Donosimo ekskluzivnu priču o velikom čovjeku i humanisti. Safet Alić je rođen 04.maja 1981.godine,porijeklom je iz sela Podgaj, opština Srebrenica, izvan Bosne i Hercegovine, prije dvadeset godina izbjegao u Švicarsku, te je danas nakon mnogo rada i truda uspješan biznismen koji, osim u Švicarskoj, posluje još u svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
U razgovoru za naš portal ističe kako su mu velika upornost i bosanski inat umnogome pomogli da uspije u svijetu biznisa.
On je 2001. godine izbjegao iz Bosne, putovao nekoliko dana i smiraj našao u Švicarskoj. Kao golobradi mladić najmlađi sin majke Kade, neiskusan i neiskvaren dolaskom u Švicarsku dao je sam sebi zadatak da mora uspjeti. Oženio se 2002.godine te je otac četvero predivne djece, dva sina i dvije kćerke.
“Trebao sam otići iz BiH samo da zaradim neki novac, no sudbina je htjela da odem u Švicarsku. Bilo mi je od početka bitno da me ne izdržava država, odnosno da imam posao i da ne primam socijalnu pomoć.”
“Bitno mi je bilo pokazati da ja kao dijete Srebrenice, iz Bosne i Hercegovine nisam došao u Švicarsku da budem teret toj državi. Bitno mi je bilo uvijek, a i danas, da u svemu što radim budem najbolji”, rekao je ovaj poznati biznismen.
Teško djetinjstvo, rat, a i Allahova volja su odredile da Safet preživi. Bez oca ostaje kada je bio u stomaku majke, bez glavne podrške koju svako dijete treba da ima, kao šesto dijete majke Kade, čije riječi i dan danas pamti, koja je i sama govorila: ”Bože, pa zar ću roditi još jedna gladna usta?”.
Danas je Safet jedan od najveći ambasadora Bosne i Hercegovine, dugi niz godina uspješno posluje firmom koja se bavi otkupom sekundarnih sirovina, takođe ima i građevinsku firmu, veliki broj automobila, dok je u Srebrenici vlasnik poznatog motela ”Alić”, a ubrzo će u pogon pustiti farmu pilića koju takođe radi na svom ognjištu. Na popularnom srebreničkom jezeru posjeduje apratmane izgrađene po evropskim standardima. Ali Safet ističe da je sve to Allahova blagodat te mu je na svemu zahvalan. Obavio je hadždž prije nekoliko godina i vodi jedan sasvim prigodan porodični život.
Formula uspjeha
Ističe kako je, po njegovom mišljenju, formula njegovog uspjeha u bosanskom inatu.
“Bitno mi je biti najbolji kao stranac u Švicarskoj, najbolji kao Bosanac u Švici i najbolji srebreničanin u BiH. To je veće i jače oružje nego dijamant, nafta i zlato, jer to će uvijek postojati ako ga koristimo na pozitivan način. Veoma je bitno za naš narod, za našu budućnost da mi sami sebe počnemo poštovati. Dok sami sebe ne poštujemo, neće nas niko poštovati. Kada sebe počnemo poštovati onda će nas poštovati čitav svijet”, kazao je Alić.
Podsjeća da je i istraživanje švicarskog instituta pokazalo da su Bosanci i Hercegovci najuspješnija od svih zajednica u Švicarskoj.
“ Interesantan je i podatak da djeca rođena u Švicarskoj čija su oba roditelja Bosanci imaju veću stopu obrazovanja i ja vas sada pitam, jesmo li mi zaista tako loši kako mi često sami mislimo i onda to i drugi misle”, pojasnio je.
Napominje kako posljednjih godina sve više ljudi iz bh. dijaspore dolazi u BiH i ulažu u razne biznise.
Ističe kako ljudi u BiH ne trebaju misliti da je na Zapadu sve mnogo bolje i da u njihovoj domovini ništa nije dobro.
“Niti je tako svijetlo na Zapadu niti je tako tamno u Bosni i Hercegovini. Jednostavno se radi o percepciji koju imamo u glavi. Neka mladi ljudi probaju, ali vjerovatno će se na kraju vratiti u Bosnu. Kada se vratite u BiH sigurno ćete puno više cijeniti ovu zemlju i imat ćete bogatije iskustvo”, rekao je on, te dalje kazao da je u ekonomskom smislu na Zapadu možda bolje, ali nedostaje ono što se zove “duša“.
Volim Bosnu i Hercegovinu i u nju sam uložio nekoliko miliona maraka. Izgradio sam dva motela, farmu, zaposlio desetine ljudi… Investitor kakvog bi druge zemlje dočekale raširenih ruku, u svojoj se zemlji već nekoliko godina bori sa problemima i opstrukcijama. No od investiranja ne odustaje, a na sve ima samo jedan odgovor. „Niko me više neće otjerati iz Srebrenice.“
BiH ima perspektivu
Poslije svih problema sa kojima se suočio kako na lokalnom tako i na nivou entiteta, političarima u oba entiteta poručuje: ja nikome neću ni marke dati, a ni vi meni ne morate ništa dati.
Neće odustati, jer nema izbora.
– Mogu da izađem ovdje i kažem staćemo ovdje, tu je kraj. Ali šta sa zaposlenima, šta sa njihovom djecom, šta sa svim ovim što si stvorio? Da li je to ispravan put ako ga izabereš – priznaješ li da si poražen? Ja sam se nakon preživljenog genocida zakleo da me niko više neće natjerati da sagnem glavu i da klečim na koljenima – kaže Alić koji i danas neumorno ulaže.
– Pogledaš prema Bosni i vidiš hiljadu mogućnosti. Vidiš da se ovdje može raditi, graditi, stvarati… Možda nije kao na Zapadu, možda ekonomija ne ide tako dobro, ali sve što čini život toga ovdje imamo sigurno daleko više. Treba da se okrenemo jedni drugima i ekonomiji, samo to je naš put – kaže Alić.
Mi smo posjetili Alića u gradu u kojem živi, koji pripada kantonu Neuchâtel, a u albumu ispod imate priliku da viditi nešto što do sada niste imali priliku vidjeti.
Autor: Mehmedović Muradif
