Idriz ef. Karaman, glavni imam IZ Bošnjaka u Švedskoj
Od kako je Agresija na Bosnu i Hercegovinu zaustavljena, svjedočimo permanentnom nastojanju onih koji su izvršili agresiju na našu domovinu da mirnim putem ostvare ono što im nije pošlo za rukom u ratu. U tome im obilato pomaže nakaradno ustrojenje dejtonske Bosne i Hercegovine. Polahko, ali sigurno, uz opstrukcije u Bosni i Hercegovini, nastoji se dijasporu što više odvojiti od domovine, uz to činiti da se sve više razvija obostrani animozitet. Zašto se to čini? Odgovor je vrlo jednostavan.
S obzirom na to da ogromnu većinu dijaspore čine Bošnjaci, zadatak je da se upravo Bošnjacima omrzne domovina i da ih se na taj način odvoji od nje. Nažalost, veliki broj Bošnjaka nije toga svjestan, pa i sami tome doprinose. Sve to doprinosi da iz ciklusa u ciklus sve veći broj naših ljudi iz dijaspore apstinira na izborima u BiH, a to za rezultat ima nikakvo ili samo simbolično učešće Bošnjaka u vlasti u bh. entitetu Republika Srpska. Ne treba zanemariti ni činjenicu da je većina Bošnjaka u dijaspori ostvarila pravo učešća na izborima u svojim zemljama domaćinima, gdje nije potrebno nikakvo registriranje, a glasanje ne predstavlja ništa više do jedne kraće šetnje. Uz to, ima već značajan broj naših ljudi koji ostvaruju i svoje pasivno pravo u izborima i zauzimaju značajna mjesta u organima vlasti. Pa, ipak, mi Bošnjaci ne bismo smjeli upasti u ovu zamku.
Neizlazak na izbore je postepeno odricanje od domovine. Mi smo na taj način sve dalje od svojih korijena, od kostiju naših predaka koje su ostale razasute po cijeloj Bosni i Hercegovini. Konačno, na taj način i sebi zatvaramo vrata povratka, makar “po stare dane”. Zato apeliramo na sve nas da se u što većem broj registriramo i izađemo na izbore i na taj način doprinesemo da se glas Bošnjaka snažnije čuje. Da onima koji su se vratili bude lakše, a da i nama, kad odemo u svoje rodne krajeve, ili se skroz vratimo, bude ljepše.
Možda će zvučati patetično, ali ćemo se na kraju, ipak, prisjetiti poznate izreke “da nije vrijeme misliti šta je država uradila za nas, već da razmislimo šta smo mi za nju spremni uraditi”. Nisam, međutim, siguran koliko ćemo se dugo moći pozivati na ovu izreku, jer živimo u vremenu u kojem je sve manje ideala, a sve više interesa. Zato će država Bosna i Hercegovina (čitaj, oni koji predstavljaju Bošnjake u njoj) morati više povesti računa o svojoj dijaspori. Susjedne države su mnogo ispred nas u tome. I da se razumijemo.
Ne radi se ovdje ni o kakvim velikim ulaganjima. Našem čovjeku u dijaspori dovoljno je da osjeti da nije zaboravljen, da ga se posjeti, da se organizira koja tribina i on će to znati uzvratiti.
