Ratni heroj proteklih godina se borio protiv karcinoma pluića, nekad sa više, a nekad sa manje uspjeha. Nažalost, protiv ove životne bitke Amir je borbu izgubio proteklog dana.
Na društvenim mrežama prijatelji, ali i NK Čelik kao klub od navijača, cijelog dana stotine znanih i neznanih Zeničana se opraštaju od svog hrabrog sugrađanina.
Amir je u septembru 1993. godine, u jeku rata u Bosni i Hercegovini, spasio šest ranjenih ljudi, a spašavajući sedmog i sam teško povrijeđen, a proteklih godina je spašavao, uglavnom, sam sebe.
- Izvlačili smo ih žicama, imao sam 24 godine. Ranjen sam tada u obje ruke i u obje noge, amputirana mi je lijeva noga, a tri prsta lijeve ruke mi je geler odmah odnio. Također, desno koljeno i desna butina su mi bili slomljeni. Ali, na sve se živ čovjek navikne. Moj drug i ja smo samo željeli izvući ljude iz patnje u kojoj su se našli, pričao nam je nakon što se razbolio Halilović. Prisjetio se tada i svojih poslijeratnih “bitki”.
- Nakon što sam izašao iz bolnice vodio sam novu životnu bitku – kako da preživim vani gdje te niko ne pita ‘možeš li’. U tri godine napravio sam dvije trgovine, dobio sam i prostor od željezare te otvorio ugostiteljski objekat. Znao sam da moram i uspio sam. Bilo je dana kada smo se borili kako opstati i kako preživjeti, sve sam pokušao napraviti da život svima bude ispunjen, rekao je tada za Zenicablog. Živio je do posljednjeg dana uvjeren da će i u najtežoj životnoj bitki koju vodi izaći kao pobjednik.
- Ja sam sebe jako psihički ojačao i za mene više nema korak unazad. Idem kroz život i dižem glavu. Rak je psihička igra između čovjeka i bolesti. Ja ću rak pobijediti u svojoj glavi. Moja doktorica je rekla da, što su mi lošiji nalazi, sve bolje izgledam, kazao nam je.
Nakon što su objavljene prve informacije o njegovoj bolesti, nije mogao vjerovati, rekao je, da ga ljudi ovoliko vole i cijene. Javljali su mu se sa svih strana svijeta, a on je uvijek naglašavao da je uvijek bio pošten i da samo želi širiti mir među ljudima.
- Posljednjih godina sam obišao sve naše susjedne zemlje. Iako sam obišao i Srbiju i Hrvatsku, ljudi su mi rekli da su podjele najgore. Održano je i nekoliko humanitarnih akcija, a mi ovaj put izdvajamo aukciono – prodajnu izložbu “Udahnuti život punim plućima”, održanu u Cabaret clubu u organizaciji braće Ivana i Andrije Petrović, kada su velika zenička srca prikupila prodajom 30 umjetničkih slika i 50 ragbi dresova iznos od 7.000 KM za potrebe Amirovog liječenja.
Početkom prošle godine javnost je šokirao javnom objavom na svom Facebook profilu, kad je objavio da kupuje oružje, piše Zenicablog.com.
- Kupujem jednu ili dvije automatske puške (ciganke) s borbenim kompletom, pištolj 7,62 mm (TT-ac) s dva okvira municije, 10-tak bombi (kašikare)… Pošto sam odbijen u fondu za imuno terapiju jer navodno ne finansiraju lijek koji je meni potreban, morat cu nekom je*** mater – napisao je tada ogorčeni Halilović. Terapija je koštala 6.500 eura i morao je kupovati svakih 21 dan, pa se obratio Federalnom zavodu za zdravstveno osiguranje.
- Nažalost, dobio sam informaciju da sam odbijen jer oni ne finansiraju taj lijek – pojasnio je tadašnji očajnički javni poziv Halilović.
Uz prijatelje, ratne saborce, danas se porukom na društvenim mrežama oglasila i njegova kćerka Nermana.
Dženaza Amiru Haliloviću biće održana u srijedu, u džematu Kovanići, poslije ikindije namaza.
