Suha i žedna usta upućuju dovu i spominju Allahovo ime. Grlo očekuje gutljaj vode da ga navlaži. Prošlo je mnogo sati od zadnjeg jela i pića, naše tijelo je postilo. Dok nebo postaje tamnije, a sunce zalazi, prve sekunde zalaska sunca donose duši neopisivu sreću. Nije sreća što je post završio, već sreća iz drugih razloga.
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ove trenutke riječima: „Postač ima dvije vrste sreće: sreća kada iftari i sreća kada sretne svoga Gospodara.“ (Buhari)
Jedan od načina da budete spremni ili da se pripremite za nešto je imati pred očima jasnu viziju koja nas podsjeća na širu sliku. Omogućuje nam da se usredotočimo na sami cilj i ne dopustimo da nas izazovi i prepreke tijekom procesa preplave ili poremete.
Dnevni cilj ili manji cilj je pronaći sreću na kraju posta. Glavni cilj je pronaći sreću na kraju životne misije – kada sretnemo Uzvišenog Allaha. Priprema za ramazan ne zahtijeva dodatne sate u teretani ili posebne fizičke pripreme itd. Priprema je više vezana za dušu i srce nego za fizičko tijelo. Imati na umu da će sreća biti na kraju dana potiče nas na post na određeni način.
Osoba koja čini zlo tijekom dana posta manje je vjerojatno da će se osjećati sretnom na kraju dana. To je obično slučaj kada se na post gleda više kao na tjelesnu nego na duhovnu aktivnost, pa od tog posta bude uglavnom samo gladovanje… Ako srce ima barem malkice duhovnog zdravlja, takva bi osoba na kraju takvog dana (gdje samo gladuje) umjesto sreće osjećala krivnju i grižnju savjesti. Ako srcu nedostaje duhovno zdravlje, naravno i tada osoba može osjećati sreću na neki način, ali ta sreća onda bude više tjelesne vrste.
Najčešće radnje koje umanjuju vrijednost posta su: izgovaranje ružnih riječi, psovki, gibet, itd. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem jasno kaže da se na post ne bi trebalo gledati samo kao na dijetu. „Ko se ne prođe lažnog govora i postupanja po njemu, Allahu nije potrebno da ostavlja ni hranu ni piće.“ (Buhari)
_______________
Što bi se trebalo događati tijekom dana da bi na kraju dana bila sreća? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, morali bismo razumjeti uzroke sreće. Zašto osoba doživljava sreću na kraju posta? Mnogo je razloga za sreću na kraju dnevnog posta. Evo nekoliko njih:
Prirodni osjećaj sreće javlja se kada osoba izvrši neki „zadatak“. Čovjek u trenutku prekida posta je sretan jer mu je Allah dao da završi ovaj ibadet. Allah kaže: „Od Allaha je svaka blagodat koju uživate…“ (16:53.)
Nadalje, post je ibadet koji dolazi s neograničenom količinom nagrada za koje samo Uzvišeni Allah zna. Samo po sebi ovo je veliki razlog za sreću za osobu koja posti. Allah opisuje status nagrade u hadisi kudsiju: „Svaki postupak sina Ademova je za njega osim posta. Zaista, to je za Mene i Ja ću za to dati nagradu.“ (Buhari)
Naravno, dobro zdravlje osobe doprinosi njenoj sreći. Jednodnevni post povećava snagu srca i duše. Osim toga, postoje brojne zdravstvene dobrobiti za tijelo od posta, što je utvrđeno u mnogim studijama. Kombinirano povećanje dobrog zdravlja za tijelo, srce i dušu doprinosi sreći osobe.
Dok sunce zalazi i noć počinje, čovjek je sretan zbog prilike da bude oslobođen od džehennemske vatre. Ovo bi mogla biti upravo ona noć kada je netko oslobođen. Svake noći ramazana sloboda je dana mnogima, Poslanik Muhammed, alejhi selam je rekao: „Allah je oslobodio robove od vatre, i to u svakoj noći.“ (Sahih)
Način razmišljanja osobe koja posti
Osoba koja sreću drži kao cilj bit će svjesna šta ka njoj vodi. Ova osoba će tokom dana posta imati drugačiji pogled na post od one koja zanemaruje sreću u postu. Svjestan čovjek tijekom dana neće kukati o dužini i težini posta. Postač se neće osjećati uskraćenim za hranu, piće ili bračne odnose budući da sreća neograničenih nagrada uklanja svaku pomisao o uskraćivanju.
Bez obzira na izazove s kojima se postač susreće tijekom dana, on se raduje otklanjanju svake prepreke s kojom se suočava upućujući dovu na kraju posta.
Izvor: Discovering Islam
