U Memorijalnom kompleksu i šehidskom mezarju Gornja Kalesija, danas je klanjana 26. kolektivna dženaza civilima, ubijenim na području općine Zvornik tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Smiraj nakon 32 godine pronašao je Džemal Manjić, rođen 1962. godine u Gornjoj Kamenici. Imao je svega 30 godina kada je ubijen 1992. godine na području općine Šekovići. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Pelemiši, na području općine Šekovići, u augustu 2004. Članovi porodice žrtvu su identificirali u januaru 2024. godine.
Dženaza-namaz je predvodio reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.
- Okupili smo se ovdje, među našom braćom i sestrama, našim šehidima, da na bolji svijet ispratimo ostatke kostiju našeg brata Džemala, šehida, koji je svojim životom svjedočio vjeru u Boga i koji je svojom žrtvom potvrdio da oni koji nevini padnu na Njegovom putu, nisu mrtvi, nego živi, kako nas Kur'an uči. Bog nam je u Kur'anu kazao - nisu isto dobro i zlo, nisu isti put vjere i dobra i put mržnje i zla. Čovjek vjernik, mumin, za svoju duhovnu hranu uzima vjeru, Božiju riječ, put vjerovjesnika, tom hranom se hranimo, ona nas održava u našem duhovnom životu i mentalnom zdravlju. Drugi put je put mržnje. Čovjek može nakratko da se hrani tom hranom, ali ona ga ne može zadovoljiti, ona će ga odvesti u zlo, zločin; i mi ovdje svjedočimo šta je značila mržnja kao hrana onima koji su nevine ljude umorili zarad mržnje - kazao je reisul-ulema okupljenima na dženazi.
On je dodao da Iblis zavodi ljude na stranputicu, da mržnja njima zavlada.
- Molim dragog Boga da naš vjerujući narod, muslimane, Allah sačuva od ovog iskušenja, da se nikad ne ravnamo po onom Iblisovom. Naša mezarja su naša ogovornost, nas muslimana. Da smo šehidskim mezarjima posvećivali dužnu pažnju u prošlosti, možda se ne bi otvarala nova. Molim vas, nemojmo nikad napustiti ova mjesta, vraćajmo se njima, ona su nam ibret, poruka - poručio je reisul-ulema.
Potrebno je, smatra on, da Bošnjaci uzmu poruku, budu jedinstveni i složni.
- Onaj narod koji napusti prošlost, slogu i jedinstvo, na najboljem je putu da mu se ponovi Srebrenica, Vlasenica, Zvornik, Mostar, Prijedor i mnoga druga naša stratišta. Zato vas molim, sačuvajmo našu prisebnost, odlučnost i znajmo da uvijek moramo biti na strani dobra da bi nas drugi po dobru spominjali - naglasio je.
Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović rekao je da su kolektivni dolasci na šehitluke garancija „da smo na dobrom putu, da ćemo uspjeti“ te da je ovo dan „u kojem jasno potvrđujemo našu opredijeljenost“.
- Ovo su naši šehitluci koji imaju trajni hak u našem narodu, kod svih muslimana. Tako je to u cjelokupnoj našoj tradiciji, od pamtivijeka, uvijek je bar jedan šehidski nišan u ovoj zemlji imao visoko mjesto u svijesti, pobožnosti, naših ljudi. Ovo su nam neizmjerno važni šehitluci, ovdje ima mjesta za sve šehide Zvornika, koje ćemo, uz Božiju pomoć pronaći i obaviti ono što je naša dužnost da se oni smire u kaburima. To je naš dug prema šehidima, ali i naš dug prema porodicama šehidima - muftijine su riječi.
Kad je riječ o Zvorniku, još se traga za posmrtnim ostacima 368 žrtava ubijenih tokom 1992. godine. Traga se i za 40 žrtava nastradalih tokom 1993. i za dvjema žrtvama nestalim 1994. godine.
Kolektivna dženaza u Memorijalnom centru u Gornjoj Kalesiji centralni je dio obilježavanja godišnjica zločina nad bošnjačkim stanovništvom Zvornika.
"Stazom smrti" od Klise do Bijelog Potoka u Zvorniku i ove godine hodili su mnogi, u znak sjećanja na odvedene u koloni zvanoj "Bijeli potok" 1992. godine.
Tradicionalnom maršu prisustvovalo je nekoliko stotina muškaraca, žena, mladih i djece, koji su se tokom pješačenja prisjećali na događaje od prije 32 godine.
- I ja sam 1. juna 1992. godine bio, ne učesnik kolone, jedan od onih koji su to sve vidjeli. Već od 1999. godine nastojimo održavati kulturu sjećanja na ono što smo doživjeli. Samo tom stazom je nekoliko hiljada ljudi prošlo. Od ubijenih još nismo pronašli 244 osobe, ni ja svog brata. Hvala Allahu, našom borbom, iz godine u godinu podižemo svijest ljudi o važnosti obilježavanja - izjavio je mjesni imam Senajid Alić, koji je i rođen u Klisi, a imamsku misiju obavlja već 23 godine.
Zvornik primarno stratište Bošnjaka od 1992. do 1995.; Džananović: Ne postoji selo u kojem nije izvršen masovni zločin
Suada Selimović je prije 32 godine na ovom mjestu bila sa suprugom i troje djece, te 21 članom porodice.
- Tada sam imala bebu od osam mjeseci. U koloni sam sišla do Bijelog Potoka, to je bio užas. Na Bijelom Potoku su odvojili supruga i sve moje. Nakon 16 godina sam našla posmrtne ostatke supruga, za ostalim još tragamo. Užas koji smo preživjeli nikada ne možemo zaboraviti. Ova staza nam je bila kao neki hodnik, a naoružani su nas zaustavljali na svakih nekoliko metara, pregledali su nas, neke i udarali, nismo ni znali ni kuda idemo ni šta nas čeka. Na Bijelom Potoku su odvojili sve muškarce, a žene kamionima prebacili do Memića - kazala je ona.
Nakon marša, u 11 sati, planirano je otvaranje šehidskog spomen-obilježja Bijeli Potok.
Potom, u 15 sati u Memorijalnom centru u Kalesiji bit će klanjana kolektivna šehidska dženaza za žrtve Zvornika.
Opkoljeno stanovništvo iz Klise je na današnji dan, 1. juna 1992. godine, krenulo ovom stazom, u nadi za slobodu. Dječaci, mladići i starci bili su odvojeni od svojih najmilijih i odvedeni na stratišta. Mnogi su pronađeni u masovnoj grobnici Crni Vrh, najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini.
Preminuo je Mujo Gojčinović Cinda koji je preživio genocid u Srebrenici, potvrđeno je iz Marša mira.
Mujo Gojčinović Cinda, rodom iz Glogove, je godinama učestvovao u Maršu mira i postao jedan od prepoznatljivih simbola na trasi od Nezuka do Potočara.
Učestvovao je i u Maršu mira od Potočara do Vukovara u znak sjećanja na žrtve Vukovara.
- Odlaze svjedoci genocida. Neka mu je vječni rahmet - objavljeno je na Facebook stranici "Marš mira".
Glavčev, Borisov, Vučić, Srebrenica. Proteklih dana tema su bugarskih medija izazivajući mnoga pitanja.
Tehnički premijer Bugarske Dimitar Glavčev zaista je zatražio da Bugarska promijeni svoj stav i glasa "uzdržano", umjesto da podrži rezoluciju Ujedinjenih nacija (UN) koja osuđuje genocid u Srebrenici.
To je 30. maja potvrdila vladina press služba u saopštenju za medije.
Ova potvrda stigla je više od nedjelju dana nakon prvih informacija o tome i dan nakon što je istraživački sajt BIRD objavio diplomatske dokumente sa uputstvima Glavčeva, koji je i ministar vanjskih poslova.
Međutim, Vlada tvrdi da to uputstvo "ne sadrži konačne instrukcije" ambasadorki Bugarske u UN Lačezari (Luchezara) Stoevoj.
"Dokumenti koji su procurili na internetu samo su dio procesa donošenja odluka i ne predstavljaju njegovu cjelokupnost", piše u saopštenju Vlade, u kome se čak njihovo širenje opisuje kao "hibridni napad".
Uprkos tvrdnjama Vlade, iz dokumenata ne proizlazi da instrukcije Stoevoj nisu konačne.
Iz njenog odgovora poslatog istog dana, koji je BIRD također objavio, jasno je da je Glavčev poslao svoje pismo u 8.55 po njujorškom vremenu, samo sat vremena prije početka sjednice Generalne skupštine UN u 10 sati.
Ona je u odgovoru napisala "nisam bila u stanju da izvršim instrukcije "poslate u posljednjem trenutku". Dodala je da je postupala u skladu sa instrukcijama datim još 12. aprila i glasala "za" rezoluciju.
Bugarska godinama ima jasan stav o genocidu u Srebrenici, ali u posljednjem trenutku, pred ključno glasanje u UN, postojala je zabrinutost da će ga promijeniti.
Prema istraživačkom sajtu BIRD, tehnički premijer je tražio promjenu stava nakon lobiranja srpskog predsjednika Aleksandra Vučića kod lidera konzervativne partije GERB Bojka Borisova.
Riječ je o Rezoluciji kojom je 11. jul proglašen za Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Na taj datum 1995. godine u ovom bosanskom gradu snage etničkih Srba počele su ubijanje preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Njihovo ubistvo je prema presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde kvalifikovano kao genocid. Bugarska ima dosljednu politiku priznanja ovih zločina kao genocid.
Još prije glasanja Srbija se izjasnila protiv rezolucije i započela kampanju protiv njenog usvajanja, što je podržala i Rusija.
Vlada Bugarske se ne izjašnjava ni o tome kako je došlo do zahtjeva Glavčeva za promjenu bugarske pozicije.
"Tehnička vlada se kategorički ograđuje od bilo kakvih pokušaja insinuacija vezanih za promjenu geopolitičke orijentacije Bugarske. Svojim djelovanjem vlada svakodnevno dokazuje da naša zemlja nepokolebljivo slijedi evropski put i perspektivu", navedeno je u saopštenju.
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić održava bliske odnose sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. S druge strane, Kremlj podržava njegove napore protiv proglašavanja sjećanja na genocid u Srebrenici.
Premijer Glavčev je bio dugogodišnji poslanik stranke GERB, čiji lider Bojko Borisov usko sarađuje sa srpskim predsjednikom Vučićem.
Nakon glasanja u UN, sam Vučić je priznao da je bio vrlo iznenađen stavom Bugarske i da je do posljednjeg trenutka očekivao da neće podržati rezoluciju.
Kako je sve počelo?
"Dnevnik" je još 22. maja objavio članak u kojem je navedeno da Srbija pokušava da utiče na Bugarsku putem neformalnih kanala kako bi promijenila svoj stav o rezoluciji UN kojom se osuđuje genocid u Srebrenici.
Nešto kasnije istog dana, diplomata i kandidat za Evropski parlament iz PP-DB, Stefan Tafrov, napisao je na svom Facebook profilu da je saznao da Srbija pokušava da utiče na Bugarsku da promijeni svoj stav.
On je tada insistirao da "Glavčev ne podliježe srpskom pritisku".
Kako je proteklo glasanje?
Dva dana kasnije, 24. maja, Generalna skupština UN usvojila je rezoluciju kojom se 11. jul određuje kao datum sjećanja na genocid u Srebrenici.
Stalna predstavnica Bugarske u UN, Lačezara Stoeva, glasala je "za" rezoluciju.
Rezoluciju su podnijele Njemačka i Ruanda, a Bugarska je među 32 zemlje koje su kosponzori teksta.
Usvojena je verzija u kojoj se ne spominju sami izvršioci - snage bosanskih Srba pod vodstvom generala Ratka Mladića i političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića.
Međutim, u rezoluciji se jasno osuđuje "svako negiranje genocida u Srebrenici", kao i "djela koja veličaju one koje su međunarodni sudovi osudili za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici".
BBC je naveo da je jedan od vjerovatnih razloga za usvajanje rezolucije kontinuirano to što mnogi srpski nacionalisti negiraju historijske činjenice o genocidu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naziva masakr u Srebrenici "strašnim zločinom", ali ni on ni njegova zemlja nisu ga priznali kao genocid.
Drugi srpski političari, kao što je lider bosanskih Srba Milorad Dodik, godinama izričito negiraju da se dogodio genocid i zloupotrebljavaju sjećanje na žrtve.
Od 193 zemlje, 84 su glasale za rezoluciju, 19 je bilo protiv, a 68 je bilo suzdržano.
Nakon njenog usvajanja, Vučić je izjavio da se nadao drugačijem glasanju Bugarske.
"Nadao sam se iznenađenju od Bugarske. Pet minuta prije sjednice bio sam uvjeren da će Bugarska glasati 'suzdržano'", rekao je srpski predsjednik 27. maja na TV Hepi.
Šta piše u dokumentima koji su procurili?
BIRD je 29. maja objavio diplomatske dokumente, iz kojih se vidi da je postojao pokušaj da se stav Bugarske promijeni u korist srpskih interesa.
Jedan od njih je depeša koju je premijer Dimitar Glavčev poslao predstavnici Bugarske u UN, Lačezari Stoevoj, 23. maja, samo dan prije glasanja. U njoj on daje uputstva Stoevoj da glasa "suzdržano", suprotno politici koju je Sofija do tada vodila.
Glavčev je opravdao tu promjenu istim argumentima koje su koristile Srbija i Rusija kako bi se spriječila podrška rezoluciji - zbog "napete situacije" u svijetu i na Zapadnom Balkanu.
Drugi dokument koji je BIRD objavio je odgovor Stoeve u kome ona objašnjava zašto se pridržavala prvobitnih stavova i glasala "za" rezoluciju.
Ona je jasno navela da je zahtjev Glavčeva djelovao kao rezultat "vanjskog pritiska".
"Izmjena javno iznijetog i zvaničnog stava, pod uslovom da nisu nastupile nikakve objektivne okolnosti za to (naprotiv, tekst je ublažen i mnogo uravnoteženiji), je izuzetno krajnji čin koji bi se mogao objasniti samo vanjskim pritiskom i donio bi teške štete za imidž Bugarske u međunarodnoj zajednici", piše u dokumentu.
Stoeva dodaje i da bi takvo djelovanje bilo "u suprotnosti sa našim zagovaranjem euroatlantskih vrijednosti".
"S obzirom na to da su protiv rezolucije aktivno i agresivno lobirale samo Srbija i Ruska Federacija, jedini mogući zaključak za međunarodnu zajednicu bio bi da je naša pozicija promijenjena u posljednjem trenutku pod pritiskom Srbije i/ili Ruske Federacije", rekla je Stoeva.
Tim prije, kako je dodala, jer "motivi za obrazloženje glasanja za poziciju 'suzdržan' navedeni u instrukcijama od 23. maja ponavljaju narativ i argumente Ruske Federacije i Srbije".
Kakve su političke reakcije?
Iz BIRD su izrazili i pretpostavku da nije riječ o samostalnoj inicijativi Glavčeva, koji je bio dugogodišnji poslanik GERB-a, već o uputstvima od njegovog bivšeg partijskog šefa - Bojka Borisova.
Nakon curenja dokumenata i optužbi protiv Glavčeva 29. maja uveče, uslijedila je reakcija iz PP-DB.
Iz ove koalicije su izjavili da premijer u tehničkom mandatu duguje objašnjenje za "nedopustiv pokušaj da promijeni zvanični bugarski stav" o Srebrenici i da podrži "prorusku vanjsku politiku".
"Akt Glavčeva je još jedan dokaz da su GERB i DPS euoatlantski nastrojeni uglavnom na riječima, ali u praksi služe Putinovom režimu, kao što se dešavalo više puta u posljednjih 15 godina pri izgradnji gasovoda i potpisivanju gasnih ugovora", rekli su iz PP-DB.
Diplomata i kandidat za europoslanika iz PP-DB Stefan Tafrov, dodatno je napisao: "Ako je Glavčev zaista to učinio, insistiram da odmah podnese ostavku".
Bojko Borisov, koji je bio premijer u tri mandata, održavao je bliske odnose sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem.
Obojica su aktivno sarađivala na izgradnji gasovoda "Turski tok", preko koga Rusija dostavlja ruski prirodni gas u Centralnu i Istočnu Evropu, zaobilazeći Ukrajinu.
Zbog toga je gasovod bio kritikovan kao projekat koji je pomogao ruskim interesima.
( RSE )