Kazujući hutbu povodom ovogodišnjeg Kurban-bajrama, reisu-l-ulema je poručio da se ne treba pristati na geta geta i podjele, već na slobodu, jednakost i zajedništvo.
„To je taj isti nauk kojem su pozivali Allahovi vjerovjesnici, Musa, Isa i Muhammed, a.s., neka je na njih Božiji mir i blagoslov. Našim precima draži je bio i šehadet na Božijem putu, nego izdaja ideala. Danas se naša bajramska radost stapa s prijedorskom tugom i bolom. Danas se prisjećamo monstruoznosti zločina koje su krvnici počinili u dolini Sane 1992. godine. Ne smijemo zaboraviti ta zlodjela, ne smijemo posustati u stalnoj borbi za glas, za slobodu, za sjećanje na njih koji su pravi, čisti i nevini pobijeni. Moramo se prenuti iz sna. Na našim granicama nije tako mirno. Zli ljudi su sve glasniji, sve uporniji i sve bliži. Ne potcjenjujte lekcije naučene iz bliske nam prošlosti. Lošim učenicima lekcija se ponavlja“, kazao je reisu-l-ulema.
Iskazao je zabrinutost za kršenje zakona, zloupotrebu državnih institucija i na hajku protiv vrijednih muškaraca i žena među nama.
„Volio bih da Bajram bude vrijeme u kojem ćemo jačati naše veze i u kojem ćemo obnoviti stara prijateljstva i steći nova. Sudbina je ljudi da različito vjeruju i razmišljaju, ali im je i sudbina da zajedno žive, rade i razmjenjuju dobra koja stječu u miru. Svakog Bajrama se podsjećamo na dužnosti prema rodbini, prijateljima i komšijama. Držimo se naše vjere, čuvajmo naše narodne običaje i tradiciju. Držimo se onoga što je među nama i našim precima uvijek bilo posebno cijenjeno i vrijedno. Čuvajmo se da ne povrijedimo tuđe pravo, čast i dostojanstvo. Radimo vrijedno, predano i pošteno. Svakom od nas Bog je propisao nafaku; ustanimo za njom; ona čeka na nas da bude ubrana. Nafaka je bolja od sadake“, poručio je reisu-l-ulema.
Agencija MINA bajramsku hutbu reisu-l-uleme prenosi u cijelosti:
„Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i svega znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog.
Njegovu milost ištemo; Njegovoj milosti se nadamo.
Bez Njegove milosti naše je življenje neispunjeno nadom i jasnim htijenjem i trudom da dobro nadvlada zlo.
Neka njome On obuhvati Muhammeda, a.s., njegovu porodicu i sve sljedbenike u svim vremenima.
Neka njome obaspe naše dobre bosanske šehide i neka njihova plemenita žrtva bude zalog za naše trajanje na ovim prelijepim prostorima.
Braćo i sestre!
I ovo bajramsko jutro je prilika u kojoj se prisjećamo Ibrahima, a.s., i njegova sina Ismaila. Oni su bačeni u kušnju koju samo čvrsta srca mogu podnijeti i iz nje izaći kao pobjednici. Svojom spremnošću i odlučnošću da se ispuni Božija naredba oni su u svim vremenima ostali primjer čvrste, nepokolebljive i stamene vjere. Ibrahim, a.s., stekao je najčasniji naziv Halilullah i o tome Kur'an kaže: A Bog je Ibrahima učinio (Svojim) prijateljem.
Čovječanstvo nije zabilježilo do tada, a ni poslije toga, ono čemu je svjedočio Ibrahim, a.s.: kušnje zarad vjere koju je nosio u sebi, od izgona iz drevnog Ura, pa sve do zahtjeva da žrtvuje svoga sina. Ta kušnja svima nama izgleda nestvarno. No, i ona, i sve druge koje je prošao; i svi ispiti koje je polagao; i sve žrtve koje je podnosio, nisu ga pokolebale u čvrstoj vjeri, ma koliko mu bilo teško i ma kolika bila cijena koju je morao platiti. Od svih vjerovjesnika, samo je Ibrahimu, a.s., pripala ta čast prijateljstva s Uzvišenim. To govori o snazi njegovog duha i njegovom mjestu među ljudima.
Allah u Kur'anu govori da je najviši stepen do kojeg čovjek može dosegnuti stepen evlije. To su oni ljudi koji su savladali strah i tugu za ovim svijetom:
أَلا إِنَّ أَوْلِياءَ اللَّهِ لا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلا هُمْ يَحْزَنُونَ (62) الَّذِينَ آمَنُوا وَكانُوا يَتَّقُونَ (63) لَهُمُ الْبُشْرى فِي الْحَياةِ الدُّنْيا وَفِي الْآخِرَةِ لا تَبْدِيلَ لِكَلِماتِ اللَّهِ ذلِكَ هُوَ الْفَوْزُ الْعَظِيم(64)
I neka se ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi prijatelji, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali; za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmijeniti – to će, zaista, veliki uspjeh biti (Junus, 62-64).
Halil je prijatelj, čije je prijateljstvo dovoljno, potpuno i čisto, bez interesa. To je prijateljstvo zarad Boga: li vedžhillah. Zarad prijateljstva s Bogom, Ibrahim je potpuno ispraznio svoje srce i žrtvovao imetak, sina i vlastiti život. Ono je tada moglo biti ispunjeno potpunom ljubavlju. Tako Ibrahim, a.s., stoji na najvišem stepenu evlijaluka, Allahov odani prijatelj, imam, vođa svih evlija na Sudnjem danu.
Neka ovo jutrošnje prisjećanje bude inspirativno i podsticajno da naša srca ustupimo iskrenoj i potpunoj ljubavi, da našu vjeru, naše htijenje i naše djelovanje oplemenimo tim iskrenim nijetom i posvemašnjom težnjom da se što više približimo stepenu na kojem je Ibrahim, a.s.
Braćo i sestre,
nakon klanjanja bajram-namaza, pristupit ćemo svojim kurbanima. To je veliki čin žrtve. Kada budemo to činili, neka naša srca i naši jezici veličaju Allaha, dž.š., jer prinošenje kurbana je simbolički čin prijateljstva s Bogom.
U suri El-Kevser, Allah dž.š., naredio je vjerovjesniku Muhammedu, a.s.: Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.
Muhammed, a.s., rekao je: Onaj koji od vas bude u mogućnosti da zakolje kurbana, pa to ne učini, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).
Kurban je svjedočanstvo blizine čovjeka i Boga, kojim Ga dozivamo, veličamo i molimo da ojača naše prijateljstvo i naš savez (misaq) s Bogom.
Kurban je izraz naše spremnosti da iz mnogog dobra koje nam je Uzvišeni učinio dostupnim, izdvojimo dio kojim ćemo, prije svega, sebe i svoju porodicu zaštititi i učiniti bližima Uzvišenom, a onda ćemo, darujući njegove dijelove drugima, pomoći onima koji su u stanju potrebe i nemoći. Taj naš osjećaj za druge, ta naša potreba da se ne bude egoistično i samodovoljno, kurbanom se osnažuje i čini plemenitom.
Braćo i sestre,
neki od ashaba su govorili: "Kada bi neko od naše braće ashaba ustao iz mezara i pogledao prema najpobožnijim od nas, ne bi ih ni pozdravio, a za ostale bi rekao: 'Ovi ne vjeruju u Sudnji dan'".
Nije li ova izjava ashaba izraz iskrene, otvorene i snažne samokritičnostikoju muslimani moraju njegovati u svim vremenima!? Može li se ona shvatiti kao svevremenski poziv da se u odanosti Bogu i njenoj manifestaciji nikada ne može dovoljno učiniti i da je ta vrsta truda ustvari ono što naše živote treba da stalno zaokuplja? Zar ne treba stalno da se trudimo da činimo dobro, da ljudi oko nas u nama vide taj trud i da se i oni inspiriraju nama?
Postavimo ideal našeg življenja sadržanog u kur'anskim riječima:
وَ الَّذِينَ يَقُولُونَ رَبَّنَا هَبْ لَنَا مِنْ أَزْوَاجِنَا وَذُرِّيَّاتِنَا قُرَّةَ أَعْيُنٍ وَاجْعَلْنَا لِلْمُتَّقِينَ إِمَامًا
I oni koji govore: Gospodaru naš, podari nam u suprugama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju! (El-Furkan, 74.)
Pozivam sve vas da se okupimo oko Božje riječi, koja nam je svima zajednička. Založimo se za domovinu jednakih ljudi, bez obzira na razlike među nama. Ako se i trudimo da budemo različiti, znajmo da smo Bogu svi jednako vrijedni.
Pozivam vas da ne držimo stranu onima koji pozivaju na podjele, koji na nas jednako ne gledaju, koji nas ne vide kao sinove i kćeri jedine nam domovine. Vrijeme koje dolazi, kao i ovo koje živimo, tražit će trud i žrtvu. Morat ćemo je podnijeti, onako kako su nas učili naši preci. Neka naša žrtva bude u ime Boga za dobro svih ljudi. Ne smijemo pristati na nasilje i nepravdu prema ljudima ma koji oni bili, prema narodu i zemlji. Čuvajmo stare i provjerene prijatelje, saslušajmo ono što nam govore i poslušajmo ih, ako je to u interesu svih nas, naroda i domovine.
Oni među nama kojima smo dali mandat da u naše ime govore, neka znaju: ova zemlja ne pripada ni nama ni njima; ovo je zemlja naše djece i naših unuka, od kojih smo je posudili. Ne pristajte na geta i podjele, već na slobodu, jednakost i zajedništvo. To je taj isti nauk kojem su pozivali Allahovi vjerovjesnici, Musa, Isa i Muhammed, a.s., neka je na njih Božiji mir i blagoslov. Našim precima draži je bio i šehadet na Božijem putu, nego izdaja ideala.
Danas se naša bajramska radost stapa s prijedorskom tugom i bolom. Danas se prisjećamo monstruoznosti zločina koje su krvnici počinili u dolini Sane 1992. godine. Ne smijemo zaboraviti ta zlodjela, ne smijemo posustati u stalnoj borbi za glas, za slobodu, za sjećanje na njih koji su pravi, čisti i nevini pobijeni.
Moramo se prenuti iz sna. Na našim granicama nije tako mirno. Zli ljudi su sve glasniji, sve uporniji i sve bliži. Ne potcjenjujte lekcije naučene iz bliske nam prošlosti. Lošim učenicima lekcija se ponavlja.
Zabrinut sam za kršenje zakona, zloupotrebu državnih institucija i na hajku protiv vrijednih muškaraca i žena među nama.
Volio bih da Bajram bude vrijeme u kojem ćemo jačati naše veze i u kojem ćemo obnoviti stara prijateljstva i steći nova. Sudbina je ljudi da različito vjeruju i razmišljaju, ali im je i sudbina da zajedno žive, rade i razmjenjuju dobra koja stječu u miru.
Svakog Bajrama se podsjećamo na dužnosti prema rodbini, prijateljima i komšijama. Držimo se naše vjere, čuvajmo naše narodne običaje i tradiciju. Držimo se onoga što je među nama i našim precima uvijek bilo posebno cijenjeno i vrijedno. Čuvajmo se da ne povrijedimo tuđe pravo, čast i dostojanstvo. Radimo vrijedno, predano i pošteno. Svakom od nas Bog je propisao nafaku; ustanimo za njom; ona čeka na nas da bude ubrana. Nafaka je bolja od sadake.
Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane. Molim Uzvišenog da vam ih učini radosnim i blagim. Neka nas naš nijet i naš kurban približe Bogu.
Podijelite radost Bajrama sa svojom rodbinom, prijateljima i komšijama, kršćanima i jevrejima. Obradujte siromaha i obiđite bolesnog i utješite ih.
Sretne i berićetne bajramske dane želim svim muslimanima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, na Kosovu, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, te našim muslimanima u dijaspori.
Neka Milostivi usliša naše dove i primi naše kurbane koje ćemo žrtvovati u Njegovo ime.
Bajram šerif mubarek olsun!“
MINA
