Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

U Srebrenici bi se, barem prema najavama predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, u četvrtak, 2. maja, trebala održati sjednica Vlade RS-a.

To je, može se pretpostaviti, trebao biti nekakav odgovor Dodika na sjednicu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku gdje je bilo predviđeno da se na glasanju nađe Rezolucija o genocidu u Srebrenici.
U međuvremenu je glasanje odgođeno zbog dodatnih konsultacija. Zasad se ne zna da li će ovo odgađanje utjecati na Dodikovu odluku o održavanju sjednice Vlade RS-a u Srebrenici.

Dodik je najavio ranije kako će na dan glasanje o Rezoluciji biti u Srebrenici, gradu u kojem je počinjen genocid, dodavši da će u slučaju njenog usvajanja "doći do kraja Bosne i Hercegovine".

Iz kabineta srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića danas je saopćeno kako su on i Dodik dogovorili da "Sabor srpskog naroda", Srbije i RS-a bude održan odmah po usvajanju Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a.

- Situacija u Srebrenici je normalna, mada ima doza straha i neizvjesnosti među Bošnjacima. Primjetno je da se pripremaju objekti za najavljenu sjednicu Vlade RS-a – kaže za Faktor Alija Tabaković, predsjednik Općinskog odbora Stranke demokratske akcije Srebrenica.

Ističe kako se u razgovorima sa Srbima koji žive u Srebrenici mogu čuti sasvim drugačiji stavovi od onih koje plasiraju režimski mediji.

- Kada razgovaram sa Srbima, većina njih ne podržava Dodikovu politiku zatezanja odnosa, dizanja tenzija... Svjesni su, baš kao i mi Bošnjaci, da nama valja živjeti zajedno bez obzira na sve ono što se dešava – naglasio je Tabaković.

U subotu, 20.aprila organizovana je posjeta vojnom groblju u Innsbrucku, u kojem leže i bosanskohercegovački vojnici iz Prvog svjetskog rata. Tom prilikom položen je vijenac palim bosanskohercegovačkim vojnicima.

Svečanosti su prisustvovali od austrijskih zvaničnika: Franz Fischler, raniji evropski komesar i Manfred Hotter, predsjednik Crnog Krsta za Tirol. Onda, iz Njemačke Azim Čaušević, predsjednik BADD. Iz Beča, Siradj Duhan, predsjednik BADEU, Davul Ljuhar, počasni konzul BiH u Austriji, Alen Suljagić, potpredsjednik BADA. Iz Innsbrucka su prisustvovali Mato Dominković i Nedeljko Vučković, članovi BADA i BADEU.

Raniji EU komesar Dr. Fischler, koji je i član komiteta podrške razvoju bosanske nacionalne manjine u Austriji, nakon svečanosti, naglasio je da će i dalje podržavati naše projekte koji imaju karakter podrške razvoju dobrih odnosa među narodima.

Govor predsjednika BADA/BADEU :

"Vojno groblje Amras u Innsbrucku nije samo mjesto sjećanja na one koji ovdje leže, već i simbol povezanosti nacija. Danas želimo se mi, pripadnici bosanske nacionalna manjine u Austriji, sjetiti naših predaka koji su dali život za zajedničku domovinu.

Prvi svjetski rat bio je vrijeme nemjerljivih žrtava i neizrecivog bola. Ljudi iz cijelog svijeta bili su uvučeni u konflikt boreći se za svoje zemlje. Među njima i veliki broj hrabrih vojnika iz Bosne i Hercegovine.

Budućnost će nam omogućiti bolji i razumljiviji zajednički život ukoliko poznajemo istoriju i iz nje izvučemo pravu pouku. Ovdje ne želimo da govorimo o junačkim podvizima, već da se podsjetimo da je praštanje dio života koji nam omogućava da gradimo bolju budućnost.

Pošto postoje različite istine, zavisno od toga sa koje strane rijeke je posmatramo, naš zadatak je da pronađemo zajednički nazivnik istorije sa kojim svi mogu da žive.

Prije svega je važno pronaći put kako ne bi došlo do ratnih dejstava.

Ako nastaje tuk na utuk radi razbijenog prozora; ako je prva pomisao odgovoriti komšiji razbijanjem njegovog prozora, nastaje jedna spirala koja nas vuče na dolje. Ukoliko pak se postavi pitanje zašto je komšija razbio moj prozor, odnosno kako se može prozor popraviti, već smo na boljem putu. Međutim, najbolji put je njegovati komšijske odnose tako da uopšte ne dođe do razbijanja prozora na bilo kojoj strani.

Zbog toga smo danas ovdje, da se na ovom mjestu vratimo sebi i zajedno kreiramo našu budućnost.

Neka bosanska nacionalna manjina u Austriji da svoj doprinos tom putu", kazao je predsjednik Bosanskog Akademskog Društva u Austriji i EU Siradj Duhan.

Duga su zadržavanja u oba smjera na graničnim prelazima Gradina i Bosanska Gradiška, dok je na graničnim prelazima Izačić, Velika Kladuša i Bosanski Brod pojačan promet putničkih vozila.

Također, duga je kolona putničkih vozila, na izlazu iz Bosne i Hercegovine na graničnom prelazu Orašje. Na ostalim graničnim prelazima putnička vozila za sada ne čekaju duže od 30 minuta, javlja BIHAMK.

Podsjećaju da je zabranjen saobraćaj za vozila preko pet tona najveće dozvoljene mase na graničnom prelazu Karakaj (kod Zvornika). Teretna vozila preko pet tona preusmjeravaju se na granične prelaze Bratunac ili Rača, dok autobusi mogu koristiti GP Šepak.

Na magistralnim putevima Ključ-Sanski Most (na ulazu u Sanski Most) i Stolac-Neum (na ulazu u Neum) zbog radova, saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na obilaznice.

Zbog oštećenja mosta na magistralnom putu Rogatica-Ustiprača vozila do 30 tona saobraćaju jednom trakom, uz ograničenje brzine na 30 km/h, dok je za vozila preko 30 tona saobraćaj obustavljen.

U toku su radovi na sanaciji klizišta na dionici magistralnog puta M-17 Tarčin-Konjic (u dužini od cca 100 m), zbog čega je saobraćaj regulisan semaforima-naizmjeničnim propuštanjem vozila. Također na ovoj dionici u toku su radovi i na polaganju cjevovoda, zbog čega je saobraćaj na mjestu radova usporen.

Radovi se izvode i na magistralnim putevima: Tuzla-Kalesija (Miljanovci), Jelah-Doboj, Dobro Polje-Miljevina, Jablanica-Potoci (u Donjoj Jablanici), Bijeljina-Rača, Čevljanovići-Nišići, na kružnom toku na ulazu u Bosansku Gradišku, kao i u Sarajevu (na tranzitu, od Bistrika prema Vracama). Na mjestima izvođenja radova saobraća se usporeno.

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su "genocidan narod".
Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas - "Bošnjaci su naša braća"(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: "Ne pristajem na kraj čovjeka."

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom "zakržljale zločinačke psihologije", pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda "prišiva" termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se "spasimo se, je-eš cijenu", znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih "Košara" i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih "ološa iz čitanke", niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: "Ogledalo."

"Zašto?", pitala me novinarka. - "Zato", rekao sam, "što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: 'Đe si, majstore?'".

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: "Đe si, majstore?".

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s "planete Malog princa", svi mi spušteni iz Ujevićevog "pobratimstva ljudi u svemiru", ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje "peku rane" poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.