Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Devet mjeseci nakon što je teško pretučen u Bratuncu, protiv snimatelja i muzičara Osmana Mehanovića otvoren je predmet u bijeljinskom Okružnom javnom tužilaštvu zbog povreda koje su zadobili maloljetnici koji su ga napali.

Osman Mehanović, koji je teško pretučen 23. juna 2023. godine, predmet je nove tužilačke istrage, potvrdili su iz Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini. Navode da je novi predmet otvoren zbog povreda koje su zadobili maloljetni napadači na ovog povratnika u Bratunac.

- Tokom istrage vještak je utvrdio da su maloljetnici zadobili također povrede i onda je istraga pokrenuta u smjeru Osmana Mehanovića, vezano za povrede koje su nanesene maloljetnicima - kazali su iz Tužilaštva.

Kada je riječ o maloljetnim napadačima, za njih je Tužilaštvo predložilo mjeru pojačanog nadzora starateljstva, o čemu treba da se očituje nadležni sud.

Mehanović je napadnut na parkingu jednog ugostiteljskog objekta u Bratuncu, a policijski službenici su vrlo brzo identifikovali tri maloljetne osobe kao napadače.

Tada je Mehanović naveo da će podnijeti privatnu tužbu protiv napadača, a događaj su osudile brojne organizacije i pojedinci iz cijele Bosne i Hercegovine, među kojima i predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji je pozvao napadnutog povratnika i najavio mu da će učiniti sve što je u njegovoj moći da napadači budu procesuirani.

Otvaranje predmeta protiv Mehanovića njegov advokat Mustafa Alić smatra direktnim zastrašivanjem povratnika u RS, a koje ovog puta pokreću institucije ovog entiteta. Alić dodaje i da je pravni nonsens da u jednom predmetu žrtva bude i napadač, zbog čega smatra da je riječ o instruisanom zastrašivanju povratnika i porodice Mehanović, čiji član je reagovao javnim istupom nakon napada i zatražio zaštitu svojih prava.

- To je jedna poruka Tužilaštva, odnosno RS-a prema povratnicima, ukoliko budu tako žustro se borili i branili svoja prava, da mogu biti u svakom trenutku privedeni, istraživani - dodaje Alić.

On je najavio da će se u predmetu koji se vodi protiv maloljetnih napadača njegov branjenik ponašati u skladu sa svojom ulogom žrtve i da će tražiti nadoknadu štete, a da će, ukoliko Mehanović bude optužen za isti incident, Tužilaštvo samo sebe pobijediti jer je to pravni nonsens.

Mehanović i njegova porodica nisu željeli govoriti za medije, zbog istrage koja je u toku, ali njihov pravni zastupnik navodi da danas žive u strahu zbog događaja koji su se desili u proteklim mjesecima.

- Tu su mu vikali da će ga zaklati, kao što su klali Bošnjake u Srebrenici. Imamo nakon toga činjenicu da devet mjeseci Tužilaštvo ne reaguje po tom pitanju ni na jedan način, i da se sada okreće stvar da je on kriv što su ga napali - pojašnjava Alić.

Prema njegovim riječima, ova porodica nije u mogućnosti slobodno se kretati u Bratuncu, a ovakvo ponašanje i neadekvatna reakcija institucija dodatno su ohrabrili one koji su spremni napadati povratnike. Sramotnim ocjenjuje i činjenicu da ovaj slučaj nije razriješen u roku od mjesec dana, a nadležni nisu sankcionisali napadače i poslali su poruku da su Bošnjaci sigurni u RS-u.
- Oni sada tu definitivno imaju strah da odu po hljeb u toku bijelog dana - kazao je Alić, piše

Zvaničnici Srbije i bh. entiteta Republika Srpska sedmicama bez prezanja dezavuišu domaću, regionalnu i svjetsku javnost govoreći da se rezolucijom o Srebrenici želi "ukinuti RS", "napasti Srbija" i "okriviti kompletan srpski narod".

Takve tvrdnje dodatno su potopljene kada je nacrt rezolucije o Srebrenici prije nekoliko dana procurio u javnost.

Nigdje, niti na jednom mjestu, u rezoluciji o Srebrenici, ne spominje se ni Srbija niti Republika Srpska niti srpski narod niti išta slično.

Nikome se kolektivno na teret ne stavlja genocid niti ratni zločini niti je okrivljen ijedan narod uprkos pokušajima predsjednik Srbije Aleksandra Vučića, članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i predsjednika bh. entiteta RS Milorada Dodika da javnost uvjere u suprotno.

U vodu su pale Vučićeve najave da se "spremaju teški dani za Srbe", da "on zna šta slijedi" poslije rezolucije o Srebrenici i naravno, u njegovom stilu, izjava da će se boriti do zadnje kapi znoja, da narod ne treba brinuti, da će on naružiti sve svjetske lidere i slično.

Kako saznajemo, srbijansko lobiranje u New Yorku i po svijetu je veoma aktivno i snažno. Danima pokušavaju na sve moguće načine privoliti što je moguće veći broj država da ne glasaju za rezoluciju o Srebrenici, a najviše računaju na podršku afričkih zemalja, a u tome im pomaže i Rusija.

Istovremeno, Srbija na čelu s Vučićem trebat će objasniti svijetu zašto je protiv teksta rezolucije o Srebrenici u kojoj se, u suštini, samo poziva na poštivanje presuda Međunarodnog suda u Hagu, u kojoj se samo poziva na sjećanje na genocid u Srebrenici i osuđuje poricanje genocida kao i veličanje ratnih zločinaca kako se nigdje i nikome ne bi dogodio.

Ako se politički vrh Srbije ni u 2024. godini ne može pomiriti sa dokazanom činjenicom da se u julu 1995. godine dogodio genocid nad Bošnjacima, pred očima cijelog svijeta, i ako politički vrh Srbije ne može pristati da se više ne poriče genocid i ne veličaju dokazani i presuđeni ratni zločinci, pitanje je o kakvim civilizacijskim vrijednostima i standardima se uopće može više govoriti sa zvaničnicima.

Širenje laži o Rezoluciji o Srebrenici, o samim događajima iz jula 1995. godine u Srebrenici i počinjenom genocidu može samo ići na sramotu političkom vrhu Srbije koji godinama predvodi Aleksandar Vučić.

Ma koliko se trudili predstaviti situaciju onakvom kakva nije, činjenice su jasne, a sve je dokazano na sudovima. Samo se potrebno suočiti, priznati i nastaviti dalje, graditi budućnost na istini i pravdi, a ne na lažima.

U selu Kosova kod Ustikoline, 23. maja 1992. stradalo je 16 osoba, među njima Edhem i Dika Borović, koji su ubijeni u svojoj kući. Njihov sin, svjedok ovog zločina, već 32 godine traži pravdu, razočaran jer još niko nije procesuiran za ovaj zločin.

Počeli paliti kuće

Selo Kosova, udaljeno nešto više od dva kilometra od Ustikoline, napadnuto je iznenada 23. maja 1992. u poslijepodnevnim satima. U tim trenucima Mujo Borović je pio kafu sa svojim roditeljima, Edhemom i Dikom, tada šezdesetogodišnjacima.

Mujo za Detektor opisuje da je zapucalo po prozorima, zidovima, po krovu... Vidjeli su da donji dio sela gori, a dim je bio oko 100 metara od njihove kuće. U strahu za njegov život, majka ga je sakrila u špajz ispod kućnih drvenih stepenica, pokrila dekom i zatvorila vrata. Kaže da je tada imao nepune 42 godine.

- Čuo sam majku kad je pogođena, kad je izašla vani i pogođena... Ja sam je čuo, nisam mogao da izdržim da je ne vidim. Morao sam ustati ispod te deke. Pa sam vidio oca da leži dolje, krv ispod njega razlila se. Majka pred vratima leži, ubijena, na leđima... Oni su zapalili sobe. Gori već, dim se osjeti… - prisjeća se Mujo.

Pojašnjava da je oca našao u hodniku, dok je majka ubijena pred ulaznim vratima. Kada je vidio taj prizor, vratio se u svoje sklonište, ispod stepenica.

Kada se dim počeo širiti po kući, Mujo je pobjegao na tavan jer nije smio izaći napolje, a čuo je naredbu da se pale kuće. Kako je dim došao i u taj dio gdje se nalazio, navodi, skinuo je nekoliko crepova i izašao na krov.

- Legao sam po krovu da me ne bi vidjeli. To mi je očeva kuća, a moja kuća je odmah 20 metara dalje… I oni pale moju kuću. Vidim – pale, dim. Hodaju uz stepenice, niz stepenice, pričaju. Ne smijem da ih gledam, čini mi se, ako ja njih gledam, oni će se okrenuti i vidjeti mene. Pogledam i gledam da se sakrijem što više na krovu. Ne znam koliko vremena sam tu bio, vrijeme u ratu u takvim situacijama ne može niko tačno znati - govori Borović.

Kada su srpski vojnici otišli od njegove kuće, s krova je skočio na krošnju šljive i pobjegao u suprotnu stranu. Nakon nekog vremena, pojašnjava, vratio se do kuće i unio majčino tijelo u ljetnu kuhinju i stavio ga na sećiju. Kaže da je kasnije primijetio da je po prsima imao tragove majčine krvi.

Nakon rata našao je roditelje tamo gdje ih je posljednji put vidio

U proljeće 1996. godine je bila ekshumacija i identifikacija njegovih roditelja. Pet-šest automobila je tada došlo. Borović je tom prilikom pokazao gdje da pronađu oca i na kojem mjestu je unio majku.
Kaže da nije pronađena majčina lobanja, a očev skelet je bio čitav osim kostiju nogu i ruku. Na oko 500 metara od kuće, u vojnom krugu, pronađena je lobanja, ali do danas nije saznao je li pripadala njegovoj majci.

Roditelje je sahranio u mezarju Prizren u Ustikolini.

Mujina porodica, supruga i dva sina, prije napada je napustila selo, i otišli su za Goražde. Roditelji nisu htjeli da napuste kuću, jer je otac govorio da je jednom bio izbjeglica i da neće više.

- Krivo mi je, ne mogu to sebi da oprostim, što ih nisam natjerao silom. Moralo bih silom, da idu - navodi Borović.

Tog dana je, kaže, u roku od sat do dva, ubijeno 16 osoba, ali četiri osobe još uvijek nisu pronađene. Prema njegovim riječima, niko neće da kaže gdje su njihovi posmrtni ostaci.

- Eto, preživio sam tu golgotu, kako se desilo, već vrijeme oduzima mi godine i šećer imam, tada sam ga dobio sigurno. Po simptomima znam. Preživio to, ali vrijeme oduzima, zaboravlja se, detalji pogotovo - dodaje Borović.

Ožiljci ostaju, razočarenje raste

Zločin u selu Kosova ni 32 godine nakon napada nije procesuiran. Ni sam Borović ne zna koliko je puta davao izjave, za vrijeme rata i kasnije. Pitao se zbog čega ga toliko ispituju, jer smatra da je istražiocima bilo važnije da ispriča na koji način i s kim je bježao iz Ustikoline nego da kaže ko je ubijao i palio kuće.

Razočaran je jer više od tri decenije niko s tog područja nije osuđen ni procesuiran. Kaže da i oni kojima je pričao o ovom zločinu brzo zaborave, kao da nemaju osjećaja.

Lica srpskih vojnika koji su tog dana bili u selu nije mogao vidjeti, ali je čuo njihova imena dok su pričali između sebe, i kaže da je ta imena znao od prije rata i koje funkcije su imali tokom rata.

- Ja sam svoje roditelje vidio kako su poginuli, vidio druge kako su poginuli i uvijek sam nastojao da idem, da to "potjeram" (…) Teško je to pričati, teško je sjećati se. Ostali su veliki ožiljci - zaključuje naš sagovornik, kojem je vjera pomogla da prebrodi ono što je preživio.

Iz Tužilaštva BiH za Detektor su odgovorili da je u Posebnom odjelu za ratne zločine u radu predmet koji se odnosi na više događaja, a između ostalog obuhvata i mjesto Kosova.

- Predmet je otvoren i kada bude donesena tužiteljska odluka, javnost će biti informirana. Također, u jednom ranijem predmetu, prema dvije osobe donesena je naredba o obustavi istrage - kaže glasnogovornik Boris Grubešić.

U presudama Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Miloradu Krnojelcu se navodi da su srpski vojnici oko 28. aprila 1992. napali Ustikolinu i zapalili kuće Bošnjaka, a odatle su nastavili da razaraju bošnjačka sela uz lijevu obalu Drine, nizvodno od Ošanice, dok se stanovništvo razbježalo ili poginulo.

Čitanjem optužnice i uvodnim riječima počelo je suđenje petorici nekadašnjih komandanata i pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) optuženih za genocid u Srebrenici ubijanjem 65 Bošnjaka na području Šekovića i Vlasenice u julu 1995.

Ratko Vujović, Ljubomir Vlačić, Vitomir Pepić, Milovan Ognjenović, Goran Višković, Željko Dupljanin i Vlastimir Golijan optuženi su za pomaganje u genocidu.

Optužnica obuhvata pogubljenja zarobljenika nakon napada na Srebrenicu 11. jula na tri lokacije – dvije na području Bišine u Šekovićima, lokalitet Hašimova rupa – jama Pola, gdje je 19. jula ubijeno 20 muškaraca, te livade zvane Doline-Krajevi, gdje je 23. jula pogubljeno 39 ljudi, kao i na lokalitetu Jarovlje kod Piskavice u Vlasenici, gdje je neutvrđenog dana u drugoj polovini jula ubijeno pet muškaraca i jedna žena.

Tužilac Tarik Crnkić kazao je u uvodnoj riječi da će svjedoci potvrditi da im je bilo naređeno od optuženih da budu u pratnji zarobljenika.

- Pojedinim mladim vojnicima bilo je naređeno da skidaju lisice s pogubljenih jer će trebati za druge - rekao je Crnkić.

Vujović je optužen u svojstvu komandanta Petog bataljona Vojne policije Drinskog korpusa i, kako je naveo tužilac, vještaci će potvrditi da je on bio odgovoran za upotrebu pripadnika Vojne policije, kao i za izdavanje goriva i vozila.

- Svjedoci će izjaviti da im je on izdavo naređenje da izvedu zarobljenike i učestvuju u njihovoj pratnji - rekao je Crnkić.

Vlačić je optužen kao de facto komandant Birčanske brigade, Pepić kao zamjenik komandanta Bišinskog bataljona, Ognjenović kao komandir čete Vojne policije Birčanske brigade, Višković pripadnik Vojne policije, a Golijan kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda.

Tužilac je rekao da zarobljenici nisu mogli biti izvođeni iz pritvora u Bišini bez saglasnosti Vlačića, a da je Pepić bio de facto komandant bataljona u čijoj su zoni izvršena strijeljanja 20 i 39 zarobljenika.
Optužnica tereti Viškovića, Dupljanina i Golijana da su direktno učestvovali u pogubljenjima. Višković i Golijan se nalaze na izdržavanju kazni zatvora na koje su ranije osuđeni za ratne zločine.

Prema riječima tužioca, optuženi su značajno doprinijeli izvršenju plana glavnih izvršioca udruženog zločinačkog poduhvata čiji je rezultat bio strijeljanje više od 5.000 ljudi i prisilno protjerivanje oko 40.000 žena, djece i starih.

- Posljedice izvršenja ovog plana osjećaju se i danas u cijeloj BiH, a posebno kod porodica žrtava - kazao je Crnkić.

On je naveo da je u Srebrenicu došao veliki broj izbjeglica nakon etničkog čišćenja 1992. godine, da je humanitarna situacija bila tragična, da od juna 1995. počinju pripreme za napad, a da je u planu operacije "Krivaja ‘95" bila sadržana genocidna namjera.

Odbrana Dupljanina kazala je da će dokazati da nije postojao udruženi zločinački poduhvat. Branilac Rade Golić je kazao da se optužba protiv Dupljanina zasniva na jednom svjedoku.

- On je imao valjan razlog da da lažan iskaz jer je bio učesnik događaja - kazao je Golić, prenosi Birn.

Ostale Odbrane su navele da u ovoj fazi neće iznositi uvodne riječi. Optuženi Ognjenović kratko je rekao da su tvrdnje tužioca da su se sastali kako bi nekog likvidirali van pameti.

Prije početka suđenja održana je statusna konferencija na kojoj je predsjedavajući Vijeća Dragan Vukajlović dao procesna uputstva za vođenje postupka.

Saslušanje prvih svjedoka zakazano je za 19. april.