Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

"Nek mirišu avlije, nek se svako raduje, širom Bosne slobodne, nek' se pjeva Bajram je", riječi su prelijepe sevdalinke. Da li će zamirisati avlije u selima oko Srebrenice baklavama, pitama, dolmama, gdje ima bošnjačkih povratnika, upitali smo Mevlidu Mehanović iz sela Mala Daljegošta kod Skelana, a koja je i predsjednica Udruženja žena povratnica "Podrinjka" Srebrenica.
Nekada bilo 360 domaćinstava, a sada jedva desetak osoba

- Ako Bog da, mirisat će naše avlije Bajramom. Mi smo ovdje ne zato što moramo biti, već što želimo. Vratili smo se da opstanemo na svojim ognjištima i opstajući mi čuvamo i tradiciju. Nekada je selo Mala Daljegošta odakle je moj suprug brojalo 360 domaćinstava, a danas nas je jedva desetak osoba ukupno u tri zaseoka, ali ipak ćemo čuvati tradiciju kao što i Udruženje žena povratnica "Podrinjka" čuva tradiciju pa kuhamo domaća tradicionalna jela, spremaju žene zimnicu po tradicionalnom receptu naših nana, tkaju vunene ćilime i staze... - kazuje na početku našeg razgovora Mehanović.

Dodaje kako Udruženje "Podrinjka" okuplja žene iz ruralnih dijelova općine Srebrenica.

- Situacija je i kod priprema za Bajram specifična u odnosu na ostatak općine. Sela su jako udaljena, nisu im dostupne trgovine, marketi. Ne postoji javni prijevoz do grada, čaršije... Specifičnost će biti da se vraćamo više tradiciji, navjerovatnije da će većina nas danas praviti baklavu od domaćih sukanih jufki jer neće imati gdje kupiti gotove jufke. Nadam se da su pojedine žene već puter pripremile ranije jer maslo ćemo sigurno rijetko naći. Stanovništva je malo i rijetko ko drži krave - priča Mevlida.

Kazuje da su iftari tokom ramazana uglavnom bili zajednički.

- Nada da ćemo zajedno biti i za Bajram. Po selima je stanovništvo jako razuđeno, svugdje živi po dvije-tri do pet porodica u selu. Prvog dana Bajrama muškarci odlaze u džemat Dobrak. Poslije toga dolaze kuće gdje će ih čekati kahva, baklava, kadaif... U toku dana, nadam se, da će biti negdje i zajednički bajramski ručak. Ako ne, onda će svako domaćinstvo imati svoj bajramski ručak i nastavit ćemo obilaziti jedni druge, piti kahvu - priča nam Mehanović.

Za doručak ide mesna maslenica

- Namjeravam im pospremiti po kući i skuhati im nešto. Nisu oni još toliko nemoćni, ali mama se slabo kreće pa napravit ću im bureke, dolme, meso izdinsati. U svom domaćinstvu ću ispeći burek, sirnicu, zeljanicu. Imamo sada domaće zelje, prispjelo u bašti pa ću ga iskoristiti. Bit će i neka dolma. Neće to bit veliko spremanje ni u mom ni u drugim domaćinstvima jer su porodice male. Rijetko u kojoj kući žive tri ili četiri člana, većinom jedno, dvoje. U mom domaćinstvu smo suprug i ja. Ako nam se niko ne najavi za bajramski ručak, eto za doručak će se napraviti maslenica mesna, za ručak će biti dolme i pite - govori.
Selo Mala Daljegošta se nalazi na najistočnijoj tački naše zemlje, prekoputa Bajine Bašte (Srbija), tačnije, 60 kilometara od centra Srebrenice.

U selu Mala Daljegošta kod Skelana koje se nalazi 60 kilometara od centra Srebrenice, prekoputa Bajine Bašte (Srbija) prije rata je bilo 360 domaćinstava, a sada je svega desetak osoba zajedno sa još tri zaseoka. Slična je situacija i u drugim selima oko Srebrenice u koja su se vratili Bošnjaci.

Mevlida Mehanović iz Malih Daljegošta koja je i predsjednica Udruženja žena povratnica "Podrinjka" Srebrenica, kaže kako su rijetke posjete predstavnika vlasti njihovim selima da ih pitaju za zdravlje, treba li im pomoć, kako žive.

- Što se tiče obilazaka, moram reći da toga skoro pa i nema. Nedavno je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar bio u Skelanima, ali nije bila organizirana posjeta. Međutim, zahvalni smo i na tome, mada mi uvijek sugerišeno, naše udruženje, kako bi bilo dobro da se najave posjete i da mi možemo obavijestiti više domaćinstava. Rijetke su posjete bilo kakvih zvaničnika - govori Mehanović i dodaje:

- Ipak, moram reći da je Udruženje "Podrinjka" kroz projekte podržano od Vlade Kantona Sarajevo, Skupštine Kantona Sarajevo, Općine Centar Sarajevo. Ona se ogleda u pomoći povratnicama u poljoprivredi, mehanizaciji, plastenicima, ambalaži. Uspijemo to kroz projekte osigurati, ali da neko moralnu podršku nam daje, rijetko.

Mehanović za Faktor kaže kako nemaju gradski prijevoz do centra Srebrenice, nemaju prodavnica, ali da im najteže pada to što nemaju adekvatnu ljekarsku pomoć.

- U Skelanima postoji ljekar opće prakse i medicinska sestra, ali rade od osam do 15 sati radnim danom. Znači, mi u Skelanima nemamo ni Hitnu službu niti dežurnu medicinsku sestru, niti sanitet... Vikende, praznike i poslije 15 sati mi smo prinuđeni voziti se u Srebrenicu ili Bratunac, a u hitnim slučajevima prelazimo granicu i javljamo se u Hitnu službu Bajine Bašte. Iako je to druga država i nemaju oni prema nama nikakvu obavezu, moram bit realna i poštena i kazati da da nas nikada nisu vratili, odbili... - ispričala nam je Mehanović.

Prigodnim programom danas je obilježena 31 godina od masakra na školskom igralištu u Srebrenici, kada su ubijene 74 osobe, dok je preko stotinu ranjeno u eksploziji četiri granate ispaljene s položaja Vojske Republike Srpske (VRS). Za ovaj zločin niko nije odgovarao.

Ovaj masakr desio se 12. aprila 1993., samo četiri dana prije nego je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom Ujedinjenih nacija.

Prema riječima glasnogovornice Memorijalnog centra Srebrenica, Almase Salihović, za osobe koje su ubijene to je, nažalost, bilo već prekasno, odnosno za njih nije ništa značilo.

Salihović je za Detektor ukazala da ni 31 godinu nakon, za ovaj zločin niko nije odgovarao niti je podignuta optužnica.

- Ne znaju se nalogodavci i zaista svake godine porodice i preživjeli u Srebrenici napominjemo da za ovaj zločin nitko nije odgovarao, da to ne smije biti zaboravljeno, i da nijedan zločin ne smije ostati neprocesuiran, odnosno da nijedna osoba koja je počinila zločin ne smije ostati na slobodi već treba da odgovara - ukazala je Salihović.

Kako je rekla, danas je položeno cvijeće i simbolično na ogradu zakačeno stotinu tulipana, na kojoj su i mjesecima poslije bili ostaci žrtava koje su ubijene na ovom igralištu.

Od četiri granate ispaljene s položaja VRS-a ubijeno je više od 70, a ranjeno preko 100 civila koji su se u tom trenutku nalazili na igralištima ispred osnovne i srednje škole u Srebrenici. Ukupan broj žrtava ovog zločina se povećao na 105, jer je nekolicina preminula na putu do bolnice i u bolnici, podaci su udruženja iz Srebrenice.

Tog dana, Hasan Hasanović, svjedok masakra, ispričao je da je bio u vatrogasnom vozilu kada je čuo dvije detonacije. Istračao je iz kamiona i među prvima je pritrčao u pomoć.

Ranjene i ubijene, kako opisuje, skupljao je u prvu kuću iznad igrališta, a kasnije ih je stavljao na transporter. Najmlađi član, koji je bio uz Philippa Morillona, tadašnjeg komandanta UNPROFOR-a, vozio je, plakao i nije smio prići nijednom ranjenom.

- Sjećam se da je dijete koje je sjedilo na dijelu tribina i sviralo violinu, da je oko njega bilo okupljeno dosta ljudi i da su većinom pobijeni ili teško ranjeni. Čini mi se da je ta jedna granata direktno među njih pala. Znam da je to dijete ubijeno, dečko, možda nekih 11-12 godina - prisjetio se Hasanović za projekat Životi iza polja smrti.

Za Hasanovića je ovo bio najveći masakr kojeg poredi s Markalama i tuzlanskom Kapijom.

Salihović dodaje da u jednom ćošku igrališta postoji spomen-ploča na kojoj piše da je ispaljena granata sa srpskih položaja, s podacima koliko je osoba ubijeno i ranjeno.

Prema njenim riječima, spomen-ploča je nekoliko puta sklanjana, međutim, ona i danas stoji u onakvom stanju u kakvom je i posljednji put okačena.

- To je možda i jedino područje ovdje u Srebrenici gdje su se dešavali zločini, a da spomen-ploča stoji. To je sve zahvaljujući upornosti porodica žrtava, s tim što zaista nije to bio lak zadatak jer većinom te ploče kako su postavljane, tako su i sklanjane - kazala je Salihović, prenosi Birn.

Najava usvajanja rezolucije posvećene genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a je prije svega, civilizacijski čin kojim se odaje počast žrtvama teškog kršenja međunarodnog prava, uključujući i genocid, saopćeno je iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa.

- Usvajanjem rezolucije u Generalnoj skupštini UN-a žrtve genocida u Srebrenici će dobiti moralnu satisfakciju i podsjećanje da žrtve nisu zaboravljene. Pored satisfakcije za žrtve, rezolucija daje šansu dijalogu, pruža priliku za pokajanje i stvara preduvjete za pomirenje.

Zbog svega navedenog, pozivamo zemlje članice UN-a da podrže rezoluciju i na taj način otvore novu stranicu za bolji i uspješniji Balkan - naveli su u saopćenju.