Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Transplatacija je uspjela ali njena bitka se nastavlja i ona se ne predaje, iako tek dvije godine poslije transplatacije se može potvrditi izlječenje

Dalal Omerović, poznata kao Lavica, nakon godinu i šest mjeseci borbe iz koje je izašla kao pobjednik, konačno se vraća u svoj rodni Bihać.

“Dalal Omerović,

djevojčica poznata kao Lavica, koja je uspješno pobjedila dijagnoze ljekara koje nisu obećavale, od samog početka.

Očima koje su zračile željom za životom ujedinila je dobre ljude u svoju armiju koji su bili podrška njoj ali i njenim roditeljima u najtežim ali i onim lijepim trenucima. Svi zajedno, uz Božiju pomoć, izborili smo ono najbolje, da ove okice žive, da nam svakodnevno daju snagu i da nam pokažu da je sve moguće, samo ne smijemo odustati. Nikada.

Draga armijo, dobri ljudi, Dalal sa svojim roditeljima se vraća kao pobjednik u svoj Bihać na najljepšoj Uni.

Transplatacija je uspjela ali njena bitka se nastavlja i ona se ne predaje, iako tek dvije godine poslije transplatacije se može potvrditi izlječenje.

P. S. Ako ikada budete htjeli odustati, od bilo čega sjetite ovih očiju, osmijeha i ove snage koju ste mogli vidjeti kroz protekli period u borbi naše Lavice”, stoji u objavi na Facebook grupi za Dalal.

Centralna izborna komisija BiH nije nikada po zakonu o finansiranju političkih stranaka dobila jasne nadležnosti za kontrolu i reviziju troškova, već se uglavnom fokusirala na prihode

Visoko, Donji Vakuf, Ključ i Zenica – ove lokane zajednice u FBiH iz svojih budžeta neće finansirati političke partije, kako je to do sada bio slučaj. Novac će, odlučili su, usmjeriti u različite socijalne programe, stipendiranje studenata, infrastrukturu. Međutim, ovako nešto nije moguće uraditi u Republici Srpskoj, budući da je finansiranje političkih partija iz budžeta u ovom entitetu zakonska obaveza, kao što je zakonska obaveza i na nivou BiH.

Novca za besplatne udžbenike svim osnovcima u BiH nema dovoljno, a nema ga dovoljno ni za pristojne plate radnicima, za mlade, stare, bolesne, no novca za političke partije ne smije da fali. Na finansiranje stranaka u BiH sa svih nivoa vlasti godišnje u prosjeku ide od 18 do 20 miliona maraka, kažu u Transparensi internešnalu (TI) BiH.

Nema volje da se zakon promijeni

Ivana Korajlić iz TI BiH za DW pojašnjava da nije toliki problem što se sredstva iz budžeta izdvajaju za stranke, koliko je problem što nema kontrole utroška tih sredstava. Zbog toga je, kaže, veći prioritet uspostaviti kontrolu, nego ići na potpuno ukidanje finansiranja iz budžeta.

“Centralna izborna komisija BiH nije nikada po zakonu o finansiranju političkih stranaka dobila jasne nadležnosti za kontrolu i reviziju troškova, već se uglavnom fokusirala na prihode. To je nešto što godinama stoji u preporukama GRECO-a (Grupa zemalja protiv korupcije) i na šta svi upozoravaju, ali nema volje da se zakon unaprijedi, da se uvede veća kontrola i da se prati na šta stranke troše taj novac“, ističe Korajlić.

Sagovornica DW dodaje da bi potpuno ukidanje finansiranja političkih partija iz lokalnih budžeta išlo na štetu manjih stranaka, koje ne mogu da izvlače novac iz budžeta na druge načine.

“Te stranke ne mogu dobiti ni donacije, jer donator ne vidi logiku da donira strankama koje nemaju mogućnost da im donesu nešto zauzvrat. Problem našeg zakona je što ne može da spriječi i druge oblike zloupotreba, pa se strankama na vlasti ostavlja mogućnost finansiranja indirektno, iz javnih preduzeća, one često zloupotrebljavaju javne resurse za svoje potrebe, a nisu razvijeni ni mehanizmi da se spriječi uticaj donatora na političke stranke, zatim otvara se mogućnost za crne fondove, neprijavljivanje donacija i slično“, pojašnjava Korajlić.

Umjesto partijama, novac građanima

Da političkim partijama, ipak, uskrati novac iz lokalnog budžeta najprije se odlučila Zenica još prije dvije godine. Sa prvobitnih 150.000 maraka iznos za finansiranje političkih partija postepeno je smanjivan, da bi ove godine bilo planirano samo 15 KM. Donji Vakuf, Ključ i Visoko slično su uradili ove godine.

Amra Babić, načelnica Opštine Visoko, kazala je za DW da će sredstva koja su do sad izdvajana za klubove odbornika u lokalnoj skupštini biti usmjerena za liječenje djece oboljele od karcinoma.

“Grupa odbornika je u obrazloženju amandmana navela da je evidentna činjenica da je u porastu broj oboljele djece od karcinoma te da su zahtjevi i apeli za pomoć sve više izraženi. Umjesto klubovima odbornika, 28.000 maraka usmjerićemo na tu djecu”, navela je Babić za DW.

Donji Vakuf će 25.000 maraka, koliko je do sada izdvajano za finansiranje političkih partija, usmjeriti na finansiranje studentskih stipendija.

Načelnik opštine Donji Vakuf Huso Sušić ne smatra da je njihova odluka populistička mjera, jer, pojašnjava, ne namjerava se više kandidovati za načelnika, pa mu tako nešto nije potrebno. CIlj je, kaže, preusmjeriti sredstva za onu kategoriju stanovništva kojoj je novac potrebniji.

Aktivistica iz Tuzle Indira Bektić Mujkić, jedna od pokretačica inicijative „Djecu liječiti iz budžeta, političare plaćati SMS porukama, pa ko uplati-uplati” očekuje da i Tuzla slijedi primjer ove četiri lokalne zajednice. Prema njenom mišljenju, to je pokazatelj kako je potrebno samo malo dobre volje da zemlja krene naprijed.

„Meni je posebno drago što je naša inicijativa bila na neki način okidač da građani, ali i izabrani zvaničnici, shvate da niko nije nedodirljiv i da stvari moraju da se mijenjaju na bolje i u korist građana koji žive na rubu egzistencije”, kazala je ona.

Prema Zakonu o finansiranju političkih partija BiH, pored finansiranja iz budžeta lokalnih zajednica, stranke se mogu finansirati iz entitetskih budžeta, iz člаnаrina, iz dobrovoljnih prilogа prаvnih i fizičkih licа, nа osnovu intelektuаlnih rаdovа svojih člаnovа i pristаlicа, iz prihodа od imovine u vlаsništvu stranke, kao i iz drugih izvorа u sklаdu sа zаkonom.

Bitni su građani, a ne političke partije

Politička analitičarka Tanja Topić pozdravlja odluku lokalnih zajednica koje su ukinule finansiranje političkih partija, ali je zabrinuta zbog toga što ta pojava nije masovnija. Odluka je, kaže, značajna, i zbog toga što je važno širiti svijest da budžetski novac mora biti usmjeren na potrebe građana, a ne političkih partija.

“Ovo su svakako pozitivne odluke, bez obzira što ih neko može smatrati populističkim. S druge strane, rekla bih da su ovo stidljivi koraci koje čine tek pojedine opštine u BiH. Teško je reći da će taj koncept zaživjeti, jer četiri lokalne zajednice nisu dovoljno reprezentativne da bismo mogli reći da će to zahvatiti cijelu BiH”, kazala je Topić.

Sve bi, smatra ona, možda bilo drugačije kada bi javnost bila spremnija na neku vrstu pobune i odlučnija da se bori za sebe.

“Mi nemamo ni tu vrstu pritiska, niti buđenja javnosti koja bi tražila da se ta sredstva preusmjere na njihove potrebe, pa i da se zakon izmijeni. S druge strane, stanovište većine političkih partija je da je to potpuno legalna stvar i da partije uzimaju samo ono što im je zakonom dopušteno. To je njihovo, rekla bih, jeftino, populističko obrazloženje kada se radi o takvim stvarima”, smatra DW sagovornica.

U BiH, zemlji u kojoj je svaki četvrti stanovnik ili siromašan, ili na granici siromaštva, zaključuje Topić, postoji veliki broj stanovnika kojima taj novac znači egzistenciju, mnogo više nego što je isti potreban političkim partijama.

PDP: Opozicione partije ne bi mogle opstati

U PDP-u kažu za DW da nisu protiv inicijative da se ukine finansiranje političkih partija iz budžeta lokalnih zajednica, ali bi u tom slučaju moralo da dođe do promjene načina finansiranja političkih partija iz entitetskih i državnog budžeta.

“Nesporno je da mnoge političke stranke koriste javne resurse u partijske svrhe, što je zakonom zabranjeno. Upravo je tim partijama interes da se ukine finansiranje partija iz javnih budžeta, jer bi na taj način u veoma kratkom roku praktično došlo do gašenja svih opozicionih partija, budući da one ne bi mogle da opstanu u političkom i pravnom sistemu ove zemlje”, kažu u PDP-u i dodaju da ukoliko bi se striktno poštovao zakon, onda bi daleko više novca ostajalo u svim budžetima, jer ne bi bilo toliko namještenih tendera i ne bi se zloupotrebljavali javni resursi u svrhu pomaganja političkim partijama.

Generalni sekretar “Naše stranke” Nihad Uk je s druge strane mišljenja da je u redu ukinuti finansiranje iz budžeta lokalnih zajednica, ali samo ako bi se prethodno osigurao model koji bi spriječio “sivo” finansiranje stranaka.

“Većina evropskih država se finansira iz budžeta, jer na taj način postoji kontrola. Mene je strah kada bi se novac iz budžeta nulirao da se ne otvore drugi, nelegalni načini finansiranja, koji se nikako ne mogu kontrolisati, koji su potpuno nevidljivi i koji predstavljaju veliku opasnost. U ovakvim uslovima došlo bi do klijantelizam, korupcije pri finansiranju. Toga ima i sad, ali kada bi se isključilo budžetsko finansiranje, to bi bilo znatno intenzivnije. Na taj način bile bi oštećene stranke koje na pošten način nastoje da se finansiranju”, kazao je Uk.

Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Redžep, Fatima, Hajra, Hanka, Paša i Sabaheta imena su desetoro braće i sestara iz Višegrada, pet sinova i pet kćeri Hasana Tufekčića. Četnici su 1942. godine, u jednom danu na višegraskoj ćupriji krvnički ubili svo desetoro Hasanove djece, zajedno s majkom, Hasanovom suprugom, Hankom. Hasan se nakon rata ponovo oženio i dobio devetoro djece, među kojima je troje ubijeno 1992. godine u Višegradu

Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Redžep, Fatima, Hajra, Hanka, Paša i Sabaheta imena su desetoro braće i sestara iz Višegrada, pet sinova i pet kćeri Hasana Tufekčića, Bošnjaka rođenog 1905. godine u Višegradu. Tokom 1942. godine, četnici su u samo jednom danu na višegraskoj ćupriji krvnički ubili svo desetoro Hasanove djece, zajedno s majkom i Hasanovom suprugom Hankom.

Najstariji među njegovom djecom Omer, kada je ubijen imao je 20 godina. Hasan Tufekčić, partizan u Drugom svjetskom ratu, skrhan tragedijom koja ga je zadesila dok je bio na frontu, po završetku rata ponovo zasniva porodicu. Oženio je Hašu, rođenu 1917. godine u Višegradu, koja mu rađa devetoro djece. Imena im je davao po djeci koju je izgubio u Drugom svjetskom ratu.

Hasan je umro 1984. godine, a njegova djeca, izuzev sina Ferida koji je umro kao šestomjesečna beba, dočekala su 1992. godinu i početak agresije na BiH. Nažalost, sudbina se ponovila. Supruga Haša, sin Ramiz, kćerke Hajra i Sabaheta, ubijeni su 1992. godine i bačeni u Drinu. Za tijelima kćerke Sabahete i njene jednomjesečne bebe još se traga. Kako bi se mogla proglasiti nestalom, bebi je naknadno dato ime Irma. Hasanu Tufekčiću su za nešto manje od 50 godina ubili 13 djece.

Na zlo nije odgovorio zlom

Staviti se u nečiju poziciju, znači pokušati stvari sagledati iz ugla te osobe, s ciljem boljeg razumijevanja stanja u kojoj se ona nalazi. Sudbina Hasana Tufekčića takva je da je nemoguće čak i pokušati staviti se u njegovu poziciju. Nemoguće je shvatiti kroz kakav je pakao prošao taj čovjek i koliko je morao biti jak da nakon 10 ubijene djece ostane pri zdravom razumu. Krvnički ubiti majku i desetoro djece u jednom danu, ne može se nazvati nikako drukčije nego plansko i sistemsko istrebljenje i uništavanje cijele jedne porodice, što su definicijom elementi genocida.

Hasan je iza sebe ostavio petoro djece i sedmoro unučadi. Iako je ovo jedna tragična ljudska sudbina, Hasan Tufekčić je bez sumnje pobjednik u ovoj priči. Pobjednik, jer nije dozvolio da se zatre trag njegovoj porodici, jer na zlo nije odgovorio zlom, jer nije znao šta je mržnja, jer je ostao uspravan, ostao je čovjek. Hasan je pobjednik i njegovo ime živi i danas, jer žive njegova djeca.

Stižemo u Višegrad, na Mostu Mehmed-paše Sokolovića, mjestu gdje je 1942. ubijen Hasanov sin Redžep Tufekčić, čeka nas njegov polubrat koji nosi isto ime, 65-ogodišnji Redžep Tufekčić. On je Hasanov sin iz drugog braka.

Rijeka koja je nekad znala govoriti

Redžepa je rat zatekao kao radnika Hidroelektrane “Višegrad”. Više od 30 godina je bio radnik čuvene “Hidrogradnje”, koja je u više od pola stoljeća poslovanja na domaćem i stranom tržištu stekla reputaciju svjetski renomirane firme. Spletom okolnosti, na početku rata našao se u Žepču, odakle je oženjen, i tamo je tokom rata, zajedno sa suprugom, u logoru proveo 20 mjeseci.

Spuštamo se do same obale rijeke Drine, odakle se pruža prelijep pogled na višegradski most. Redžep nam govori o ocu Hasanu, može se jasno vidjeti koliko ga pritišću emocije. Dok ne priča, mislima odluta nekud prebirući pogledom po suprotnoj obali rijeke. Šutnju prekine prisjećajući se kupanja i pecanja na Drini, ali i drugih momenata koji su obilježili sretno djetinjstvo provedeno na obali ove prelijepe rijeke.

Dok šuti, lahko je primijetiti tugu u njegovim očima, a njegova tišina govori više od riječi.

“Osjetite li da Drina više ne govori”, pita nas Tufekčić, dok neprekidno gleda u tačku na površini vode. Kao dječak se, kaže, sjeća Drine koja je znala pričati, koja je bila živa i zapljuskivala obalu, a danas to nije ta Drina.

“Nažalost, samo Drina zna šta je progutala i šta je odnijela. Drina, koja danas, vidite, ona ne može ni da govori, prije je ona govorila. Danas je ta voda tiha, jer je jedna od najvećih grobnica. Svaki put kada dođem ovdje, teško je govoriti, teško je spomenuti svoje, mog oca, rahmet mu duši, koji je sve to preživio, čovjek kojeg je znao čitav grad, čovjek koji je imao sve, ali ustvari nije imao ništa”, kazao je Tufekčić.

Otac Hasan završio je obućarski zanat, a radni vijek proveo je u višegradskoj fabrici namještaja “Varda”, gdje se i penzionisao. Otac je, kako kaže Redžep Tufekčić, uvijek bio dostojanstven i plemenit čovjek, ali, isto tako, čovjek koji je u sebi nosio veliku bol.

“Tokom Drugog svjetskog rata, 1942. godine, ubili su mu suprugu Hanku, pet kćeri i pet sinova. U novoj porodici, u nama, djeci, mojoj braći i sestrama, nalazio je utjehu. Uvijek je bio dostojanstven, plemenit čovjek. Bio je sposoban da svakome ulije nadu i pomogne na bilo koji način. Ali, u sebi je nosio jednu veliku bol, s kojom je i umro. Da je i dočekao posljednji rat, mislim da ne bi bio u stanju sve to ponovo proživjeti”, kazao je Tufekčić.

Utjeha u novoj porodici

Na pitanje kako je otac Hasan govorio o tom potresnom dijelu svog života, kako je podnosio taj veliki gubitak, i da li je razmišljao na način da na zlo koje mu je počinjeno treba uzvratiti zlom, Tufekčić ističe kako ne zna da li postoji čovjek, bilo koje vjere, da je sve to podnio na takav način.

“Taj čovjek nikada nije pomislio da nekome vrati zlo. Čovjek koji je sa svima razgovarao, svima je dobro mislio, a u sebi je zapravo nosio nešto što niko nije doživio”, kazao je Tufekčić.

Čuvati obraz, biti pošten i činiti dobro glavni su principi na kojima je Hasan odgajao svoju djecu. Redžep ističe također kako njegov otac, i pored teške sudbine, nikada nije pozivao na mržnju i zlo, ali je upozoravo djecu da ne smiju zaboraviti ono što je učinjeno njihovoj porodici.

Na pitanje kako komentariše to što je otac njemu, ali i njegovoj braći i sestrama, imena davao po djeci koja su ubijena 1942, Redžep govori kako je vjerovatno u tome nalazio jednu vrstu utjehe.

“Nekad razmišljam da sam možda mogao biti unuk mom ubijenom polubratu. On je mogao da ima unučad. Ali, nažalost. Kako bih vam kazao, ja sam jedanput živio, ubijen sam, ponovo sam se rodio i, evo, danas tu živim. Spominjem ovo, ali ne znam kako je bilo tom čovjeku kada nam je davao ta imena. Zvao nas je tim imenima, ali je bio svjestan da tih imena nema”, kroz suze govori Redžep Tufekčić.

I sam vjeruje kako su danas Hasanova djeca njegova pobjeda.

“Vidite, faktički, to je jedna pobjeda. Taj čovjek se nije pokolebao, nastavio je život, oženio se ponovo, izrodio djecu. Da je danas živ, vidio bi i svoju unučad. Nažalost, moji roditelji više nisu živi! Ali, evo, mi smo tu i spominjemo ih, obilazimo njihov mezar”, kazao je Tufekčić.

“Ništa nemam od toga što je ubica moje sestre dobio doživotni zatvor”

Hasanova kćerka i Redžepova najstarija sestra Hajra Korić, rođena Tufekčić, ubijena je u Višegradu 1992. godine. Ubio ju je osuđeni ratni zločinac Milan Lukić, kojeg je Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudilo na doživotnu kaznu zatvora 20. jula 2009, a Žalbeno vijeće MKSJ-a 4. decembra 2012. potvrdilo tu kaznu. U presudi Pretresnog vijeća, koje je zaključilo da je Milan Lukić lično ubio najmanje 132 Muslimana civila, navedeno je kako je Milan Lukić izdvojio Hajru Korić iz grupe žena i djece i u nju pucao iz neposredne blizine. Smijao se kada je nogom prevrnuo njeno tijelo i pucao joj u leđa.

“Nakon što je ubijena, tijelo moje sestre bačeno u Drinu. Nađena je prema Slapu, prema Bajinoj Bašti. Najprije je pokopana kao N. N, a potom reekshumirana i identitet je utvrđen na osnovu DNK analize. Ukopali smo je u Sarajevu”, pojasnio je Tufekčić, te dodao: “Suđeno je ratnim zločincima. Ja nemam ništa od takvih presuda. Moje sestre nema, ne možemo je vratiti. Nažalost, ja nemam ništa od toga što će on (Milan Lukić, op.a.) ležati po zatvorima i što je osuđen na doživotnu robiju.”

Najmlađa Redžepova sestra Sabaheta Subašić živjela je na višegradskom Bikavcu, a nestala s tek rođenom bebom koja nije bila starija od dva mjeseca.

“Mislili smo da je je zapaljena u kući na Bikavcu (događaj poznat kao “živa lomača” na Bikavcu, op.a.), ali imamo informacije da je ona odvedena na most i da je na mostu ubijena s bebom. Još nismo pronašli njene ostatke niti bebe. Živimo u nadi da ćemo je pronaći. To mi je životna želja, da i nju pronađem i dostojanstveno pokopam kako bi se smirila njena duša”, kazao je Tufekčić.

Dodaje kako je dobio i informacije da je njegova sestra Sabaheta planirano odvedena na most i pogubljena, na način kako je to “po običaju” učinjeno i sa čitavom porodicom Hasana Tufekčića, u Drugom svjetskom ratu.

Upitan kako se osjeća dok danas prelazi preko višegradske ćuprije, Tufekčić kaže kako mu je teško.

“Zaista je teško, nosite u duši bol, jednostavno, na momente osjetite da više ne postojite. Kada znate šta se sve tu desilo, da je ponovo tekla krvava Drina. Ona nam ne može kazati šta je sve nosila. Ovo je jedna tuga i jad koji se ne mogu opisati. Djeca me nekad jednastovno pitaju: ‘Babo, kako je tebi?’ Nažalost, nemam šta odgovoriti djeci”, govori Tufekčić.

Svijet i Evropa ne smiju samo posmatrati okupljanje četnika

Na pitanje kako komentariše nedavno okupljanje pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta u Višegradu i njihove poruke da će Drina ponovo biti krvava, Tufekčić kaže kako njihova pjesma vraća u 1942.

“Žele vam unijeti strah i šalju poruku da morate ovo napustiti, da morate pokloniti svoju zemlju i dati nekome svoju kuću, jednostavno, da više ne živite ovdje. Ja se ne bojim, ne plašim, dolazim tu, to je moje, moj rodni grad, moja zemlja, moja kuća i ne planiram je prodati”, rekao je Tufekčić.

Na kraju razgovora, Tufekčić poručuje kako Evropa i svijet ne bi trebali tek tako posmatrati ovakve skupove, jer, kako kaže, sve to se dešava u srcu Evrope, i ako to Evropa dozvoljava onda su saučesnici u svemu.

“Svijet, Evropa, pa i naši političari, ako ih imamo, moraju sjesti i jednostavno se dogovoriti da se ovo prekine, da se takva udruženja zabrane širom Evrope, kao što je to uradila Austrija, da to urade i Hrvatska i Srbija. Zašto se ovdje strah mora sijati svakih 20 ili 50 godina. Cijela Evropa treba da se stidi što se ovakve stvari dešavaju u 21. vijeku, i to na njenim vratima. Zašto ja trebam ovdje doći i gledati postrojavanje četničkih i zločinačkih udruženja koja su mi nanijela takvu bol, zašto da ja sutra nisam u stanju ovdje dovesti svoje dijete”, poručio je Tufekčić.

Na glavnim cestovnim pravcima promet teče bez smetnji i posebnih ograničenja, osim na dionicama gdje traju radovi.

Dionicama cesta koje prolaze usjecima upozorava se na moguće odrone kamenja i zemlje na kolnik.

Na dionicama cesta gdje su radovi prometuje se sporije, pa se vozači mole za oprezniju vožnju i poštivanje privremene regulacije prometa.

Zbog izvođenja radova na ulazu u Bugojno (most preko rijeke Vrbas) na dionici M-16.4 Novi Travnik - Bugojno, promet teretnih vozila preko 7t preusmjerava se na dionicu Bugojno - Donji Vakuf - Travnik.

Na dionici autoceste A1 Sarajevo zapad - Tarčin (lokacija Ban Brdo) zbog klizišta promet je u tunelu Igman preusmjeren u pretjecajnu traku.

Na dionici M-16 Banja Luka - Crna Rijeka u mjestu Dabrac, zbog radova na sanaciji odrona, promet se odvija usporeno jednim prometnim trakom naizmjenično.

Zbog izvođenja radova u tunelu Vranduk II na dionici M-17 Zenica - Nemila, promet se odvija usporeno, jednim prometnim trakom naizmjenično.

Zbog odrona na dionici M-18 Sarajevo - Foča (na lokaciji Sijeračke Stijene) promet se odvija usporeno, jednim prometnim trakom naizmjenično.

Zbog oštećenja kolnika na dionici M-16 Prijedorska petlja - Klašnice, promet se odvija usporeno jednim prometnim trakom naizmjenično.

Zbog izgradnje naplatne postaje “Čatrnja” na autocesti Banja Luka - Gradiška, promet se na mjestu izvođenja radova odvija usporeno.

Na dionici M-18 Brod na Drini - Šćepan Polje (granica BiH/CG), zabranjen je promet za sva vozila čija ukupna masa prelazi 16 tona.

Sporije odvijanje prometa zbog radova očekivati je na:

- M-4 Banja Luka (Rebrovac) - Čelinac, Teslić - Karuše,

- M-14.2 Šamac - Domaljevac,

- M-17 Tarčin - Konjic (Bradina), Tasovčići - Klepci (most preko rijeke Bregave i raskrižje M-17 i M-6),

- M-18 Olovo - Kladanj (Karaula).

Zbog radova na R-418 Prozor - Tomislavgrad (dionica Podborsko raskrižje - Aćimići) promet je potpuno obustavljen. Alternativni pravac za osobna vozila je kroz naselje Sopot, dok se teretna vozila i autobusi preusmjeravaju preko Blidinja ili Bugojna.

Usporeno se prometuje na dionici M-16 Banja Luka - Crna Rijeka (Gornji Šeher) zbog aktiviranja klizišta i pucanja vodovodne cijevi.

Zbog radova na razminiranju terena u blizini prometnice mogući su povremeni zastoji tijekom dana na M-1.8 Šićki Brod - Srebrenik u mjestu Potpeć.

Zbog izvođenja radova u Mostaru, obustavljen je promet u ulici dr. Ante Starčevića (od hotela “Ero” do raskrižja s ulicom Vokića i Lorkovića).

Na graničnim prijelazima nema dužih zadržavanja. Zbog izvođenja radova u Hrvatskoj, obustavljen promet na graničnom prijelazu Bosanski Novi - Dvor. Obustavljen je promet za teretna motorna vozila i autobuse na graničnom prijelazu Brčko - Gunja.

Sukladno zakonskim odredbama, do 15.04. na cestama u BiH, sva motorna vozila moraju posjedovati zimsku opremu, saopćeno je iz AMSBIH-a.