Tri desetljeća nakon krvavog raspada Jugoslavije, nedavni sukobi između Srbije i Kosova ponovno su potaknuli dugotrajne etničke sukobe, a dok Srbija pokreće događaje na terenu, Moskva raspiruje vatru.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je bio iskren po pitanju svoje želje da oslabi NATO i vrati Rusiju na njezine historijske granice. No, s obzirom na to da ruske snage trpe gubitke u Ukrajini, Moskva može mnogo dobiti poticanjem problema drugdje na kontinentu. Prava regionalna kriza dala bi Kremlju priliku da stekne lokalni utjecaj kroz trgovinu oružjem i posredovanje, istovremeno skrećući pozornost s Ukrajine i pružajući Rusiji utjecaj na zapadne vođe, ocjenjuju u svojoj analizi za The Wall Street Journal Ivana Stradner i Mark Montgomery iz think tanka Fondacija za odbranu demokratija (Foundation for Defense of Democracies).
Zapadni Balkan je, kako ocjenjuju, savršen kandidat za to. Kosovo i Bosna i Hercegovina nisu članice NATO-a, a baš kao što Moskva nastoji dominirati onim što naziva "ruskim svijetom", Srbija već dugo poziva na ujedinjenje "srpskog svijeta". Godine 1998. taj je koncept potaknuo Srbiju na invaziju na Kosovo, što je sukob koji je okončan tek vojnom intervencijom NATO-a u martu 1999. kako bi se zaustavila srpska kršenja ljudskih prava nad etničkim albanskim stanovništvom.
Iako su hiljade vojnika NATO-a još uvijek prisutne na Kosovu kao mirovne snage, napetosti su visoke. Kosovo je 2008. godine jednostrano proglasilo svoju nezavisnost od Srbije i dobilo priznanje mnogih zapadnih zemalja, uključujući SAD, ali Srbija još uvijek ne priznaje njegov suverenitet. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pojačava stisak svoje vladavine kod kuće i tokom protekle je godine, uz potporu Rusije, izvršavao pritisak na Kosovo.
Srbija je u maju stavila svoje snage u stanje borbene pripravnosti nakon sukoba između etničkih Srba koji su započeli s izgredima i međunarodnih mirovnih snaga u kojem je ozlijeđeno 90 vojnika NATO-a. Bio je to, kako ocjenjuju autori, potez u stilu Kremlja - korištenje etničkih napetosti kao izgovora za vojno kretanje. U septembru je Vučić primijenio još jednu Putinovu taktiku - trideset do zuba naoružanih etničkih Srba, za koje Priština tvrdi da ih je opremila Srbija i da su povezani s Vučićem, napali su policijsku patrolu na Kosovu, pri čemu su poginule četiri osobe. Srbijanski predsjednik negirao je da je on naoružao napadače.
Srbija je iskoristila incident kao izgovor za gomilanje teškog naoružanja i snaga na granici s Kosovom krajem septembra. Bijela kuća tada je postala "jako zabrinuta da se Srbija možda priprema za pokretanje vojne invazije", rekao je jedan američki zvaničnik naknadno za Time. Takav bi se sukob lako mogao preliti u susjednu Sjevernu Makedoniju, članicu NATO-a. Zabrinutost zbog krize koja se možda sprema potaknula je Washington da objavi deklasificirane obavještajne podatke o vojnom gomilanju Srbije i napadu na kosovsku policiju.
Nekoliko dana kasnije, Srbija se povukla s granice, ali očito je da Beograd i Moskva pripremaju drugu kampanju nasilja i provokacija za 2024. godinu, kako navode autori. Moskva provodi operacije utjecaja s proratnim porukama u Srbiji i šalje Beogradu oružje, a Kina također isporučuje oružje. Srbija je odlučila povećati vojnu potrošnju ove godine i nastavlja biti domaćin tzv. humanitarnog centra kojim upravlja Rusija u blizini glavne baze NATO-a na Kosovu, za koji zapadni zvaničnici kažu da služi kao ruski špijunski centar. Srbija i Rusija to negiraju. No, čini se da su Srbi željni izgovora da djeluju - u veljači je Srbija rekla da kosovska zabrana srpskog dinara kao valute predstavlja etničko čišćenje.
I nije ovo jedino ‘bure baruta‘ u regiji, navode Stradner i Montgomery. I Bosna i Hercegovina se, kako stoji dalje, ljulja na rubu propasti. Krajem prošle godine, čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, još jedan ruski saveznik, zaprijetio je da će se njegova poluautonomna regija, bosanskohercegovački entitet RS, odcijepiti od ostatka zemlje. U nadolazećim mjesecima to bi moglo ponovno rasplamsati etničko nasilje u kojem je ubijeno više od 100.000 ljudi tijekom rata u BiH od 1992 do 1995. godine.
U izvješću od 5. februara, američki Ured direktora Nacionalne obavještajne službe navodi da očekuju povećan rizik od međuetničkog nasilja 2024. godine na zapadnom Balkanu. Glavni sekretara NATO-a, Jens Stoltenberg, upozorio je krajem prošle godine da Rusija ima planove za destabilizaciju Balkana, a istu zabrinutost u febrauaru je izrazio i britanski šef diplomacije David Cameron.
Zapadne sile, kako navode autori, moraju spriječiti daljnju nestabilnost na Balkanu. NATO bi tamo trebao preusmjeriti vojne i diplomatske resurse i pojačati svoje vojne obveze na Kosovu. Koalicija za tu misiju voljnih članica NATO-a trebala bi se sada javno obvezati da će pružiti vojnu pomoć ako Srbija ili Rusija poduzmu agresivne korake na Balkanu.
U međuvremenu, SAD bi trebale nastaviti s nametanjem sankcija dužnosnicima koji potkopavaju sigurnost na zapadnom Balkanu, a Europska unija bi se trebala tome pridružiti. Washington i njegovi saveznici također bi trebali nastaviti koristiti deklasificirane obavještajne podatke kako bi podržali svoju diplomaciju, a NATO bi trebao rasporediti timove za protuhibridno ratovanje u borbi protiv ruskih i srpskih propagandnih kampanja s poboljšanom kibernetičkom sigurnošću.
Dok NATO slavi svoju 75. godišnjicu, a Putin trpi sve više gubitaka u Ukrajini, Moskva pokušava otvoriti novu bojišnicu na Balkanu. Pritom, Moskva ne mora slati svoju vojsku u regiju - samo se treba osloniti na Srbiju da potakne nasilje i nestabilnost, kladeći se na to da će NATO pokleknuti, zaključuju Stradner i Montgomery.
(Vijesti.ba)
Suha i žedna usta upućuju dovu i spominju Allahovo ime. Grlo očekuje gutljaj vode da ga navlaži. Prošlo je mnogo sati od zadnjeg jela i pića, naše tijelo je postilo. Dok nebo postaje tamnije, a sunce zalazi, prve sekunde zalaska sunca donose duši neopisivu sreću. Nije sreća što je post završio, već sreća iz drugih razloga.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ove trenutke riječima: „Postač ima dvije vrste sreće: sreća kada iftari i sreća kada sretne svoga Gospodara.“ (Buhari)
Jedan od načina da budete spremni ili da se pripremite za nešto je imati pred očima jasnu viziju koja nas podsjeća na širu sliku. Omogućuje nam da se usredotočimo na sami cilj i ne dopustimo da nas izazovi i prepreke tijekom procesa preplave ili poremete.
Dnevni cilj ili manji cilj je pronaći sreću na kraju posta. Glavni cilj je pronaći sreću na kraju životne misije – kada sretnemo Uzvišenog Allaha. Priprema za ramazan ne zahtijeva dodatne sate u teretani ili posebne fizičke pripreme itd. Priprema je više vezana za dušu i srce nego za fizičko tijelo. Imati na umu da će sreća biti na kraju dana potiče nas na post na određeni način.
Osoba koja čini zlo tijekom dana posta manje je vjerojatno da će se osjećati sretnom na kraju dana. To je obično slučaj kada se na post gleda više kao na tjelesnu nego na duhovnu aktivnost, pa od tog posta bude uglavnom samo gladovanje… Ako srce ima barem malkice duhovnog zdravlja, takva bi osoba na kraju takvog dana (gdje samo gladuje) umjesto sreće osjećala krivnju i grižnju savjesti. Ako srcu nedostaje duhovno zdravlje, naravno i tada osoba može osjećati sreću na neki način, ali ta sreća onda bude više tjelesne vrste.
Najčešće radnje koje umanjuju vrijednost posta su: izgovaranje ružnih riječi, psovki, gibet, itd. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem jasno kaže da se na post ne bi trebalo gledati samo kao na dijetu. „Ko se ne prođe lažnog govora i postupanja po njemu, Allahu nije potrebno da ostavlja ni hranu ni piće.“ (Buhari)
_______________
Što bi se trebalo događati tijekom dana da bi na kraju dana bila sreća? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, morali bismo razumjeti uzroke sreće. Zašto osoba doživljava sreću na kraju posta? Mnogo je razloga za sreću na kraju dnevnog posta. Evo nekoliko njih:
Prirodni osjećaj sreće javlja se kada osoba izvrši neki „zadatak“. Čovjek u trenutku prekida posta je sretan jer mu je Allah dao da završi ovaj ibadet. Allah kaže: „Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…“ (16:53.)
Nadalje, post je ibadet koji dolazi s neograničenom količinom nagrada za koje samo Uzvišeni Allah zna. Samo po sebi ovo je veliki razlog za sreću za osobu koja posti. Allah opisuje status nagrade u hadisi kudsiju: „Svaki postupak sina Ademova je za njega osim posta. Zaista, to je za Mene i Ja ću za to dati nagradu.“ (Buhari)
Naravno, dobro zdravlje osobe doprinosi njenoj sreći. Jednodnevni post povećava snagu srca i duše. Osim toga, postoje brojne zdravstvene dobrobiti za tijelo od posta, što je utvrđeno u mnogim studijama. Kombinirano povećanje dobrog zdravlja za tijelo, srce i dušu doprinosi sreći osobe.
Dok sunce zalazi i noć počinje, čovjek je sretan zbog prilike da bude oslobođen od džehennemske vatre. Ovo bi mogla biti upravo ona noć kada je netko oslobođen. Svake noći ramazana sloboda je dana mnogima, Poslanik Muhammed, alejhi selam je rekao: „Allah je oslobodio robove od vatre, i to u svakoj noći.“ (Sahih)
Način razmišljanja osobe koja posti
Osoba koja sreću drži kao cilj bit će svjesna šta ka njoj vodi. Ova osoba će tokom dana posta imati drugačiji pogled na post od one koja zanemaruje sreću u postu. Svjestan čovjek tijekom dana neće kukati o dužini i težini posta. Postač se neće osjećati uskraćenim za hranu, piće ili bračne odnose budući da sreća neograničenih nagrada uklanja svaku pomisao o uskraćivanju.
Bez obzira na izazove s kojima se postač susreće tijekom dana, on se raduje otklanjanju svake prepreke s kojom se suočava upućujući dovu na kraju posta.
Izvor: Discovering Islam
Pitanje: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ”Kada nastupi mjesec Ramazan otvore se Džennetska, a zatvore Džehennemska vrata”, da li ovo znači da će onaj ko preseli u ramazanu ući u Džennet bez polaganja računa?
Odgovor: Ne, nije tako. To znači da se vrata Dženneta otvaraju kao podstrek onima koji rade kako bi na kraju ušli na njih, a vrata Džehennema se zatvaraju kako bi se vjernici suzdržali od grijeha i time sebe sačuvali od ulaska na ova vrata. Dakle, nije značenje hadisa da će onaj ko preseli u toku mjeseca ramazana ući u Džennet bez polaganja računa. Oni koji će ući u Džennet bez polaganja računa su oni koje je opisao Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ”To su oni koji ne traže da im se uči rukja, koji se ne kauteriziraju, koji nisu sujevjerni i koji se na Gospodara svoga oslanjaju.”
Odgovorio: Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin
(N-um.com)