Dina

15
Avgust

Jedina novost Wizz Aira u Bosni i Hercegovini u nadolazećim mjesecima je ponovno uspostavljanje njegove dvosedmične linije London Luton – Sarajevo 25. septembra.

 

Niskotarifni prijevoznik Wizz Air nastavlja smanjivati svoje operacije izvan Bosne i Hercegovine u nadolazećoj zimskoj sezoni, koja počinje 29. oktobra. Osim planiranog zatvaranja baze u Tuzli od sredine septembra, što će rezultirati ukidanjem dvanaest letova rute nakon što je avio prijevoznik nedavno dodao Hahn na svoj popis ukinutih odredišta iz grada, niskobudžetni prevoznik će također obustaviti operacije između Abu Dhabija i Sarajeva.

 

Posljednji let na toj liniji, koja je pokrenuta u oktobru 2021., bit će pokrenut 28. oktobra. Nakon toga je obustavljena prodaja karata, no očekuje se da će zračni prevoznik obnoviti usluge između dva glavna grada 31. marta 2024., iako su promjene i dalje moguće u ovoj ranoj fazi.

 

Wizz Air će također prekinuti letove iz Banja Luke za Stockholm Skavsta, s posljednjom linijom planiranom za 28. avgust. Nadalje, letovi iz drugog najvećeg grada Bosne i Hercegovine za Hamburg bit će prekinuti 28. oktobra. Kao rezultat toga, Wizz Air će održavati operacije od Banjaluke do Basela i Dortmunda ove nadolazeće zime, prenosi Ex-Yu Aviation

 

Sa svoje strane, operater u Banja Luci priopćio je da zračni prevoznici zadržavaju pravo izmjene svoje mreže odredišta i da aerodrom ima ugovor s Wizz Airom do ljetne sezone 2024., sljedećeg marta, što znači da dvije strane tek trebaju pregovarati operacije prevoznika nakon ovog datuma.

 

Jedina novost Wizz Aira u Bosni i Hercegovini u nadolazećim mjesecima je ponovno uspostavljanje njegove dvosedmične linije London Luton – Sarajevo 25. septembra. Kao rezultat toga, niskobudžetni prijevoznik će zadržati samo sedamnaest sedmičnih odlaznih letova iz zemlje ove zime, što je manje od 54 sedmične usluge u istom razdoblju prošle godine.

 

Wizz Air, koji već nekoliko godina održava svoju poziciju najvećeg bosanskohercegovačkog prijevoznika, ove će zime biti izjednačen s Turkish Airlinesom po broju obavljenih sedmičnih letova, a imat će samo tri sedmice polaska više od svog niskotarifnog rivala Ryanaira.

 

15
Avgust

Ne prestaju burne reakcije nakon skandala na Sarajevo Film Festivalu na kojem je dopuštena promocija srbijanskog filma 'Heroji Hilajarda' koji govori o četnicima, a koji su zajedno sa Dražom Mihajlovićem prikazani kao velikodušni heroji koji spašavaju 508 američkih vojnika.

 

Knjževnik Velid Bajramović također nije ostao imun na sve cijeli slučaj, pa je podsjetio na dešavanja iz Foče za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovine. Foča je podsjećamo u periodu 1992. – 1995. godine, kao i 50 godina ranije, bila natopljena bošnjačkom krvlju koju je gazila četnička čizma. 

 

  • Dragi moji Bošnjaci Govorim vam ja, Ahmić (Ćamila) Miralem iz Foče. Imao sam dvadeset i jednu godinu, bio sam lijep i naočit momak kojem su se djevojke smiješile i za kojim su se okretale, kradom, kada su me četnici – fašisti, tih dana 1992. godine, ubili u selu Donje Papratno, u mojoj Foči. Bila je subota, 8. august. Odjednom je u naše selo stiglo preko stotinu četnika – fašista. Predvodio ih je komandant, predratni direktor škole. Predratni direktor škole?! Zamisli, hej! Zarobili su me i onda… Onda su me živog objesili za noge o jedno stablo i naložili veliku vatru ispod moje glave. Brzo se rasplamsala. Dok sam gorio i u strašnim mukama umirao, oni su divljački pirovali. Neko je od njih čak i kolo svirao na harmonici. Dok sam ja gorio, oko mene i vatrene lomače ispod mene, napravili su kolo i igrali, igrali, igrali… I podvriskivali. Poput divljaka. To je zadnje što sam vidio na dunjaluku. Toga se dobro sjećam. A sjećam se i njihovih likova. Od bolova sam ispuštao jake krike koji su se razlijegali planinom Maglić i prašumom Perućicom. A moju bol je nosila moja rijeka Ćehotina i za mnom plakala. Znala me je od malena, kupao sam se u njoj, voljela me… Moju bol je predavala našoj najvećoj grobnici, krvavoj rijeci Drini koja je moju bol stameno nosila dalje u svijet. Da priča svojim valovima i da opominje. Kada su me skinuli izgorjelog, pola ugljenisanog, bacili su me uz među i opet naložili vatru. Da izgori i to što je od mene još ostalo. Tada su ubili i Hrustan Ibrahima i Rasima Ahmića, Idriza Mocu, Omera Kolendu, Šaćira Čauševića. Znate li da su četnici – fašisti, u kući Ahmić Muje u selu Donje Papratno zapalili četrdeset ljudi iz porodica: Komar, Brković, Ahmić, Kolenda, Avdović i Bekan? Znate li? Ja, Ahmić Miralem, ja sam i sada živ Ali, vi to ne znate. Nešto ću vas pitati, iskreno mi recite: Priča li se o ovome što vam sad ispričah kod vas na dunjaluku? Ne priča? Ne priča!? Allahu dragi, je li moguće? To nije dobro! Ne zbog nas, već zbog vas i vaših potomaka To nije dobro! Vi dobro znate da se zaborav genocida plaća novim životima. Znate li? Dragi moji Bošnjaci U suri „Grom“ Časnog Kur’ana stoji: „Allah dž.š. neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne izmijeni sam sebe!“ Dragi moji najrođeniji. Vakat je, mijenjajte se! Mijenjajte se, Allah dž.š. vam dao svako dobro na oba svijeta Amin!
15
Avgust

Pred kraj dvadesetog stoljeća usred Evrope dogodio se genocid nad cijelim jednim narodom, i to isključivo zbog njegove vjere i identiteta, uprkos svim senzibilitetima formiranim nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme dok su se donosili kazneni zakoni zbog poricanja genocida kako se to ne bi ponovilo.

 

Ono što je natjeralo predsjednika Aliju Izetbegovića da kaže: “U Evropi. U ovom trenutku. Srebrenica!”, nije činjenica da on nije očekivao takvo nešto od Evrope, već da je nemoguće da se mislilac poput njega čudi događanju brutalnog masakra ove vrste, jer poznaje duh i prirodu evropskog rasizma.

 

Prošlo je 26 godina od genocida u Srebrenici kada su Holanđani – čistokrvni evropski narod -, uzeli oružje iz ruku pripadnika Armije Bosne i Hercegovine, koji su se branili od srpskog agresora u Srebrenici, a koju su Ujedinjene nacije proglasile zaštićenom zonom, i predali to oružje Srbima, odnosno agresorskoj vojsci, iako se pretpostavljalo da su Holanđani morali naučiti potrebne lekcije iz holokausta.

 

Ali čini se da su oni pouke holokausta shvatili vrlo usko i ograničili je samo na Jevreje, jer su (Evropljani) odlučili da više nikada ne dopuste da bilo ko nanese štetu Jevrejima.

 

Stoga, kad su četnici tražili da im predaju stanovnike grada Srebrenice pod izgovorom istrage nad nekim Bošnjacima za ratne zločine, iako su se sve indicije vrtile oko namjere Srba da pobiju i masakriraju Bošnjake u Srebrenici, pripadnici snaga UN-a nisu oklijevali ni jednog trenutka da Bošnjake predaju srpskoj agresorskoj vojsci.

 

Iako su Bošnjaci tada molili vojnike UN-a da ih ne predaju Srbima, jer su tačno znali šta će im se dogoditi, vojnici UN-a nastavili su tjerati Bošnjake prema smrti i masakru. I u roku od jedne sedmice, u Srebrenici, gradu pod nadzorom Ujedinjenih nacija, brutalno je ubijeno 8.372 Bošnjaka. Tijela Bošnjaka su zakopavali u masovne grobnice da bi ih kasnije vadili i premještali na druge lokacije, kako bi se izbjegle poslijeratne istrage.

 

Svake godine, 11. jula paralelno se održava sjećanje na genocid i dženaza ubijenim Bošnjacima čiji se posmrtni ostaci, putem DNK analize, pronalaze svake godine. Do sada je pronađeno 6.652 tijela, u proteklih 26 godina.

 

Povodom obilježavanja 26. godišnjice srebreničkog genocida, smatram da je iznimno važno skrenuti pažnju na politiku banalizacije, umanjivanja i marginalizacije genocida nad Bošnjacima. Zapravo, kada se govori o Srebrenici, postoji opasnost da se zločin protiv čovječnosti prikrije, omalovaži i ograniči, bilo da se radi o masakru u Srebrenici ili o svim masakrima koji su se svakodnevno događali u Bosni u toku četverogodišnje agresije.

 

Naime, uz podršku ili saučesništvo najnaprednijih nacija civilizirane Evrope, Srbi i Hrvati su pokušali, korak po korak, tokom 4 godine agresije, istrijebiti svoje komšije s kojima su stoljećima živjeli rame uz rame. Broj masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini premašio je hiljadu, ne samo ubijenih u Srebrenici, već i ubijenih u drugim masakrima.

 

Mapiranje svih masovnih grobnica pronađenih nakon rata pokazalo je da su sve one bile u područjima pod kontrolom Srba i Hrvata. Činjenica da nigdje ne postoji nijedna masovna grobnica u kojoj žive ili koju kontroliraju bosanski muslimani, odnosno Bošnjaci, više je nego dovoljna da otkrije i pokaže cijelom svijetu drugačiji karakter i kriterij kod Bošnjaka u ovom pogledu.

 

Ova karta masovnih grobnica trebala bi biti dovoljna kao primjer protiv islamofobičnog svijeta koji i nakon takvih zločina bezobrazno i drsko muslimanima pripisuje fanatizam i nasilje.

 

Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

 

 

 

 

15
Avgust

Nakon najava da udruženje Čast otadžbine, zajedno sa udruženjima proisteklim iz “odbrambeno-otadžbinskog” rata dolazi u Sarajevo kako bi održali protestni skupa povodom podizanja optužnice protiv predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika i v.d. direktora Službenog glasnika RS-a Miloša Lukića, oglasio se i potpredsjednik Federacije BiH Refik Lendo.

 

On je poručio da, ako im se dozvoli da u Sarajevu brane RS i Milorada Dodika da će tražiti odobrenje da izvede komandante i generale Armije Republike BiH da brane zemlju i njene heroje.

 

– Ako nije vaša, onda budite sigurni da nije ni naša borba završena za Bosnu i Hercegovinu. Mi ćemo stati na branik i vama poručiti da dalje, ni vi ni Dodik nećete moći rušiti državu Bosnu i Hercegovinu. Institucije BiH – Sud i Tužilaštvo nisu neprijatelji građana Bosne i Hercegovine, ali trebaju i moraju procesuirati svakog ko ugrožava Ustavni poredak naše domovine BiH. Ja vam poručujem da imate samo jedan izbor, a to je da poštujete institucije BiH jer za državu BiH mnogi su dali svoje živote. Sarajevska čaršija i mnoge druge su krvarile i branile svoju državu BiH i budite sigurni da vam neće dozvoliti da vašu “slobodarsku tradiciju” sprovodite na teritoriji BiH. Vaše udruženje pod nazivom ”Čast otadžbine” je sastavljeno od oficira koji su činili ratne zločine i koji se kriju od suda i tužilaštva BiH i ovo je prilika da budu uhapšeni i procesuirani od institucija BiH – zaključio je.

Istočna Bosna