opisani u nalazu vještaka.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govorio je večeras na TV Pink o glasanju za Rezoluciju o Srebrenici u UN.

- To je njemačka ideja, podržana od strane NATO i svih ostalih. Pronašli su i Ruandu, pronašli su i Novi Zeland i Čile. Našli su i nekoliko zemalja koje su uvek bile sponzori takvih projekata, poput Malezije i Jordana. Pridodaje im se i Sjeverna Makedonija, tako da nema tu velike filozofije. Hvala im na tome, valjda je to zahvalnost za ono što smo uradili za Skoplje. Vidio sam i Austriju tu, ništa čudno sa obzirom na sve ono što Šalenberg radi protiv naše zemlje. Znali su da bi Rusi i Kinezi stavili veto, i zato sada idu u GS UN, jer očekuju sigurnu većinu i hoće da zadaju udarac Srbima i Srbiji. Hoće da unize Srbiju u Savjetu Evrope. Nijemci su tu igru vodili u GS UN, Amerikanci im se priključili. Ja sutra imam važan i težak razgovor sa Džimom O Brajenom, pa poslijepodne putujem za Njujork - kaže Vučić.

Predsjednik Srbije potom je, s ciljem da poraz predstavi kao pobjedu, rekao da su u GS UN računali da će imati 70-90 glasova za, da će Srbija imati 20 glasova do maksimalno 30 glasova, a ostali da budu uzdržani.

- Ja vam sada kažem neće biti takav rezultat. Ima tih političkih patuljaka u Evropi, pa onda i Amerika i Kanada. Borimo se mi, i naša borba traje. Nego ja neću da govorim. Neće biti lako, videćemo ko je prijatelj Srbije i međunarodnog prava, rekao je.

Dado je da Sebija neće imati ni 5, ni 10, ni 20 glasova protiv, već više.

- I biće više suzdržanih.Sa svima planiram da razgovaram. Imaću direktan susret sa predstavnicima preko 120 zemalja. Razgovarao sam do sada sa predstavnicima 23 zemlje po tom pitanju. Slao sam pisma svima zbog Saveta Evrope. Milanović kaže da će glasati za, iako sam mu slao pismo na pet strana. Nekima sam pisao i na osam strana. Nastavićemo da se borimo, i ljudi da znaju, mi ćemo sačuvati Srbiju i obraz srpskog naroda. A ako budu imali više za nego protiv, što je vjerovatno, dan poslije podići ćemo srpske trobojke i još čvršće i snažnije hodati našim ulicama. To samo glasanje u GS UN, gdje stvarno leži istina. Uprkos pritiscima Nijemaca i Amerikanaca - kaže Vučić.

Izvršni odbor Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine danas je imenovao Sergeja Barbareza za novog selektora BiH.

Ove sedmice je potvrđeno iz FS BiH da Savo Milošević neće ostati na klupi Zmajeva nakon neuspješno odrađenog baraža za Euro, prethodno i kvalifikacija, a umjesto njega priliku će dobiti Barbarez.

Barbarez je ikona reprezentacije BiH i legendarni kapiten, a u periodu od 1998. do 2006. godine je upisao 47 nastupa i postigao 17 pogodaka. Za reprezentaciju BiH je debitovao 14. maja 1998. godine protiv Argentine, a posljednji susret odigrao je 7. oktobra 2006. godine u Moldaviji.

Igračku karijeru je počeo u Veležu, a po izbijanju agresije na BiH otišao je u Njemačku gdje je igrao za Hannover, Union Berlin, Hansu Rostock, Borussiju Dortmund, HSV i Bayer Leverkusen. Svojevremeno je bio jedan od najboljih napadača u njemačkoj Bundesligi, a najbolji strijelac lige je bio u sezoni 2000/2001.

Također, još jedan bivši kapiten, Emir Spahić, izabran je za direktora svih reprezentacija, dok će važne funkcije pripasti još nekim nekadašnjim reprezentativcima.

Azir Osmanović je kazao kako je cijeli svoj odrasli život posvetio prikupljanju dokaza o životu i nestanku njegove zajednice, Bošnjaka muslimana u sjeveroistočnoj Bosni

Uz Denisa Bećirovića, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, i Željka Komšića, člana Predsjedništva, koji su govorili o važnosti donošenja rezolucije o 11. julu kao međunarodnom danu sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, počinjenog 1995. godine, ambasadorima Ujedinjenih naroda obratio se danas i Azir Osmanović, koji je kao trinaestogodišnjak preživio genocid u Srebrenici i oko nje od jula do oktobra 1995. godine.

Kazao je kako je cijeli svoj odrasli život posvetio prikupljanju dokaza o životu i nestanku njegove zajednice, Bošnjaka muslimana u sjeveroistočnoj Bosni, prenosi Anadolija.

Ispričao je kako je 25. marta 1993, kao jedanaestogodišnjak, sa porodicom bio prisiljen napustiti selo u kojem su živjeli kao rezultat "etničkog čišćenja", odnosno sistemskog protjerivanja i uništavanja od tadašnje Vojske Jugoslavije i Vojske RS.

 Napadi i ubistva

- Kao dijete svjedočio sam smrti posvuda oko sebe. Početkom aprila 1993. godine ubijeni su moj petnaestogodišnji bratić Fikret i moja sedamnaestogodišnja sestrična Edina. Bili su samo djeca. Napadi na Srebrenicu su postajali sve jači, a strah od smrti među nama sve jači - rekao je Osmanović koji danas, uprkos svemu što je preživio, sa suprugom i troje djece živi u Srebrenici i posljednjih 15 godina radio je kao istraživač, kustos i voditelj muzejsko-arhivskog tima u Memorijalnom centru Srebrenica.

U detaljnom i potresnom obraćanju opisao je svoj i život svoje porodice u Srebrenici u ratnim danima.

- Nakon što je Srebrenica pala u ruke vojske Ratka Mladića, razišao sam se s ocem i starijim bratom koji je tada imao 16 godina. Oni su išli kroz šumu nadajući se da će doći do slobodne teritorije, a ja sam sa majkom i još dvoje braće i sestara otišao u bazu UN-a u Potočarima. Poput više od 20.000 druge djece, žena i starijih ljudi, molio sam se da moja obitelj i ja budemo primljeni u bazu i tako, vjerovao sam, spašeni. U mom slučaju ta mi se želja nije ispunila - kazao je, prisjetivši se scena odvođenja mnogih dječaka i muškaraca od strane vojske kojom je komandovao Ratko Mladić.

- Mog bratića Dahmu, koji je bio samo dvije godine stariji od mene, odveli su zajedno sa mojim djedom Abdulahom. Još uvijek se sjetim Dahma svaki put kad uđem u bivšu bazu UN-a. U genocidu je ubijen, kao i njegova četiri brata (Amil, Nazif, Avdija i Hazim), otac Ćamil i amidža Bajro, koji je bio mentalno poremećen. Svaki muški član obitelji Suljić je ubijen. I mnoge su obitelji, naime, upoznale istu vjeru. U sedmicama i mjesecima nakon genocida, tijela ubijenih su razasuta i pokopana po cijeloj regiji korištenjem teških mašina - kazao je Osmanović dodavši kako su masovne grobnice dodatno oskrnavljene, posmrtni ostaci mnogih otkriveni u tri ili više masovnih grobnica.

Azirov stariji brat je sahranjen prije dvije i po godine u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica, sahranjena je samo njegova lobanja, dodao je Azir, jer je to sve što su uspjeli pronaći. Njegov mlađi brat Alaga, tri i pol godine nakon genocida od posljedica preživljene traume, u 11. godini života, izvršio je samoubistvo.

Otac Aziz se nakon pada Srebrenice dva mjeseca skrivao u šumi prije nego što je stigao na teritoriju pod kontrolom međunarodno priznate RBiH, a 10 godina prije smrti, dijagnosticiran mu je posttraumatski stresni poremećaj kao posljedica genocida, i s njim se borio do kraja života.

Borba koja je daleko od kraja

- Ovo je sudbina preživjelih Srebreničana. Do danas živimo s traumom onoga što smo preživjeli, a s njom ćemo živjeti do kraja života. Danas, nakon gotovo tri desetljeća, stojim pred vama u sjedištu Ujedinjenih naroda, tražeći priznanje za sve što smo pretrpjeli i što nastavljamo podnositi. Naša borba je, nažalost, daleko od kraja. Svakodnevno smo izloženi neobuzdanom i nemilosrdnom poricanju genocida, historijskom revizionizmu i prijetnji ponovnog nasilja. Međunarodno priznanje genocida u Srebrenici kao univerzalne tragedije pomoglo bi da se ova plima zaustavi jednom zauvijek i, kroz globalnu svijest, osiguralo da nijedna druga zajednica, bilo gdje u svijetu, ne podijeli našu sudbinu - poručio je Osmanović pred ambasadorima UN-a.

Ukazao je na važnost očuvanja istine, dijeljenja priče preživjelih genocida, sjećanja na izgubljene živote.

- U ime preživjelih žrtava genocida, u ime svih koji rade u ime pravde i mira, na očuvanju istine – pozivam vas da usvojite ovu rezoluciju. Hiljade nevinih života izgubljenih tokom genocida u Srebrenici nikada se ne mogu nadoknaditi, a rane onih koje su ostavili za sobom nikada se ne mogu u potpunosti zaliječiti... Vi, kao države članice UN-a, imate priliku stati na kraj negiranju genocida i zaustaviti veličanje nasilja. Proglašavanjem 11. jula međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine potvrđujete sudski utvrđene činjenice genocida u Srebrenici i stajete na stranu istine i pravde - poručio je Osmanović.

Nacrt rezolucije naći će se pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda 2. maja.