Mubarek noć Lejletul-kadr nastupa večeras s akšam-namazom, a u džamijama širom Bosne i Hercegovine i dijaspore bit će obilježena prigodnim programima. 27. noć mjeseca ramazana, je po vjerovanju vrijednija od hiljadu mjeseci.
Prema islamskom vjerovanju, Lejletul-Kadr je noć u kojoj je počela objava Kur'ana poslaniku Muhammedu. Ova noć se obilježava u posljednjoj desetini mjeseca ramazana, a muslimani vjeruju da će onaj ko provede Lejletul-Kadr u ibadetu i molitvi biti nagrađen kao da je postio hiljadu mjeseci.
"Mi smo ga (Kur'an) počeli objavljivati u noći Kadr. A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci. Meleki i Džibril spuštaju se u njoj, s dozvolom Gospodara svoga, zbog odluke svake. Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane." ( El- Kadr, 1-5. )
Iz činjenica i uputa Poslanika Muhammeda nije određeno kad tačno pada ova sudbonosna noć. Jedan zanimljiv podatak o tome da se radi o 27. noći ramazana, kako većina islamskih učenjaka smatra, jeste taj što se u suri El-Kadr nalazi trideset riječi, a dvadeset sedma riječ je "ona" (hije).
U skladu sa ovim vjerovanjem, muslimani će večeras biti u džamijama širom svijeta kako bi zajednički obilježili ovu noć. U džamijama će biti organizovane molitve, čitanje Kur'ana i drugi oblici ibadeta.
Lejletul-Kadr je također noć u kojoj se muslimani nadaju da će biti iskupljeni za svoje grijehe i da će biti nagrađeni od Allaha za svoja dobra djela. Zbog toga će mnogi muslimani provesti ovu noć u molitvi i traženju oprosta za svoje grijehe.
U povodu ove mubarek noći, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini će večeras ogranizovati centralnu svečanost u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
Misija Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama mjesecima radi na obilježavanju 29. godišnjice genocida u Srebrenici. Dio programa je rezolucija kojoj se Srbija oštro protivi.
Generalna skupština UN-a bi u aprilu ili maju trebala razmatrati ovu rezoluciju čiji tekst još nije poznat javnosti. Da bi rezolucija bila usvojena, potrebna je dvotrećinska podrška, tj. da za nju glasa više od 130 članica UN-a. Misija Bosne i Hercegovine u UN-u na čelu s ambasadorom Zlatkom Lagumdžijom duže vrijeme kontinuirano radi na tome da osigura podršku potrebnog broja zemalja.
Razlog zbog kojeg se odlučilo da se rezolucija predloži Generalnoj skupštini, a ne Vijeću sigurnosti UN-a, jeste što bi bilo skoro pa nemoguće da Vijeće sigurnosti usvoji tu rezoluciju. Podsjećamo, Velika Britanija, kao jedna od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti, 2015. godine je predložila rezoluciju o genocidu u Srebrenici, ali je Rusija, kao još jedna stalna članica Vijeća sigurnosti, uložila veto. Dakle, to se desilo na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici.
Izgledno je da bi se prethodno opisana situacija ponovila ako bi Vijeće sigurnosti ponovo razmatralo rezoluciju o genocidu u Srebrenici.
S druge strane, u Generalnoj skupštini ne postoji mehanizam veta, što znači da odluka dvije trećine država predstavlja konačnu odluku. Naime, riječ je o principu "jedan član-jedan glas", tj. glas svake države je jednak. Shodno tome, bh. misija u UN-u je na velikom zadatku jer nije lako osigurati podršku više od 130 država. Za to je potrebno veliko političko, diplomatsko i pravno umijeće.
Ako je suditi po reakcijama vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj, onda je moguće zaključiti da se stvari odvijaju u prilog tome da rezolucija bude usvojena. Veliki broj zemalja, među kojima su Zapadne, već su odlučile da podrže rezoluciju. Očekivano, Rusija je među zemljama koje su protiv rezolucije, što je jedan od značajnijih izazova za Bosnu i Hercegovinu. To znači da je posrijedi velika diplomatska borba.
Predstojeća godišnjica genocida u Srebrenici bit će obilježena nizom značajnih aktivnosti u New Yorku, gdje je UN-ovo sjedište.
Čitanjem optužnice i iznošenjem uvodne riječi Državnog tužilaštva, počelo je suđenje Vojinu Pavloviću za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti zbog veličanja Ratka Mladića, osuđenog za genocid i druge ratne zločine.
Čitajući optužnicu, tužilac Nedim Ćosić je kazao da se Pavloviću stavlja na teret da je 10. marta 2023. na raskrsnici iznad semafora u Bratuncu postavio transparent s likom bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske na kojem je bila ispisana poruka “Srećan rođendan, živi i zdravi bili”.
U optužnici se navodi da je Pavlović svjestan, kao predsjednik Udruženja “Istočna alternativa” i stanovnik Bratunca, da navedenom radnjom veliča Ratka Mladića, koji je presudom međunarodnog suda osuđen za genocid i druge ratne zločine, prenosi Detektor.ba.
Ćosić je rekao da je Pavlović na javnom mjestu svjesno postavio transparent koji je po svom sadržaju izazvao uznemirenost i strah dijela stanovnika na tom području koji su ga vidjeli, a posebno kod povratnika bošnjačke nacionalnosti u okolnim selima na području Bratunca.
Tužilac je kazao da u toku dokaznog postupka namjerava uložiti materijalne dokaze predložene uz optužnicu, te saslušati 12 svjedoka, od čega je devet službenih lica i troje oštećenih.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Goran Radević kazao je da ne vidi potrebu za saslušanjem devet službenih lica, naročito ukoliko će govoriti na iste okolnosti, ali da će o njihovom saslušanju odlučiti u toku postupka.
Odbrana nije iznijela uvodnu riječ, niti prijedloge dokaza, uz obrazloženje da će to uraditi u toku postupka, nakon što Tužilaštvo završi svoj dio.
Branilac Mirko Blagojević tražio je da se suđenje nastavi tek u maju, jer je Pavlović zbog bolesti dobio preporuku za liječenje u aprilu.
“S obzirom na izlaganje i vašu dokumentaciju, nemamo razloga da sumnjamo u to što kažete. Ne mijenja ništa da preskočimo ovaj period i nastavimo u maju”, rekao je sudija Radević i zatražio od Odbrane da Sudu dostavi kompletnu dokumentaciju nakon liječenja.
Suđenje će se nastaviti u maju, kada je planirano saslušanje prva tri svjedoka Tužilaštva.
Podsjetimo da je u julu 2021. godine bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo dopune Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima je kriminalizovao negiranje ratnih zločina.
Izmjene zakona su zabranile negiranje svih presuđenih ratnih zločina bez obzira na različite pravne kvalifikacije, a što je često svjesno izvrtano retorikom pojedinih stranaka.
Bivši svećenik iz Južnoafričke Republike koji je prošle godine prešao na islam, nakon čega je odabrao ime Ibrahim Ričmond (Richmond), ispričao je da je postao musliman nakon vrlo neobičnog sna.
Ovaj bivši sveštenik je prešao na islam zajedno sa još 1.500 članova zajednice dok je bio vođa Korintske crkve, koja ima oko 100 hiljada članova u Južnoafričkoj Republici.
- Nismo bili svjesni posljednjeg Allahovog poslanika Muhameda, a nismo znali dovoljno ni o knjizi Kur'an - kazao je.
Od 60 miliona stanovnika Južnoafričke Republike više od 80 posto čine kršćani, a oko dva posto su muslimani.
U ovoj zemlji većina muslimana su azijskog porijekla, tako da su muslimani afričkog porijekla vrlo rijetka pojava među tamošnjim stanovništvom.
Ibrahim Ričmond, bivši vođa Korintske crkve, u razgovoru za Anadolu ispričao je kako je prešao na islam.
Afrička crkva sa polumjesecom i zvijezdom
Ispričao je da je Korintska crkva, osnovana 1950-ih, lokalna afrička crkva u regionu KwaZulu Natal sa oko 100 hiljada sljedbenika.
Istakao je da se doktrina ove crkve razlikuje od drugih kršćanskih sekti.
Kako je ispričao, ova crkvi zagovara vjeru u jednog Boga, smatra Isusa kao posljednjeg proroka, njeni sljedbenici ne jedu svinjetinu, a u njihovim bogomoljama se ne ulazi u obući.
Također, zanimljivo je da je simbol Korintske crkve zvijezda i polumjesec.
- Moj deda Abdel je bio musliman. Moj otac Johanes, osnivač crkve, bio je osoba koja je slijedila stope proroka Abrahama (Ibrahim). Nikada nije vidio svog oca, ali je odabrao simbol zvijezde i polumjeseca za crkvu jer je to naučio od majke - kazao je Ibrahim.
Prelazak na islam
Ispričao je da je prešao na islam nakon neobičnog sna.
- Jedne noći, dok sam spavao u crkvi, usnio sam san. U snu sam čuo samo glas, nisam nikoga vidio. Glas u snu je želio da moja vjerska zajednica nosi bijelo. Drugi dan, isti san, isti glas. U ranim satima narednog dana, ponovilo se isto, ali ovaj put glas je bio prilično agresivan. Istog dana obavijestio sam svoje vjernike o ovom slučaju. Nisam znao šta da radim, ali nekako sam uspio skupiti hrabrost i razgovarati s njima o snu - kazao je.
Istakao je da su ga članovi njegove tadašnje zajednice podržali i saslušali.
- Potom, jednog dana, dok sam se spremao za veliku svečanost u crkvi, došao mi je jedan od mojih sveštenika i rekao mi da su došli neki muslimani. Pitali su zašto koristimo muslimanski amblem. Kada su ovi ljudi došli do mene, sjetio sam se svog sna i vidio šta su na sebi nosili. Shvatio sam da su to ljudi koji se spominju u snu. Shvatio sam da mi se tada san ostvario - ispričao je.
Nakon toga je odlučio da javno pređe na islam.
- Ljudi u našoj zajednici su tada rekli 'slijedite vaš san, podržavamo vas do kraja' i na ceremoniji kojoj je tog dana prisustvovalo otprilike 1500 ljudi zajedno smo izgovorili šehadet čime smo javno obznanili pripadnost islamu -
Islam i aparthejd
Kako je kazao, muslimani među ljudima afričkog porijekla, koji čine više od 80 posto stanovništva zemlje, su prava rijetkost zbog posljedica rasističkog režima aparthejda u Južnoafričkoj Republici.
- Tokom aparthejda, našoj braći muslimanima nije bilo dozvoljeno da dođu i propovijedaju o svojoj vjeri. Imali su vrlo male šanse da dođu do nas da razgovaraju o posljednjem poslaniku Muhamedu i islamu. To nije bila njihova krivica - istakao je Ibrahim.