Knjževnik Velid Bajramović također nije ostao imun na sve cijeli slučaj, pa je podsjetio na dešavanja iz Foče za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovine. Foča je podsjećamo u periodu 1992. – 1995. godine, kao i 50 godina ranije, bila natopljena bošnjačkom krvlju koju je gazila četnička čizma.
- Dragi moji Bošnjaci Govorim vam ja, Ahmić (Ćamila) Miralem iz Foče. Imao sam dvadeset i jednu godinu, bio sam lijep i naočit momak kojem su se djevojke smiješile i za kojim su se okretale, kradom, kada su me četnici – fašisti, tih dana 1992. godine, ubili u selu Donje Papratno, u mojoj Foči. Bila je subota, 8. august. Odjednom je u naše selo stiglo preko stotinu četnika – fašista. Predvodio ih je komandant, predratni direktor škole. Predratni direktor škole?! Zamisli, hej! Zarobili su me i onda… Onda su me živog objesili za noge o jedno stablo i naložili veliku vatru ispod moje glave. Brzo se rasplamsala. Dok sam gorio i u strašnim mukama umirao, oni su divljački pirovali. Neko je od njih čak i kolo svirao na harmonici. Dok sam ja gorio, oko mene i vatrene lomače ispod mene, napravili su kolo i igrali, igrali, igrali… I podvriskivali. Poput divljaka. To je zadnje što sam vidio na dunjaluku. Toga se dobro sjećam. A sjećam se i njihovih likova. Od bolova sam ispuštao jake krike koji su se razlijegali planinom Maglić i prašumom Perućicom. A moju bol je nosila moja rijeka Ćehotina i za mnom plakala. Znala me je od malena, kupao sam se u njoj, voljela me… Moju bol je predavala našoj najvećoj grobnici, krvavoj rijeci Drini koja je moju bol stameno nosila dalje u svijet. Da priča svojim valovima i da opominje. Kada su me skinuli izgorjelog, pola ugljenisanog, bacili su me uz među i opet naložili vatru. Da izgori i to što je od mene još ostalo. Tada su ubili i Hrustan Ibrahima i Rasima Ahmića, Idriza Mocu, Omera Kolendu, Šaćira Čauševića. Znate li da su četnici – fašisti, u kući Ahmić Muje u selu Donje Papratno zapalili četrdeset ljudi iz porodica: Komar, Brković, Ahmić, Kolenda, Avdović i Bekan? Znate li? Ja, Ahmić Miralem, ja sam i sada živ Ali, vi to ne znate. Nešto ću vas pitati, iskreno mi recite: Priča li se o ovome što vam sad ispričah kod vas na dunjaluku? Ne priča? Ne priča!? Allahu dragi, je li moguće? To nije dobro! Ne zbog nas, već zbog vas i vaših potomaka To nije dobro! Vi dobro znate da se zaborav genocida plaća novim životima. Znate li? Dragi moji Bošnjaci U suri „Grom“ Časnog Kur’ana stoji: „Allah dž.š. neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne izmijeni sam sebe!“ Dragi moji najrođeniji. Vakat je, mijenjajte se! Mijenjajte se, Allah dž.š. vam dao svako dobro na oba svijeta Amin!
