Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Ministar odbrane BiH Zukan Helez oglasio se nakon poruka ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića da BiH bez saglasnosti RS-a ne može biti članica NATO-a.

"U povodu izjava ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića da od NATO članstva naše zemlje nema ništa te da je za takvo nešto potrebna saglasnost manjeg bh. entiteta RS, poručujem da institucije BiH odlučuju o članstvu u međunarodnim organizacijama te da su već, što se tiče NATO puta, odlučile", poručio je Helez.

Napomenuo je Nešića da je već postignut dogovor za ovo pitanje 2009. godine.

"Podsjećam Dodikovog potrčka ministra Nešića da je Predsjedništvo BiH 2009. godine donijelo Odluku o članstvu naše zemlje u NATO savezu, za koju je glasao član Predsjedništva iz RS-a Nebojša Radmanović, te da je Parlament BiH usvojio Zakon o odbrani koji članom 84 obavezuje sve institucije BiH da sprovedu sve aktivnosti za članstvo BiH u NATO savezu za koji su glasali i poslanici i delegati iz RS", objasnio je Helez.

Dodao je, prosto rečeno, da što su se usaglašavali, usaglašavali su se.

"Nijednu drugu odluku, koja se tiče NATO puta naše zemlje, Predsjedništvo BiH nije donijelo. Nijedan drugi zakon o odbrani Parlamentarna skupština BiH nije donijela", naveo je.

Istakao je da je naša zemlja, putem institucije BiH, učinila sve što je do nas.

"Vjerujem da bi nelegalni predsjednik RS-a Milorad Dodik i njegov potrčko Nešić da nas približe ruskim agresorskim vrijednostima i sjevernokorejskim demokratskim idealima, ali to se neće desiti. BiH će, uprkos opstrukciji političara iz RS-a biti punopravni član NATO saveza, kao što smo, uprkos opstrukciji istih, dobili i kandidatski status za pristupanje EU", poručio je.

Na kraju je poručio da članstvo i u jednoj i u drugoj međunarodnoj organizaciji donosi samo dobro građanima u čitavoj BiH.

Upravni odbor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine podržali su najavu razmatranja Rezolucije o genocidu u Srebrenicu pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija.

U ime porodica žrtava genocida izrazili su zahvalnost nosiocima prijedloga Republici Ruandi i Saveznoj Republici Njemačkoj.

"Njemačka, Ruanda i Bosna i Hercegovina su odnosom prema Holokaustu, genocidu nad Tutsima u Ruandi i genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, pokazali da pojedinci i zajednice mogu izvući lekcije iz zločina i tragičnih događaja iz prošlosti, te da u ovim zemljama postoje ljudi koji su spremni raditi na tome da svijet prepozna važnost borbe za istinu i pravdu", poručili su iz Upravnog odbora Memorijalnog centra.

Memorijalni centar je pozvao sve državljane Bosne i Hercegovine, nosioce odgovornih pozicija u institucijama u zemlji i svijetu, sve prijatelje Bosne i Hercegovine, političke i vjerske lidere, pravne autoritete, aktiviste, organizacije civilnog društva i memorijale da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se u narednih mjesec dana osigurala potpuna podrška Rezoluciji i njeno usvajanje.

"Za usvajanje Rezolucije potrebno je osigurati 2/3 glasova od 193 države članice Ujedinjenih nacija. To znači da nam je potrebna podrška najmanje 129 država članica. U trenutnim podjelama svijeta to nije nimalo jednostavan zadatak, ali vjerujemo da će međunarodna zajednica pronaći snage da još jednom podrži pravdu i činjenice utvrđene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove, da će pozvati na usvajanje 11. jula kao Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, te da će ova dva elementa postati temelj obnove procesa suočavanja sa prošlošću, izgradnje nove nade za dijalog i mir generacija koje dolaze, ali i prilika da se konačno okonča dnevna politiziranje, negiranje genocida i narušavanje dostojanstvenog sjećanja na žrtve genocida", napominju iz Upravnog odbora Memorijalnog centra.

Upozoravaju da je Rezolucija važna zbog budućnosti, te prilika za finalnu potvrdu odnosa civilizacije prema genocidu u Srebrenici.

"U vremenu nestabilnosti i stalnih prijetnji po mir, narušavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, rezultati glasanja u Generalnoj skupštini neće samo odrediti odnos međunarodne zajednice prema prošlosti i genocidu u Srebrenici, već će biti putokaz i za to na koga naša zemlja može računati kao partnera i saveznika u vremenima nesigurnosti i prijetnji. To će biti naši saveznici na koje ćemo moći računati u danima i godinama pred nama", zaključili su.

Memorijalni centar će uspostaviti poseban tim i fokusirati se na intenzivnu komunikaciju sa međunarodnim i domaćim partnerima, te će svi resursi institucije biti posvećeni zagovaranju uspješnog usvajanja Rezolucije od današnjeg dana do trenutka kada ovaj prijedlog dođe na dnevni red Generalne skupštine.

Načini obilježavanja bajrama u prošlosti rezultirali su raskošnom lepezom običaja na koje možemo biti veoma ponosni.

Bajramski topovi, telali, bubnjari, bajramska odijela i fesovi, darivanje djece, ljubljenje starijih u ruku, bajramske sofre, zijareti mezarja, samo su neki od brojnih običaja koji su duboko ukorijenjeni u našu tradiciju i oni su kao takvi vjerna svjedočenja da bajramski blagdani nisu praznici, dani bez posla, prazni i rasterećeni od dnevnih obaveza, već razdoblja ispunjena dubokim smislom i značenjem za ovdašnjeg čovjeka.

Jedan od običaja koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji jeste najavljivanje i oglašavanje Bajrama putem topova, bubnjeva, talambasa, bajraka i učenja tekbira.

Ova tradicija zabilježena je na prostoru Bosne i Hercegovine još u vrijeme Osmanlija kada su kadije, odnosno šerijatski sudovi izdavali posebnu muraselu kojom je regulirano obilježavanje Bajrama.

Kao primjer možemo navesti nedatiranu muraselu Šerijatskog suda u Zvorniku upućenu dizdar-agi zvorničke tvrđave kojom mu se naređuje da u srijedu iza ikindija-namaza paljbom iz topova oglasi nastupanje prvog dana Ramazanskog bajrama ili muraselu sarajevskog kadije iz 1819. godine, kojom se naređuje dizdaru i zamjeniku glavnog tobdžije sarajevske tvrđave da sutra, u srijedu, poslije ikindija-namaza ispali tri hica iz baljemez topa (topovi većeg kalibra) radi oglašavanja nastupanja Kurban-bajrama, i to jedan hitac kada nastupi vrijeme bajram-namaza, te pet iz baljemez i 10 iz šahi topova (topovi nešto manjeg kalibra u odnosu na baljemez top) poslije namaza.

Dalje se nalaže tobdžiji da se tokom cijelog Bajrama poslije sabaha, podne i ikindije ispaljuju po tri hica iz baljemez i dva iz šahi topa. U vremenu od 1828. do 1833. godine, samo u Bihaćkom kadiluku za potrebe oglašavanja bajramskih svečanosti potrošeno je 250 oka crnog baruta (Osman Lavić "Ramazanski bajram u bošnjačkoj tradiciji", Preporod, 15. juli 2015.).

Dakle, muslimani ovih krajeva su nakon klanjanja ikindija-namaza posljednji dan ramazana pucanjem iz topa s gradske tabije najavljivali završetak mjeseca posta i nastupanje ševvala, odnosno dolazak Ramazanskog bajrama. U tekstu u kojem je opisao ramazanske običaje kod seoničkih muslimana Hifzija Hasandedić bilježi da se u ovom mjestu top oglašavao i nakon klanjanja bajram-namaza i da tom prilikom "svako ko je imao kakvo vatreno oružje toga ga je jutra napunio i tefik ma odapeo" (Osvit, Sarajevo,1942, I, br. 33, str. 18).

Korištenje oružja u svrhu iskazivanja posebne radosti, sreće i zadovoljstvo u bajramskim danima zabilježio je i sarajevski hroničar Mula Mustafa Bašeskija, koji je u svome Ljetopisu zabilježio jednu zanimljivu nezgodu: "9. zilhidže 1186 (l. III 1773.) povodom proslave Kurban-bajrama opali jedan dječak s prozora iz puške i rani u leđa ženu kaligrafa Ahmeda, imama s Atmejdana. Ova žena bijaše dobra i plemenita pa izjavi da će se pokoriti sudbini i da neće podnositi tužbe nego će se strpiti."

Top - koristio se za označavanje početka i kraja posta tokom mjeseca ramazana i tokom proslave dva Bajrama, 19. stoljeće, iz muzejske zbirke Gazi Husrev-begove biblioteke.

Osim najavljivanja dolaska bajrama pucanjem iz topa na ovim prostorima bio je običaj da ramazanski bubnjari nakon klanjanja bajram-namaza, praćeni kolonom djece, ponovo obilaze naše mahale, avlije i sokake, ali ne ovaj put da probude svijet na sehur, kao što su to činili u proteklom mjesecu ramazana, već da od svijeta naplate svoj ramazanski trud.

Tako je bubnjar, navodi Hasandedić, od kuće do kuće išao i zanosno bubnjao, a jedno najvrijednije između djece pred njim je bajrak nosilo. Bubnjara je svak darivao, neko novcem, neko hranom, a neko čak i vezenom mahramom. Kada bi došao do kuće u kojoj je bila djevojka na udaju zastao bi i gromkim glasom zapjevao:

Ded'e cure pohitite

meni bajrak nakitite

koja meni čevru dala

Bog joj dao pa s' udala

Koja dala i mahramu

Ne nalazim joj mahanu

Najavljivanje i oglašavanje početka i kraja bajramskih dana pucanjem iz topa zabilježeno je i u narodnim poslovicama, a jedna od njih glasi: "Top puče, Bajram prođe."

Ova poslovica je vjerovatno nastala u vrijeme kada su pucnji topova treći dan Ramazanskog bajrama i četvrti dan Kurban-bajrama iza ikindije namaza objavljivali kraj bajramskih praznika, a time i rastanak s nečim dragim i milim.

Generalna skupština UN-a u narednima danima trebala bi raspravljati i o Rezoluciji o Srebrenici što je pitanje koje je već sada izazvalo brojne reakcije u regiji.

Dok su političari iz dijela BiH većinski pozdravili ovakav korak, iz Srbije i RS-a stigle su brojne osuđujuće reakcije te je navedeno kako se ovom rezolucijom zapravo želi stigmatizirati cjelokupni srpski narod.

Ono što je interesantno, Nacrt Rezolucije o Srebrenici koji vam donosi Klix.ba, u svojoj preambuli nigdje ne spominje ni Republiku Srpsku kao ni Srbiju pa tako sve izjave zvaničnika iz bh. entiteta kao i susjedne zemlje na određeni način padaju u vodu.

Ono što se naglašava, a što je i očekivano, jeste presuda Međunarodnog suda u Hagu u kojoj se naglašava kako je nad Bošnjacima u Srebrenici počinjen genocid 1995. godine.

Ipak, najvažniji dio Rezolucije predstavljaju zapravo zaključci kojih ima sedam, a u kojima se naglašava sljedeće:

Generalna skupština odlučuje da 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici koji će se obilježavati svake godine

Bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici i poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, uključujući i one kroz obrazovni sistem u cilju sprečavanja revizionizma i pojave genocida u budućnosti

Bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i one odgovorne za genocid u Srebrenici

Ističe važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici

Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo i u međunarodnom običajnom pravu o sprečavanju i kažnjavanju genocida

Traži od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom "Genocid u Srebrenici i UN" počevši sa aktivnostima za 30. godišnjicu 2025. godine

Poziva sve države članice, organizacije sistema UN-a, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući NVO da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući i posebne aktivnosti u znak sjećanja na žrtve genocida 1995. godine u Srebrenici

Prema posljednjim informacijama, Generalna skupština UN-a o Rezoluciji o Srebrenici trebala bi raspravljati krajem aprila.