U emisiji 360stepeni.ba bilo je riječi o životu žene zatvorenica u BiH.
U emisiji su govorili Sanja Vlaisavljević, direktorica Centra za kulturu dijaloga i sociologinja i Omar Mehmedbašić, advokat. BiH je društvo puno predrasuda, a tome svjedoće razne teorije o klasnoj i socijalnoj strukturi zatvorenica u BiH.
- Uvijek postoje predrasude da su to osobe slabijeg imovinskog stanja, da je riječ o osobama koje imaju neke psihički predispozicije da naprave neko krivično djelo, međutim, posljednja istraživanja ne idu u prilog tome. Okruženje, ambijent, pojava feminizma daju ženi slobodu da se počne baviti onim što možda i nije pripisano ženi u njenoj naravi. Mnogo je sad faktora da se žene sada sve više okreću činjenju krivičnih djela i to ozbiljnih, ubistva… – naglasila je Vlaisavljević.
- Najčešći uzrok krivičnih djela je droga. Od nje krene, pa nestane novca za to, potom kreću džepne krađe, dilovanje, pa prepordaja za dilere i na koncu to najčešće ženu odvede u prostituciju, koja je sastavni dio svega toga. Ali žene u zatvorima su dosta čvrste, čvršće nego muškarci. I rijetko kad plaču, možda u momentu kada se susretnu sa djetetom. Brzo se privikavaju, ne osjećaju strah, brzo se zbližavaju i znaju biti čak i zabavne. Jedna drugoj su podrška i nema neke ljubomore među njim – otkriva Mehmedbašić.
- Slučajevi ubistva koje počine žene vuku korijene iz nasilja u porodici, neuspjeli razvodi… Imao sam slučaj kada je čovjek držao ženu pod pištoljem, malteretirao joj porodicu i ona ga navečer ubila ne iz osvete nego je žena jednostavno više pukla. Nema žene u pljački, mislim ima, ali ne pucaju. Međutim, kada je porodica u pitanju, odnosno kada je ugrožena, žene znaju biti jako opasne, opasnije od muškarca – ispričao nam je Mehmedbašić.
- Bebe u zatvoru humaniziraju njihov boravak u zatvoru. Mogućnost da tek rođeno dijete ostane sa svojom majkom jednu , odnosno tri godine je odlična i pohvalna. Mi često zanemarujemo da žene koje naprave veća krivična djela imaju svoja sentimenta. Mi ih unaprijed osuđujemo na osnovu predrasuda i tretiramo kao prestupnicama, što je pogrešno – mišljenja je Vlaisavljević.
- Žene su povjerljive, ali znaju biti jako čvrste. Ima slučajeva kada policija ili Tužilaštvo nudi neku nagodbu za informacije koje bi pomogle istrazi ali one ostaju privržene svojim saučesnicima – ističe Mehmedbašić.
- Uslovi u ženskim zatvorima su dobri. Zatvorenice imaju sređen život. Zna se kad ustaju, kad se ide na spavanje, gledaju tv, leže, rade. Nema droge, ima hrane. Tamo su riješen briga svakodnevnice, kirija, računi… Dosta onih ovisnica koje dođu, znaju ozdraviti. To je svakako jedna pozitivna sredina – smatra Mehmedbašić.
- Ono što je dobra okolnost je da postoji sve više nevladinih Udruženja koja rade sa tim ženama, kao i sve veći broj sigurnih žena. Problem su predrasude koje bi trebale riješavati institucije koje moraju naći mehanizme da se takve osobe inkorporiraju u društvu. Ali činjenica je da je 40 žena u Tuzli, a u RS-u oko 600 . To je broj o kojem se itekako može voditi računa i broj osuđenica koje po izlasku mogu poslužiti kao primjer da život ne završava onog trenutka kada uđu, da se ne životari tokom njihovog boravka u zatvoru, i da se život nastavlja ili počne iznova kada se izađe iza tih rešetaka – zaključila je Vlaisavljević.
