Ne možemo svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo da bismo ponešto dobili jer to može da bude jedina pobjednička formula. Sve drugo je katastrofa za sve nas.
Ova antologijska formula za vođenje međunarodnih pregovora predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića dobila je svoj puni smisao tek nakon posljednjih pregovora Srbije i Kosova u Washingtonu. Da je Srbija izgubila mnogo, a dobila ponešto, je najadekvatniji opis Sporazuma kojeg su parafirali Aleksandar Vučić i kosovski premijer Avdullah Hoti.
Najviše je dobila država koja nije ni učestvovala u pregovorima, s obzirom da je Izrael "ni kriv ni dužan" dobio još jedno međunarodno priznanje, te selidbu još jedne ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem, što je za tu državu nova pobjeda nad palestinskom upravom.
Donald Trump je uoči američkih predsjedničkih izbora dobio još jedan uspjeh na polju međunarodnih odnosa, što se prije svega odnosi na uspjeh vezan za status Izraela, te percepciju stvaranja iskoraka ka normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Opis Kosova kao "većinski muslimanske države" u kontekstu priznanja Izraela potvrda je činjenice da se Balkan u njegovoj vanjskopolitičkoj agendi tretira kao sredstvo, a ne kao cilj, što se savršeno nadovezuje na njegov posljednji međunarodni uspjeh u vezi sa odnosom Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Sjedinjene Države su dobile i monopol na Zapadnom Balkanu na implementaciji projekta 5G mreže, što je, sudeći prema diplomatskim aktivnostima State Departmenta, jedan od važnijih ciljeva, čemu svjedoči i posljednja turneja Mikea Pompea koja je uključivala i posjetu Sloveniji i razgovore na istu temu.
Kosovo je dobilo još jedno međunarodno priznanje, ovaj put od Izraela, te de facto priznanje nezavisnosti od Beograda.
Srbija je, u skladu sa Vučićevom formulom o potrebi "velikih gubitaka" da bi se "ponešto dobilo", zaista i izgubila mnogo. Selidbom ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem Vučić je gurnuo prst u oko partnerima iz islamskih zemalja, prije svega Turske sa kojom Srbija ima ozbiljne političke i ekonomske veze.
- Huawei je u Srbiju došao da ostane dugo – poručio je 19. maja ove godine srbijanski ministar za inovacije i tehnološki razvoj Nenad Popović prilikom posjete novom inovaciono-razvojnom centru ove kineske kompanije.
Upravo Huawei ima glavnu ulogu u izgradnji internet mreže pete generacije (5G), te je i u Srbiji označena kao "ključni partner" za razvoj te mreže. Međutim, Vučić je u Washingtonu stavio potpis na dokument kojim se obavezuje da će zabraniti korištenje opreme za 5G mrežu od "nepouzdanih dobavljača", što su u prijevodu kineski dobavljači, te da će ukloniti svu opremu koja je do sada instalirana.
Kako će na ovaj potez reagirati "brat Xi Jinping", kako je Vučić nazivao kineskog predsjednika, i kakve će on posljedice ostaviti po odnose Kine i Srbije, nije teško pretpostaviti.
Vučić se također obavezao da će "diverzificirati izvore energije", što u prijevodu znači oduzimanje ekskluziviteta Rusiji na zadovoljavanju potreba Srbije po pitanju snabdijevanja plinom. To istovremeno znači i okretanje ka Trans-jadranskom gasovodu koji ima podršku SAD-a i Evropske unije.
Ono što je Milorad Dodik odbio u BiH, a to je razmjena informacija o putnicima u avionskom saobraćaju sa sigurnosnim službama SAD-a, Vučić je prihvatio potpisom dokumenta, što također neće previše obradovati Moskvu.
Vučić je potpisao jednogodišnji moratorij na lobiranje za povlačenje priznanja Kosova, a istovremeno je dao zeleno svjetlo za još jedno priznanje nezavisnosti Kosova i to od poprilično utjecajne države kakva je Izrael.
Iako de jure nije potpisao priznanje nezavisnosti Kosova, Vučić je potpisivanjem ovakvog Sporazuma sa Hotijem de facto priznao nezavisnost te države koju u javnim istupima i posredstvom svojih medija deklarativno tretira kao "južnu pokrajinu Srbije". Na svijetu još nije zabilježeno potpisivanje međunarodnih sporazuma između centralne vlade i državne pokrajine.
Ono "ponešto" što je Vučić dobio su, uz određene ekonomske benefite, olovka od Donalda Trumpa i ključevi od Bijele kuće, što su uobičajene simbolične geste predsjednika SAD-a koje je predsjednik Srbije predstavio kao potvrdu svog diplomatskog kredibiliteta.
Ono što je iz perspektive javnosti u Bosni i Hercegovini najvažnije jeste činjenica da dogovori Beograda i Prištine ne mogu i neće imati bilo kakve posljedice po našu zemlju, prije svega zbog činjenice da status entiteta RS, kojeg je Dodik nametao uoči sastanka kao moguću monetu u pregovorima, nije bio dio agende.
