Apelaciju Ustavnom sudu su 2019. godine podnijela 34 apelanta, odnosno roditelji i djeca.
- Ustavni sud je direktno utvrdio diskriminaciju djece i roditelja zbog nemogućnosti korištenja maternjeg jezika u nastavnom programu i zbog nemogućnosti da se njihov maternji jezik zove bosanski. Postupak je dugo trajao, osam-devet godina. Većina te djece su već izašla iz osnovne škole, većina se ispisala i prebacila u drugu školu. Utvrđeno je da su bili diskriminirani – kazao nam je advokat Nedim Ademović, koji ih je zastupao na sudu.
Iako dosta ove djece nisu više osnovci, Ademović je istakao da je ova presuda važna za buduće generacije.
- Ta odluka će imati značaja za bilo koje drugo dijete prema kojem se tako postupa. Vodit ćemo postupak do kraja – dodao je Ademović.
Put koji su prošli ovi roditelji i djeca nije bio lagan.
Nakon što je Ustavni sud još 2015. godine utvrdio kršenje prava na suđenje u razumnom roku, 2017. godine je Osnovni sud u Srebrenici donio prvostepenu presudu i utvrdio da ih je škola koju su tužili diskriminirala na etničkom i jezičkom osnovu. Uskraćeno im je jednako pravo u odnosu na djecu srpske nacionalnosti kada je u pitanju obrazovanje na maternjem, bosanskom jeziku, i to pravo da svoj maternji jezik nazovu bosanski jezik, da se u procesu obrazovanja koriste udžbenicima na bosanskom jeziku, pravo da koriste svoj maternji jezik u procesu obrazovanja u pisanoj i verbalnoj formi i pravo na ravnopravnu upotrebu latiničnog pisma.
Školi je tada bilo naloženo da poduzme sve da eliminira diskriminaciju.
U pitanju su bili učenici od prvog do petog razreda. Istovremeno, djeca bošnjačke nacionalnosti u područnoj školi u Konjević Polju, učenici od šestog do devetog razreda, imali su zastupljenu nacionalnu grupu predmeta, za razliku od ovih mlađih đaka.
- Osnovni sud je naveo da tužena nije dokazala da za takav proces obrazovanja ima argumente u zakonskim propisima. Naprotiv, pozitivni propisi, i to Okvirni zakon, obavezuju entitet RS da sistem obrazovanja bude takav da razvija svijest o vlastitom kulturnom identitetu, jeziku i tradiciji na način primjeren civilizacijskim tekovinama, uz uvažavanja drugih i drugačijih, uz poštovanje različitosti i slično – dio je presude Ustavnog suda.
Ustavi sud podsjeća da je ovakvo postupanje prema osnovcima od prvog do petog razreda dovelo do protesta, ispisivanja iz škole, upisa i školovanja u improviziranim terenskim centrima škole iz Sarajeva, sa znatnim troškovima i u neadekvatnim uvjetima. Pokrenuti su i prekršajni postupci protiv roditelja zbog ispisa djece iz škole.
Ipak, 2018. godine je, odlučujući o žalbama, Okružni sud u Bijeljini donio presudu kojom je u potpunosti odbio tužbeni zahtjev roditelja i djece. Potom je Vrhovni sud RS-a odbio reviziju kao neosnovanu, zbog čega je sve završilo na Ustavnom sudu 2019. godine, kada je podnesena apelacija protiv presude Vrhovnog suda.
Presudom je Ustavni sud, između ostalog, utvrdio da je došlo do proizvoljne primjene relevantnog prava, i to prvenstveno odredbi Zakona o zabrani diskriminacije. Utvrdili su povredu prava na pravično suđenje, ukinuli presudu Vrhovnog suda i vratili mu predmet kako bi po hitnom postupku donio novu odluku.
