Skoro 22 godine Salih Alijagić se borio za pravdu nakon što je njegova privatna imovina u Trebinju opljačkana. Za Alijagiće i druge Bošnjake u Trebinju više nije bilo mjesta.
Slučaj “Alijagić” je na sudovima u Bosni i Hercegovini bio je od 1999. godine, kada su braća Alijagić tužili Opštinu Trebinje, firmu “Metalac” i Republiku Srpsku za oduzete mašine, alat, opremu repromaterijal, poluproizvode i gotove proizvode iz njihove radionice u Trebinju.
Poslije više od dvije decenije sporovanja, slučaj “Alijagić ” je lani vraćen na početak, na Privredni sud u Trebinju, kako bi se, navodno, iznova utvrdila vrijednost robe koja je u toku posljednjeg rata oduzeta od braće Alijagić.
Nana Fata Orlović je, kao što je poznato, ove godine dočekala pravdu, Salih nije. Umro je u Zagrebu u 77 godini.
Vijest o njegovoj smrti bolno je odjeknula u njegovoj porodici, među njegovim brojnim prijateljima i sugrađanima.
Riječ je o čovjeku koji je, pored klasične llimarije, imao prvu veliku tvornicu ALU i PVC stolarije, što je tada bio hit. U bivšoj Jugoslaviji se gotovo podrazumijevalo da njegova tvornica oprema brojne novoizgrađene kliničke centre od Slovenije do Makedonije.
Među ostalim opremio je zgradu Hrvatske televizije, “Obod” Cetinje, te brojne zgrade značajnih državnih institucija, podsjeća nas portal BosnaGlobal urednika Seada Omeragića.
Alijagić je bio priznat u Trebinju, ali i šire. U tom gradu se pričalo: Kada bi zakasnila plaća u velikoj “Industriji alata” sa više od tri hiljade zaposlenih, Salih Alijagić bi priskočio i pozajmio novac na ljudsku riječ.
To mu, nažalost, nije pomoglo kada je na prvim izborima u Trebinju pobijedio SDS. Gotovo istovremeno je počeo progon njega i njegove porodice.
Zato je uoči samog rata u brzini napustio rodni grad i preselio se u Dubrovnik, gdje će proći ratnu golgotu koja je došla u vidu granata i smrti upravo iz Trebinja. U Dubrovniku je našao svoje stare prijatelje i, ljudski dočekan, krenuo iz početka. Već prvih godina je iznova pokrenuo svoj biznis i nastavio sa poslovnim uspjesima.
Svi koji znaju Saliha Alijagića, znaju i da je pomagao ljudima u nevolji, posebno tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu izbjeglicama u Hrvatskoj.
Premda je doživio brojne nepravde, prije svega zbog političke kontrole pravosuđa, Salih Alijagić je i dalje razvijao posao i ostao cijenjen čovjek u novoj sredini.
Iako je kao i nana Fata imao raznih ponuda, od svoje imovine i Trebinja nikada nije imao. Sanjao je poslovni i svaki drugi povratak u svoje Trebinje, to se nije dogodilo. Njegovi snovi srušeni su, prije svega – nepravdom.
Neka je vječni rahmet Salihu Alijagiću. Istinskom borcu za pravdu, za svoje…
