Tri desetljeća nakon krvavog raspada Jugoslavije, nedavni sukobi između Srbije i Kosova ponovno su potaknuli dugotrajne etničke sukobe, a dok Srbija pokreće događaje na terenu, Moskva raspiruje vatru.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je bio iskren po pitanju svoje želje da oslabi NATO i vrati Rusiju na njezine historijske granice. No, s obzirom na to da ruske snage trpe gubitke u Ukrajini, Moskva može mnogo dobiti poticanjem problema drugdje na kontinentu. Prava regionalna kriza dala bi Kremlju priliku da stekne lokalni utjecaj kroz trgovinu oružjem i posredovanje, istovremeno skrećući pozornost s Ukrajine i pružajući Rusiji utjecaj na zapadne vođe, ocjenjuju u svojoj analizi za The Wall Street Journal Ivana Stradner i Mark Montgomery iz think tanka Fondacija za odbranu demokratija (Foundation for Defense of Democracies).
Zapadni Balkan je, kako ocjenjuju, savršen kandidat za to. Kosovo i Bosna i Hercegovina nisu članice NATO-a, a baš kao što Moskva nastoji dominirati onim što naziva "ruskim svijetom", Srbija već dugo poziva na ujedinjenje "srpskog svijeta". Godine 1998. taj je koncept potaknuo Srbiju na invaziju na Kosovo, što je sukob koji je okončan tek vojnom intervencijom NATO-a u martu 1999. kako bi se zaustavila srpska kršenja ljudskih prava nad etničkim albanskim stanovništvom.
Iako su hiljade vojnika NATO-a još uvijek prisutne na Kosovu kao mirovne snage, napetosti su visoke. Kosovo je 2008. godine jednostrano proglasilo svoju nezavisnost od Srbije i dobilo priznanje mnogih zapadnih zemalja, uključujući SAD, ali Srbija još uvijek ne priznaje njegov suverenitet. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić pojačava stisak svoje vladavine kod kuće i tokom protekle je godine, uz potporu Rusije, izvršavao pritisak na Kosovo.
Srbija je u maju stavila svoje snage u stanje borbene pripravnosti nakon sukoba između etničkih Srba koji su započeli s izgredima i međunarodnih mirovnih snaga u kojem je ozlijeđeno 90 vojnika NATO-a. Bio je to, kako ocjenjuju autori, potez u stilu Kremlja - korištenje etničkih napetosti kao izgovora za vojno kretanje. U septembru je Vučić primijenio još jednu Putinovu taktiku - trideset do zuba naoružanih etničkih Srba, za koje Priština tvrdi da ih je opremila Srbija i da su povezani s Vučićem, napali su policijsku patrolu na Kosovu, pri čemu su poginule četiri osobe. Srbijanski predsjednik negirao je da je on naoružao napadače.
Srbija je iskoristila incident kao izgovor za gomilanje teškog naoružanja i snaga na granici s Kosovom krajem septembra. Bijela kuća tada je postala "jako zabrinuta da se Srbija možda priprema za pokretanje vojne invazije", rekao je jedan američki zvaničnik naknadno za Time. Takav bi se sukob lako mogao preliti u susjednu Sjevernu Makedoniju, članicu NATO-a. Zabrinutost zbog krize koja se možda sprema potaknula je Washington da objavi deklasificirane obavještajne podatke o vojnom gomilanju Srbije i napadu na kosovsku policiju.
Nekoliko dana kasnije, Srbija se povukla s granice, ali očito je da Beograd i Moskva pripremaju drugu kampanju nasilja i provokacija za 2024. godinu, kako navode autori. Moskva provodi operacije utjecaja s proratnim porukama u Srbiji i šalje Beogradu oružje, a Kina također isporučuje oružje. Srbija je odlučila povećati vojnu potrošnju ove godine i nastavlja biti domaćin tzv. humanitarnog centra kojim upravlja Rusija u blizini glavne baze NATO-a na Kosovu, za koji zapadni zvaničnici kažu da služi kao ruski špijunski centar. Srbija i Rusija to negiraju. No, čini se da su Srbi željni izgovora da djeluju - u veljači je Srbija rekla da kosovska zabrana srpskog dinara kao valute predstavlja etničko čišćenje.
I nije ovo jedino ‘bure baruta‘ u regiji, navode Stradner i Montgomery. I Bosna i Hercegovina se, kako stoji dalje, ljulja na rubu propasti. Krajem prošle godine, čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, još jedan ruski saveznik, zaprijetio je da će se njegova poluautonomna regija, bosanskohercegovački entitet RS, odcijepiti od ostatka zemlje. U nadolazećim mjesecima to bi moglo ponovno rasplamsati etničko nasilje u kojem je ubijeno više od 100.000 ljudi tijekom rata u BiH od 1992 do 1995. godine.
U izvješću od 5. februara, američki Ured direktora Nacionalne obavještajne službe navodi da očekuju povećan rizik od međuetničkog nasilja 2024. godine na zapadnom Balkanu. Glavni sekretara NATO-a, Jens Stoltenberg, upozorio je krajem prošle godine da Rusija ima planove za destabilizaciju Balkana, a istu zabrinutost u febrauaru je izrazio i britanski šef diplomacije David Cameron.
Zapadne sile, kako navode autori, moraju spriječiti daljnju nestabilnost na Balkanu. NATO bi tamo trebao preusmjeriti vojne i diplomatske resurse i pojačati svoje vojne obveze na Kosovu. Koalicija za tu misiju voljnih članica NATO-a trebala bi se sada javno obvezati da će pružiti vojnu pomoć ako Srbija ili Rusija poduzmu agresivne korake na Balkanu.
U međuvremenu, SAD bi trebale nastaviti s nametanjem sankcija dužnosnicima koji potkopavaju sigurnost na zapadnom Balkanu, a Europska unija bi se trebala tome pridružiti. Washington i njegovi saveznici također bi trebali nastaviti koristiti deklasificirane obavještajne podatke kako bi podržali svoju diplomaciju, a NATO bi trebao rasporediti timove za protuhibridno ratovanje u borbi protiv ruskih i srpskih propagandnih kampanja s poboljšanom kibernetičkom sigurnošću.
Dok NATO slavi svoju 75. godišnjicu, a Putin trpi sve više gubitaka u Ukrajini, Moskva pokušava otvoriti novu bojišnicu na Balkanu. Pritom, Moskva ne mora slati svoju vojsku u regiju - samo se treba osloniti na Srbiju da potakne nasilje i nestabilnost, kladeći se na to da će NATO pokleknuti, zaključuju Stradner i Montgomery.
(Vijesti.ba)
