FOTO: AVAZ
Ljekar Avdo Hasanović (75), bivši direktor ratne bolnice u Srebrenici, penzionisao se u 65. godini, ali se svojim poslom i dalje bavi. Još je aktivan i liječi djecu u Srebrenici, i to potpuno besplatno.
Jutarnja šetnja
U svoju obnovljenu kuću u Srebrenici, zajedno sa suprugom Zilhom, medicinskom radnicom, vratio se prije 12 godina. Prema ugovoru o djelu, radio je u Domu zdravlja kao jedini pedijatar. Do penzionisanja je bio aktivan i u mobilnom medicinskom timu, s kojim je u srebreničkim selima liječio bolesnike.
Njegov penzionerski dan, kako nam je kazao, počinje jutarnjom šetnjom od grada do vrela Crni Guber. Nakon toga s prijateljima u gradu popije kafu i žuri kući jer, kako kaže, nikad se ne zna kada će roditelji donijeti bolesno dijete na pregled. Na raspolaganju im je u svako doba, a često, prema potrebi, odlazi na teren.
Hasanović nerado priča o radu ljekara u ratnoj bolnici u Srebrenici, ali kaže da su to bili teški, mukotrpni, nadljudski napori. Podsjeća na činjenicu da je kroz ratnu bolnicu u Srebrenici prošlo nekoliko hiljada ranjenika, kao i znatan broj bolesnih koji su liječeni i operirani.
Bez anestezije
- Uvjeti u kojima su radili srebrenički ljekari bili su nezamislivi za kraj 20. i početak 21. stoljeća. Amputacije su obavljane običnom pilom, a operacije rađene bez anestezije. Nije bilo lijekova, zavoja ni drugih medikamenata. Ljudi su umirali od bola - s tugom govori Hasanović.
Evakuacija ranjenika
Najteže mu je, kaže, bilo kada su srpske vojne snage, 11. jula 1995., došle na 500 metara od bolnice.
- Od komandanta holandskog bataljona Tomasa Karemansa (Karremans) tražio sam da evakuira ranjenike iz pune dvije bolničke zgrade. Kategorički je to odbio, a kada sam mu kazao da će oni doživjeti sudbinu ranjenika Vukovara, koji su ubijeni u bolnici, evakuirao ih je u bazu, a zatim u Bratunac, odakle su prebačeni u logor Batkovići - prisjeća se Hasanović.