Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

O Bijelom dugmetu sedamdesetih je godina pričala cijela bivša država, a njihove su pjesme postajale apsolutni hitovi generacije. No nisu svima Dugmići sjeli najbolje

U Jugoslaviji su ‘70-ih i ‘80-ih samo tri čovjeka smjela nositi bijelo odijelo. Bili su to Tito i dva Gorana: Goran Milić i Goran Bregović. Bregović je prvi pokazao kako se od rocka može napraviti industrija, tvornica novca i slave. Šef beogradske milicije mislio je da će koncert Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi moći osiguravati desetak njegovih ljudi, a na koncert je došlo između 70.000 i 100.000 ljudi...



Nakon Titove smrti 1980. scena je eksplodirala od slobode i kreativnosti kakva nikad prije i nikad kasnije nije viđena. Prljavo kazalište pjevalo je “Ja sam za slobodnu mušku ljubav”, Idoli su bili slavni s “Maljčikima” i “Retko te viđam sa devojkama”, dok je Johnny Štulić punio klubove pjevušeći o Poljskoj. “Gdanjsk osamdesete, kad je jesen rekla ne, Gdanjsk osamdesete, držali smo palčeve. Rudari, studenti, brodogradilište, svi mi... Poljska nije nikad, nije nikad dala kvislinga...”. Njegovi portreti, koje su radili Mio Vesović i Igor CC Kelčec, ušli su u povijest s njim. Nitko ga se nije usudio privesti zbog subverzije, kao što se dogodilo Zabranjenom pušenju, čija je doskočica “crko Maršal” ušla u narodnu predaju pa se i danas koristi kad god crkne neka sprava, dok je stih Bore Đorđevića “za ideale ginu budale” postao poslovica. Novi val, pastirski rok, sve je to povijest, ona prava, velika, koncentrirana, koja se ne zaboravlja, jer utiskuje najdublje pečate. Ukratko, tko nije osjetio duh tog vremena, 
ima za čime žaliti... U serijalu “Kultni rock bendovi” donosimo prvi dio priče o čuvenom Bijelom dugmetu, donosimo pozadinu njihova otkazanog koncerta pred Titom i ispovijesti njihovih najbližih suradnika. U sutrašnjem tiskanom broju donosimo veliki specijal o svađama i tajnama u Bijelom dugmetu!

Vodio sam početkom sedamdesetih grupu Time i imali smo ljetne gaže u Baškoj Vodi. Bijelo dugme sviralo je i u Cavtatu. Predložio sam da mi jednom dođemo do njih i oni do nas. Super su odsvirali i drugi dan sam pitao publiku što misli o koncertu. Odgovorili su da su odlični jer se na njihovu muziku može plesati, rekao je Vladimir Mihaljek, jedan od menadžera Bijelog dugmeta.



U Ljubljani su snimili album, a Mihaljek ga je odnio u tadašnji Jugoton, koji ga je izdao. Na tom prvom albumu “Kad bi bio bijelo dugme” naslovnu je fotografiju krasila gospođa raskopčane traper košulje. To nisu htjeli izdati.

- Otišao sam i pronašao neki još, za to doba, skandalozniji. Pokazivao sam im to u Jugotonu i onda su pristali izdati kako smo i zamislili - otkrio je Mihaljek. Dado Topić (69) iz Timea otišao je u vojsku pa je za taj bend uslijedila pauza. Mihaljek se primio Dugmeta, no kad je Topić izašao iz vojske, suradnja je pukla.

- Bregović je tražio da se odlučim hoću li raditi Time ili njih. Meni uvjetovati, koji sam ih stvorio?! A Time mi je najdraža grupa s kojom sam radio - rekao je Mihaljek. Kaže i da se Bijelom dugmetu puno stvari poklopilo.

- Bili su bend koji je svirao Titu u HNK. Nisu ga oni ni vidjeli, no svi mediji, posebno televizija, tad su ih počeli gurati, mislili su da su jako važni. A i muzika koju su svirali je plesna, više narodna nego pravi rock - kaže. No neosporno je da su čak u svoje vrijeme diktirali trendove. Mnogi su gledali što Dugmići rade...

- Bregović me poslije tražio da mu organiziram koncerte u Zagrebu. Rekao sam mu da može, dva u Domu sportova. Zauzvrat sam tražio da mi dođu svirati u Mošu, dakle malu dvoranu. Svidjelo im se to toliko da su ponovili te male dvorane u Beogradu i Sarajevu. No otkad su bili u Moši, počeli su dolaziti bendovi koji prije njih nisu htjeli tamo svirati - objasnio je Mihaljek.Bregović je poslije prepričavao kako je bend postao svjestan enormne popularnosti kad su ih, kako to osnivač benda pamti, doveli u sportsku dvoranu u Novom Beogradu.



- Tad smo zarađivali možda 50 hiljada i mislili kako je to strašno velika lova. Oko nas su se vrtjeli puno, puno veći novci. Šmrkovima su polijevali klince koji su nas došli gledati i tek tad smo shvatili kako smo postali zvijezde - pričao je Bregović. Na binu je iz večeri u večer izlazio karizmatični Željko Bebek (73) odjeven u trapez hlače uglavnom jarkih boja koje je kombinirao s lepršavim košuljama, svilenim maramama i pretjerano ukrašenim sakoima te od glave do pete okićen nakitom. Čim je Bebek zapjevao, publika je pala u delirij! O Bijelom dugmetu sedamdesetih je godina pričala cijela bivša država, a njihove su pjesme postajale apsolutni hitovi generacije. No nisu svima Dugmići sjeli najbolje.

- Nakon deset minuta svirke Bijelog dugmeta Tito je izjurio iz kazališta i pitao: ‘Majku mu božju, pa što je ovo!’ - ispričala je Tereza Kesovija. O toj anegdoti je za srbijanski Nedeljnik pričao i Bregović, potaknut tvrdnjama da je njegov pastirski rock bend dio državnog projekta.

- A to da je Bijelo dugme bilo državni projekt? Sjećam se kad su nas pozvali da sviramo Titu za Novu godinu. Neki unuci Titovi su pjevali: ‘Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac’, pa su doveli taj bend što pjeva tu pjesmu jer su shvatili da drug Tito želi čuti baš to. Ali kako je Tito poslije pet sekundi naše svirke začepio uši, skinuli su nas s bine poslije nekih osam sekundi. Tako da sam najviše deset sekundi svirao kao državni projekt - prepričavao je Bregović.

Čuveni Raka Marić bio im je u početku vozač, asistent, uvijek pri ruci, da bi nakon odlaska Mihaljeka postao menadžer Bijelog dugmeta. Marić se razvijao i rastao s Dugmetom. Bili su tad još dobri.

- Na početku je bila velika disciplina, nikakvih iskakanja, lako je tad bilo s njima. Tek poslije su se odali porocima, alkoholu i drogama, kako koji. Onda je bilo teže, svakakvih nemoralnih ponuda su imali i ne zna se tko je bio luđi. Možda je ‘najveseliji’ bio, danas nažalost pokojni, Goran Ipe Ivandić - prisjetio se Marić. Nije bio s njima kad su trebali nastupati za Tita u HNK.

- Ne sjećam se više tko je stopirao Dugme. Znam da su bili tamo, spremali se izaći na pozornicu, kad ih je protokol zaustavio. Tita nisu ni vidjeli - dodao je. No do danas se ne zna čija priča “drži vodu”. Fenomen benda pripisuje kvaliteti.

- Mislim da je najveći hit bio ‘Hajdemo u planine’. A pjesmu su jedva napravili. Bili smo tad u Zagrebu. Bregović nikako nije mogao smisliti tekst, ništa mu nije išlo i tri dana je mozgao. Došli su mu neki prijatelji u posjet i tad je netko od njih izvalio nešto što mu je poslužilo kao stih. Onda je isti dan napravio valjda najveći hit - rekao je Raka.



(Hayat/Foto: Arhiva)