Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Brojni sugrađani, članovi porodica ubijenih i mnogobrojni prijatelji iz različitih gradova naše zemlje, uključujući Travnik, Prijedor, Maglaj, Sarajevo, Tešanj, Zenicu, Tuzlu, danas su u Memorijalnom centru prisustvovali obilježavanju praznika naše domovine, Dana nezavisnosti.

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari danas je obilježen 1. mart.

Učenjem Fatihe, kao i ranijih godina, odata je počast žrtvama genocida i položeni su vijenci na kamen temeljac u mezarju.

Učinili su to članovi udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida, predstavnici Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, delegacije sa svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, predstavnici Samostalnog sindikata PPDIVUT BiH, djeca iz HO MFS EMMAUS Srebrenica, udruženja, te mnogobrojni građani.

Hamdija Fejzić, predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Srebrenica, istakao je važnost obilježavanja 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

- Svim građanima Bosne i Hercegovine čestitam Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ovo je jedan od najznačajnijih datuma u historiji naše domovine. Skupo smo platili nezavisnost Bosne i Hercegovine. Za bosanski san dati su mnogi životi. Zbog toga Bosna i Hercegovina ne smije biti predmet trgovine bilo koje politike. One snage koje su poražene na referendumu 1992. godine su i dalje prisutne i žele promijeniti istinu, a istina je da je Bosna i Hercegovina napadnuta 1992., istina je da je u Srebrenici počinjen genocid. Istina je da mi danas ovdje na Drini obilježavamo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Živjela Bosna i Hercegovina - istakao je Fejzić.

Kako je saopćeno iz Memorijalnog centra, Fejzić je podsjetio na prošlost i one koji su svoje živote položili za slobodu Bosne i Hercegovine, te istakao da je budućnost ove zemlje obaveza svih nas koji u njoj živimo i smatramo je domovinom.

Osim mnogih udruženja koja su i ove godine prisustvovala obilježavanju Dana nezavisnosti, udruženje Prijatelji Travnik za Srebrenicu i udruženje iz Čarakova su doveli i 150 učenika devetih razreda koji će obići sve sadržaje Memorijalnog centra i poslušati historijski čas kustosa Centra.

- Poruka koju svake godine šalju iz Memorijalnog centra Srebrenica na Dan nezavisnosti nije izostala ni ovaj put – sjećati se važnosti zajedništva, tolerancije i poštovanja različitosti u našem društvu jer samo zajedno, s poštovanjem prema svim ljudima i njihovim pravima, možemo graditi bolju budućnost za sve nas - navedeno je u saopćenju.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine je, nakon prigodnog obilježavanja u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, defileom djece i građana obilježen i u gradu Srebrenici.

Djeca su sa svojim roditeljima, noseći zastave Bosne i Hercegovine, prodefilovala kroz grad, podsjećajući na značaj i važnost obilježavanja 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Fotografije sa ovog obilježavanja objavio je na Facebook profilu Ahmed-ef. Hrustanović uz poruku "Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine u Srebrenici. Da te volimo duša zna draga naša BiH".

Švicarci će u nedjelju glasati o dvije inicijative kojima se želi promijeniti život penzionera na dijametralno suprotne načine. Jednom se želi povećati penzije, a drugom podići dob za odlazak u penziju.

Švicarski sindikati iznijeli su prijedlog da se uvede dodatna mjesečna socijalna naknada kako bi se penzionerima pomoglo zbog rasta životnih troškova u toj bogatoj alpskoj zemlji, prenosi HINA.

Inicijativa, nazvana "Bolji život u penziji", traži isplatu 13. penzije svake godine, poput 13. plate koju dobivaju mnogi radnici u Švicarskoj.

Ankete pokazuju da većina Švicaraca to podržava premda izgleda da se broj pobornika smanjuje i još nije izvjesno da će prijedlog proći.

Mjesečna socijalna naknada u Švicarskoj može iznositi do 2450 švicarskih franaka za pojedince i 3675 franaka za bračne parove. To možda izgleda mnogo, ali u zemlji koja spada među najskuplje u svijetu to nije tako.

Kirija za tipični dvosobni stan u švicarskim gradovima iznosi najmanje 3000 franaka, a kafa stoji i više od pet franaka. Ako Švicarci odobre tu promjenu, ne bi bili prvi u Evropi. Susjedni Lihtenštajn, još jedna skupa zemlja koja koristi švicarski franak, već godinama ima sličan sistem.

"Imamo krizu kupovne moći", rekao je zvaničnik Švicarske sindikalne federacije (SGB) Pierre-Yves Maillard, koji pripada kampanji "da".

"Penzionerima pada životni standard", rekao je za AFP. Penzioner Jakob Hauri sa time se složio. "Životni troškovi samo rastu", rekao je, žaleći se da bi socijalno osiguranje "trebalo garantovati minimum za život, ali to više nije tako".

Lijeve stranke podržavaju inicijativu, a desničarske i centrističke stranke žestoko joj se protive, kao i švicarska vlada i parlament. Vlada ističe da bi mjera stajala više od četiri milijarde švicarskih franaka na godinu, upozoravajući da bi zahtijevala povećanja poreza i da bi mogla ugroziti financijsku stabilnost sistema socijalnog osiguranja.

"Ako inicijativa prođe, puno penzionera dobit će 13. isplatu socijalnog osiguranja iako im zaista nije potrebna", upozorila je.

Za krajnje desnu Švicarsku narodnu stranku ta "neodgovorna" inicijativa omogućit će parazitima da iskorištavaju sistem socijalnog osiguranja. Švicarska najveća stranka nastoji privući podršku birača oglasima, uključujući jedan koji prikazuje kako novčanica od 100 franaka odlazi u odvod. Izgleda da ta kampanja ima efekta.

U zadnjem ispitivanju javnog mnijenja, koje je proveo gfs.bern za javnu televizijsku kuću SSR, 53 posto ispitanika reklo je da podržavaju inicijativu, a 43 posto je reklo da joj se protivi.

U sličnom ispitivanju prije manje od mjesec dana podrška za inicijativu iznosila je 61 posto. Sve je manje izvjesno i da će inicijativa dobiti dvostruku većinu potrebnu za prolazak, odnosno podršku birača i većinu u većini od 26 švicarskih kantona.

"Nadamo se", rekao je Maillard.

Švicarski sistem direktne demokratije u nedjelju će odlučivati i o pozivu mladeži desne Liberalne stranke koji traže da se dob za mirovinu postepeno podigne sa 65 na 66 godina u idućih deset godina kako bi se osiguralo puno finansiranje mirovinskog sistema.

O tome se glasa manje od dvije godine nakon što su švicarski birači tijesno odlučili podići dob za mirovinu za žene sa 64 na 65 godina starosti, kao što vrijedi za muškarce.

No, izgleda da ta inicijativa nema izgleda za uspjeh. Zadnje ankete pokazuju da samo 35 posto ispitanika podržava takvu odluku, a 63 posto se protivi.

Naučni saradnik na Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu Jasmin Medić je u razgovoru za Klix.ba povodom Dana nezavisnosti BiH ukazao na činjenicu da nije tačna tvrdnja da je referendum bio preglasavanje jednog naroda od strane druga dva.

"Odluka o raspisivanju referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine donesena je nešto više od godinu dana nakon što je Srbija donijela Ustav kojem je sebe definisala 'demokratskom državom svih građana koji u njoj žive, zasnovanu na slobodama i pravima čovjeka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi'. Podsjećamo, ovaj Ustav donesen je 28. septembra 1990. godine i isključio Srbiju iz pravnog sistema SFR Jugoslavije, a Vojvodini i Kosovu ukinuo status autonomnih pokrajina. Bio je to, kako kaže Sonja Biserko, 'kraj prve faze priprema za rasturanje Jugoslavije'", govori na početku razgovora Medić.

On navodi da je nekoliko svjedoka događaja poput Stjepana Mesića, Dušana Bilandžića, Ante Markovića, svjedočilo da su Milošević i hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Karađorđevu, a srbijanska i hrvatska delegacija u Tikvešu pregovarali o podjeli Bosne i Hercegovine, bez saznanja bošnjačkih političkih predstavnika.

"Odatle potiče i Bilandžićeva rečenica: 'Na tim su se pregovorima vodile beskrajne rasprave oko toga čija je neka dolinica, srpska ili hrvatska, ko ima većinu u nekom gradu. Osim toga, oni su nama (Hrvatima) prepuštali samo zapadnu Hercegovinu'", podsjeća Medić.

Medić nastavlja da su Alija Izetbegović i Kiro Gligorov kao lider dvije republike čije je stanovništvo bilo najviše etnički izmiješano pokušali naći rješenje za Jugoslaviju u u vidu "asimetrične federacije". Prema tom prijedlogu, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Bosna i Hercegovina bi formirale neku vrstu federacije koja bi bila u konfederalnom odnosu sa Slovenijom i Hrvatskom.

"Dok su agresijom JNA (sada već srpsko-crnogorske vojske pod kontrolom beogradskog režima) dijelovi Hrvatske gorjeli, preko 60 posto teritorije Bosne i Hercegovine je 'saoizirano' (proglašeno srpskim autonomnim oblastima). Bošnjaci i Hrvati su se bez svoje saglasnosti našle u sastavu srpskih autonomnih oblasti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Zajedno sa 'saoizacijom' SDS BiH uspostavio je jednostranim odlukama nekoliko paralelnih institucija. Najznačajnija je bila Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koju su proglasili 24. oktobra 1991. godine. Verifikacijom srpskih autonomnih oblasti, 9. januara 1992. godine ista je Skupština proglasila tzv. srpsku republiku BiH (preteču Republike Srpske) na 62,94 posto teritorija Bosne i Hercegovine", navodi Medić.

Dva mjeseca prije toga, dio HDZ BiH proglasio je na 20,88 posto bosanskohercegovačkog teritorija "hrvatske zajednice" (najprije u Posavini, potom u Hercegovini, a nešto kasnije u Usori, tuzlanskoj i sarajevskoj regiji). Dakle, republičkoj bosanskohercegovačkoj vlasti ostalo je svega 16,18 posto teritorija na kojoj je mogla da efikasno vlada.

"Bosanskohercegovačko rukovodstvo, nakon što su iscrpljene sve mogućnosti za očuvanje Jugoslavije, čekalo je odluku Badinterove komisije koja je trebala da procijeni da li Bosna i Hercegovina ima osnova za nezavisnost. Komisija je odlučila da se raspiše referendum i da se voljom građana odluči status Bosne i Hercegovine", govori Medić.

Ostati u krnjoj Jugoslaviji?

Medić navodi da se tada postavilo pitanje šta je u ovakvoj konstelaciji odnosa kako na jugoslovenskom tako i na bosanskohercegovačkom nivou rukovodstvo Bosne i Hercegovine moglo da učini.

"Nakon Memoranduma SANU, dehumanizacije Bošnjaka još od 1980-ih u Srbiji, razoružavanja Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine i centralizacije JNA u procesu od 1987. godine, srbijanskog ustava iz septembra 1990. godine, zločinačkog pohoda JNA na Hrvatsku. Ići u nezavisnost u kojoj je svim narodima i građanima bila zagarantovana ravnopravnost ili ostati dijelom krnje Jugoslavije (za koju se deklarisao lider SDS-a koji je otvoreno prijetio nestankom njenog najbrojnijeg naroda) i njegovog svođenja na jedan mali teritorij u dolini rijeke Bosne ili 'zemljicu Bosnu', kako je to ilustrirao hrvatski predsjednik Franjo Tuđman?", govori Medić.

Ističe da je Bosna i Hercegovina do te mjere bila etnički izmiješana da je bilo nemoguće njen teritorij na etničkoj osnovi podijeliti, a da neko ne bude žrtva toga.

"Toga su bili nesumnjivo svjesni i srpski političari pa su brže-bolje one dijelove Bosne i Hercegovine - poput Podrinja, Posavine ili dijelova Bosanske krajine u kojoj srpsko stanovništvo nije bilo većinsko "unijeli" u srpsku administrativnu jedinicu i prije referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine", govori Medić.

Kaže da je alternativa nezavisnoj Bosni i Hercegovini bila krnja Jugoslavija i unutar nje Bosna i Hercegovina.

"Teško je procijeniti šta bi se u toj jugoslovenskoj državi desilo sa hrvatskim zajednicama, ali eto, recimo, da bi ostale u Bosni i Hercegovini, barem privremeno. U toj Bosni i Hercegovini bila bi Srpska republika i Herceg-Bosna koje bi zajedno obuhvatale 83,82 posto teritorija republike. Centralna jugoslovenska bila bi kontrolisana od srpskih nacionalista, a status Bošnjaka najviše bi i ličio onom mizernom statusu u Kraljevini SHS", navodi Medić.

Pitanje referenduma

"Premda se u srpskom nacionalističkom narativu odziv referendumu o nezavisnosti Bosne i Hercegovine želi prikazati kao preglasavanje dva naroda (Bošnjaka i Hrvata) u odnosu na srpski, činjenica je da nije tačno da su svi Bošnjaci i Hrvati glasali na referendumu", kaže Medić.

Ističe i da nije također ni tačno da su svi Srbi bojkotovali referendum i da je naročito u većim sredinama zabilježen i veći odziv Srba.

"Profesor Vahidin Preljević iznio je u jednom tekstu neke rezultate o izlaznosti pa ćemo navesti neke: Tako je npr. U opštini Novo Sarajevo za nezavisnost glasalo 54,8%, a prema popisu su Bošnjaci i Hrvati činili zajedno 44% stanovnika opštine. U opštini Centar 70% glasača bilo je za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu i to u opštini u kojoj su Bošnjaci i Hrvati zajedno činili 56% stanovnika. Naročito mi je zanimljiv primjer Banje Luke u kojoj je 44% stanovnika opštine glasalo potvrdno na referendumu, a Bošnjaci i Hrvati zajedno činili ispod 30% stanovnika opštine. U Brčkom je 75% učinilo isto, a Bošnjaci i Hrvati u njemu činili 69%", govori Medić.

Kao primjere ističe i Prijedor gdje je preko 60 posto stanovnika glasalo za nezavisnost Bosne i Hercegovine, a Bošnjaci i Hrvati su zajedno činili 49 posto stanovništva.

"U Bijeljini je preko 40% stanovnika opštine se odazvalo referendumu, a Bošnjaci i Hrvati zajedno činili 32% stanovnika opštine. Ne postoji opština u Bosni i Hercegovini u kojoj su svi Bošnjaci i Hrvati izašli na referendum, a da je isti sve i jedan Srbin bojkotovao. Dakle, ovo su samo neki primjeri koji govore u prilog tezi da referendum nije bio odraz preglasavanja dva nasuprot trećeg naroda", zaključuje Medić.