Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Predsjednik Mladih SNSD-a Denis Šulić i predsjednica Omladine SDS-a Nina Bukejlović izjasnili su kao pripadnici bošnjačkog naroda kako bi uspjeli dobiti mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Zamjenik ministrice odbrane BiH i funkcioner SDS-a Boris Jerinić jučer je potvrdio kako će četiri zastupnika SDS-a iz Doboja učestvovati u vlasti na nivou države BiH i njenog entiteta RS. Jedan od ta četiri zastupnika je i predsjednica Omladine SDS-a Nina Bukejlović koja je očito zanoćila kao Srpkinja, a probudila se kao Bošnjakinja.

Naime, na lokalnim izborima 2016. godine Bukejlović se izjasnila kao pripadnica srpskog naroda da bi samo dvije godine poslije odlučila da promijeni etničku pripadnost pa se na ovogodišnjim izborima izjasnila kao pripadnica bošnjačkog naroda.

Zbog ovoga je Centralna izborna komisija (CIK) u srijedu zaprimila žalbu da se Nini Bukejlović oduzme mandat zastupnice u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Član CIK-a Suad Arnautović kazao je na sjednici CIK-a da Bukejlović ne može dobiti mandat jer kandidati jednostavno ne mogu promijeniti nacionalnu pripadnost u jednom izbornom ciklusu što u prijevodu znači da Bukejlović mora do 2020. godine biti Srpkinja.

S ovim stavom nisu se složili predsjednika CIK-a Branko Petrić i članica CIK-a Irena Hadžiabdić koji su podržali mišljenje da se nikome u Narodnoj skupštini RS-a ne traži nacionalno izjašnjavanje, odnosno da to nije uslov za dobijanje mandata.

Za sada ostaje nepoznato da li će uopće Bukejlović dobiti mandata s obzirom na to da je CIK zaključio da će o njenom slučaju odlučiti Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine.

Kao Bošnjak izjasnio se i predsjednik Mladih SNSD-a Denis Šulić koji bi mogao, ukoliko Darko Tomaš ostane na poziciji načelnika Prnjavora, također dobiti mandat u Narodnoj skupštini RS-a. Prema ranijim izvještavanjima bh. medija, Šulić (sin Esada) se i ranije izjašnjavao kao Bošnjak.

IB.com/Klix

Članovi Centralne izborne komisije (CIK) BiH provođenjem izbornih rezultata na osnovu popisa iz 2013. namjeravaju prihvatiti etničke podjele zemlje na hrvatski i bošnjački dio, a entitet RS je već na neki način i ustrojen da ga fakturišu kao dio koji isključivo pripada Srbima, smatra novi-stari potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.

Upozorava kako CIK BiH već duže vrijeme krši odredbe Ustava FBiH i obaveze poštivanja popisa iz 1991. godine.

– CIK BiH već jedno duže vrijeme opštinske izborne komisije imenuje spram popisa iz 2013., a ne onako kako je to definisano Ustavom – iz 1991. Time se de facto prihvata posljedica etničkog čišćenja – kaže Salkić u razgovoru za Vijesti.ba.

Podsjeća da je na sjednici Skupštine opštine Bratunac izglasano da se u sastavu opštinske izborne komisije nađu dva Bošnjaka i jedan Srbin.

– I Srbi su se s tim složili. A onda nam se obratio CIK BiH i rekao da trebaju biti dva Srbina i jedan Bošnjak. Kada sam ja razgovarao sa članovima CIK-a, rekli su mi: “Pa dobro, eto, vi nas tužite, pa ćemo vidjeti ko je upravu” – pojašnjava Salkić.

Napominje kako je popis stanovništva iz 2013. “pokazatelj rezultata počinjenog etničkog čišćenja”.

– Da je moglo, pa u Ustavu bi pisalo “po posljednjem popisu”, a ne piše slučajno “po popisu iz 1991.”, jer je to stanje prije agresije i zločina koji su počinjeni – kazao je Salkić.

Naš sagovornik podsjeća da još nije okončan Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma – nisu osigurani uslovi za povratak.

– Nije povratak samo obnovljena kuća i obnovljeni put. Povratak znači i vratiti čovjeka na radno mjesto, osigurati mu egzistenciju. To još uvijek nije urađeno i zbog toga je neprihvatljivo da se bilo šta radi po posljednjem popisu – poručio je Salkić u razgovoru za Vijesti.ba.

IB.com

Razlozi zašto dijaspora šalje toliko novca u Bosnu i Hercegovinu su činjenica da oni izdržavaju dobar dio svojih familija

Ljubica je u sedmoj deceniji života i, kako kaže, živi skromno. Prima minimalnu penziju od 150 eura. Od ove penzije, priča ova Tuzlanka, nemoguće je preživjeti mjesec dana. Pomažu joj kćerka i sin, koji danas žive u Švicarskoj i Njemačkoj, i koji su, također, zbog toga što nisu dobili posao u svojoj zemlji, novi život počeli van bh granica. Bez novca koji joj šalju, kaže Ljubica, ne bi mogla preživjeti.

“Od naše minimalne penzije, teško se živi u Bosni i Hercegovini. Oni nam šalju novac i sve što nam treba. Jednostavno nam pomažu. Bez toga ne bi mogli živjeti. Od penzije mogu platiti samo režije, lijekove i to je sve. Sve ostalo, nas djeca finansiraju. Hranu, odjeću, kupovinu svega što nam treba”, kaže Ljubica.

Ljubica je samo jedna od nekoliko desetina hiljada građana Bosne i Hercegovine koji preživljavaju na osnovu novca kojeg im šalje rodbina.

Prema podacima Centralne banke BiH, samo za prvih šest mjeseci ove godine doznake iz inostranstva su za deset miliona eura veće, u odnosu na godinu ranije, a njihova ukupna vrijednost za prvu polovinu 2018. je 650 miliona eura.

Kako navode ekonomisti, procjene su da je iznos novčanih doznaka iz inostranstva i dvostruko veći putem neformalnih novčanih transfera ili ‘iz ruke u ruku’, odnosno onih koje nisu registrovane u platnom prometu.

Ono što je zabrinjavajuće je činjenica kako je najveći iznos tih sredstava namijenjen za puko preživljavanje građana Bosne i Hercegovine, a jako mali broj odlazi na privatni biznis.

Prema riječima ekonomiste Damira Miljevića, novac dijaspore ide u ruke penzionerima, onima koji su nezaposleni, ali i onima koji to jesu, ali rade za minimalne plate.

“Razlozi zašto dijaspora šalje toliko novca u Bosnu i Hercegovinu su činjenica da oni izdržavaju dobar dio svojih familija, sa jedne strane, a sa druge, činjenica da dijaspora doprinosi održavanju ekonomskog nivoa stanovništva u Bosni i Hercegovini, odnosno, njen značaj u tome je vrlo veliki, jer kad bi, teorijski gledano, nekim čudom, Bosna i Hercegovina ostala bez tog novca, onda bi nam se crno pisalo”, kaže Miljević.

A da je to tako, slaže se i ekonomista Aleksa Milojević. On kaže kako bh. vlastima trenutno odgovara ovakva situacija, jer slanjem novca, dijaspora u stvari kupuje socijalni mir u Bosni i Hercegovini.

“Nažalost, imamo vlast kojoj odgovara ‘sve što je gore, to je bolje’. U suštini, ne razvijaju privredu, zadužuje se da bi podmirila socijalne potrebe i onda joj dobro dođe priliv novca putem migracije, ne pitajući se koja je cijena tog novca. Znači, imamo vlast koja ne računa na dugoročnu perspektivu i njoj je svaki priliv novca sa strane, bez obzira koje su ukupne posljedice, dobro došao”, ističe Milojević.

Kao još jedan od mogućih problema, na kojeg upozoravaju ekonomisti, je da povećan broj doznaka iz inostranstva u Bosnu i Hercegovinu znači i povećan broj odlazaka kompletnih porodica iz BiH u inostranstvu.

O tome profesor na sarajevskom Ekonomskom fakultetu Adnan Efendić kaže:

“Odlazak iz Bosne i Hercegovine sigurno da će u neko doglednije vrijeme potegnuti pitanje- da li ćemo imati dovoljno radne snage da podržimo funkcioniranje kompletnog sistema. Imao sam priliku čitati jedan empirijski rad koji je analizirao kompletnu jugoistočnu Evropu, uključujući Bosnu i Hercegovinu, i koji predviđa da bi već 2030. godine mi mogli imati taj problem ako se ovakvi trendovi nastave”, ističe Efendić.

Uprkos ovakvim prognozama, bh vlast još uvijek ignoriše problem odlaska ljudi iz Bosne i Hercegovine van njenih granica u potragu za poslom, socijalnom i ekonomskom stabilnosti.

Oni koji ostaju, kako stvari stoje na ekonomskom planu, i dalje će preživljavati na osnovu onoga što im pošalju njihove porodice. To potvrđuju i Banjalučani Jasna i Branko koji zaključuju ovu priču:

Autor: Dženana Karabegović (Radio Slobodna Evropa)