- Frakcije unutar koalicije semafor odvažile su se na iskorak. U Bundestagu su podnijele rezoluciju pod nazivom: "Pomoć Bosni i Hercegovini na putu ka boljoj budućnosti" . Ona je prošle sedmice trebala biti usvojena na plenarnoj sjednici, ali sada najprije treba nestati u odborima Parlamenta.

 

Prema informacijama iz stranačkih krugova, zastupnik SPD-a u Bundestagu Josip Juratović, koji potječe iz Hrvatske, izvršio je utjecaj na stranku kako bi spriječio osudu nacionalističkog vođe Hrvata Dragana Čovića, koju je sadržavala rezolucija. Čović i čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik su opisani kao "nacionalisti" i osobe koje rade na tome da unište BiH kao državu. Ova politika, navodi se dalje u rezoluciji, zahtijeva odlučan, žestok otpor EU - piše u komentaru SZ-a Alexander Rhotert.

 

- Rijetko se čuju tako jasne riječi o Bosni. Ali one su nužne jer je regija u opasnosti da bude uvučena u vrtlog ukrajinskog rata - ocjenjuje SZ.

 

List potom navodi niz, kako ih naziva, "incidenata" iza kojih stoje Milorad Dodik i Dragan Čović i postavlja pitanje šta zapravo radi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.

 

- Svi ovi incidenti nisu uspjeli pokrenuti čuvara mirovnog sporazuma iz 1995., visokog predstavnika (i bivšeg njemačkog ministra poljoprivrede) da intervenira. Njegov problem je bliskost sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem kojem on često pripisuje "umjereni utjecaj" u Bosni. To da su Vučić i Dodik uigrani dvojac sa identičnim ciljevima on potpuno negira. Čak i prijetnje smrću koje su mu upućene u Dodikovom prisustvu je Schmidt ignorirao - piše SZ.

 

Samo ohrabrivanje

 

- Time on ohrabruje takve političke huligane. On nije smatrao neophodnim ni kritizirati neustavne manifestacije kao što su Dodikova vojna parada. To bi doduše bilo više simboličnog karaktera, ali simbolika je na Balkanu itekako važna. Schmidt je prvi visoki predstavnik u 27 godina kojem je uspjelo da mu sve stranke, akteri i same građanske i građani ne vjeruju. Jedan od njegovih prethodnika lord Pady Ashdown je nasuprot tome nekoć u anketama redovito bio najpopularniji političar u zemlji.

 

Onaj kome sve to odgovara sjedi u Moskvi. Putinu bi dobro došlo otvaranje drugog fronta na Balkanu. S pomoću jednostavne investicije, mogao bi postići maksimalan povrat: Bosna nije na periferiji EU, već u njenom unutrašnjem dvorištu. Nova secesija i nasilje bi se iz BiH mogli vrlo brzo preliti na druge zemlje bivše Jugoslavije. Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo, kao i sama Srbija su sve multietničke, fragilne zemlje. Rad na izgradnji mira na kojem Zapad radi posljednjih 27 godina je akutno ugrožen. Desetine milijardi eura su Washington i Bruxelles ovdje investirali. BiH je najveći razvojni projekt od Maršalovog plana nakon Drugog svjetskog rata.

 

Mora biti jasno: svaka politika popuštanja (appeasement) generira sve žešće srpske provokacije. To stvara vrlo otrovnu smjesu sličnu ranim 1990-ima. Odluka da se nakon napada Moskve na Ukrajinu udvostruče mirovne snage EU u Bosni je korak u pravom smjeru. Ali ipak samo jedan korak.

 

Za odvraćanje bi sadašnjih 1.100 vojnika moralo biti barem udvostručeno i opremljeno tenkovima. A Bruxelles bi trebao opskrbiti legitimne bosanskohercegovačke sigurnosne institucije, odnosno oružane snage, državnu policiju i graničnu stražu, modernim oružjem. U slučaju da se to dogodi, EU će također biti pošteđena još jedne rasprave o isporuci oružja. U suprotnom se niko ne treba čuditi ako jednog jutra u Banja Luci osvanu Putinovi "mali zeleni čovječuljci" kao na Krimu 2014. godine - piše u komentaru Sueddeutsche Zeitung, prenosi Deutche Welle.