anas je u Bužimu klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop Samira Sijamhodžića Kondora.
Na 15. april – Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine, bio je to posljednji oproštaj od čovjeka kojeg mnogi smatraju ratnim herojem.
Uzrok smrti još nepoznat
Kondor je u 49. godini života preminuo 10. aprila u Brčkom, kada je njegovo tijelo pronađeno u rijeci Savi.
- Tužilaštvo Brčko distrikta BiH je naredilo provođenje obdukcije radi utvrđivanja uzroka smrti. Postupajući po ovoj naredbi, određeni obducent je proveo obdukciju. Tužilaštvu još nije dostavljen nalaz obducenta, tako da nismo u mogućnosti dati podatke koje tražite, jer iste još ne posjedujemo – kazao je u izjavi za Faktor.ba glavni tužilac Zekerija Mujkanović.
Ranjavan čak 14 puta
Boreći se u uniformi Armije RBiH, 108/215. Viteške motorizovane brigade Brčko, Kondor je ranjavan čak 14 puta.
Kada je 1992. godine počeo rat u Bosni i Hercegovini, Sijamhodžić se zadesio u Sloveniji.
Vratio se u BiH, ali mu je dolazak u rodni Bužim bio onemogućen, te je zadužio pušku u Brčkom, piše Faktor.ba.
Za njegovu pušku srpski borac dobio orden
- Kondor je bio i ostao legenda Brčkog. Za njegovu pušku koja je ostala na ratištu, pošto je bio teško ranjen, jedan srpski borac dobio je orden. Imao sam čast da budem njegov saborac. Zajedno smo bili i ranjeni i oporavljali smo se u bolnici u Maoči kod Brčkog 1995. godine. Kondor, iako je bio pun fiksatora, nikada nije kukao niti jaukao kada su ga previjali. Lijepo bi bilo da neko o Kondoru i njegovoj hrabrosti snimi dokumentarni film. To je najmanje što bi se moglo uraditi, jer mnogi su ga izdali i napustili kada su mu bili potrebni”, ispričao je Faktoru jedan saborac Samira Sijamhodžića uz uvjet da ostane anoniman.
“Dao sve, a nije dobio ništa”
Sa posebnom tugom i žaljenjem, ali i gorčinom, o Kondoru je govorio Senad Halkić Pjevač, koji mu je jedno vrijeme bio komandant u Izviđačko-diverzantskom vodu.
- Mogu reći da bi svi ljiljani zavidjeli Kondoru na hrabrosti. Bio je osoba jakog karaktera, jakog autoriteta i rođeni borac velikog srca. Tog čovjeka ne može niko tako lako opisati. O njegovoj hrabrosti i podvizima zna cijela brčanska teritorija, ali i u Čeliću, Gradačcu. Ponosan sam što sam mu bio komandir oko dvije i po godine. Šta se desilo i kako je umro, to samo dragi Allah zna i niko drugi. To je vrlo osjetljiva tema. To je čovjek koji je od sebe dao sve za ovaj grad i državu, a nije dobio ništa. Svi ga znaju kao gaziju i heroja, i tako ćemo ga pamtiti. Bio je sedam puta ranjavan dok je bio u jedinici kojom sam komandovao – ispričao je.
