Danas se navršava tačno 28 godina od pogibije Fadile Odžaković Žute, istinske junakinje grada Sarajeva.
Bila je ranjena dva dana ranije, 18. septembra, a Sarajevo je 20. septembra 1992. godine potresla vijest iz sarajevske Državne bolnice (danas Opća bolnica, op.pr.) – Fadila Odžaković Žuta preminula je od posljedica ranjavanja tokom borbe na brdu Žuč – Sarajevo.
Jedna od najhrabrijih kćeri Bosne i Hercegovine, preminula je kao vojnikinja, pripadnica 1. Motorizovane brigade.
Godinu dana nakon pogibije odlikovana je najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, dok je 1994. godine nagrađena i „Ordenom zlatnog grba s mačevima“.
Tokom velike operacije Vojske RS-a, s ciljem povratka kote Orlić na Žuči, za vrijeme koje su vojnici VRS-a ispred sebe vodili živi štit sastavljen od zarobljenih bošnjačkih civila, Fadila Odžaković Žuta bila je jedna od prvih boraca na liniji odbrane Sarajeva.
- Došla je do mene, zapalila cigaru, povukla nekoliko dimova, ponovo uzela pušku i krenula prema šumi, odakle su u isto vrijeme, pomiješano, odjekivali pucnji i glasovi naših logoraša koje je neprijatelj gurao ispred sebe – govorio je o heroini ranije pukovnik Ibro Dervišević, zamjenik komandanta Envera Šehovića.
Ova sarajevska heroina na početku agresije Armiji RBiH priključila se kao medicinarka i borkinja, te je postala pripadnica pofalićko-velešićke brigade, koja je udruživanjem s nekim od sarajevskih jedinica preformirana u 1. motorizovanu brigadu, odnosno 1. slavnu 111. vitešku brigadu.
Pred navalom vojnika VRS-a na Žuči, tog kobnog 18. septembra 1992. godine, nekoliko vojnika Armije RBiH u panici se povlačilo, ne želeći jurišati na živi štit sačinjen od civila. Hrabra heroina nije ustuknula ni pred ovim napadom, nego je hrabrila svoje saborce da istraju u borbi.
- Šta je, gdje ćete? Naprijed za mnom. Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da k’o miševi pustimo da prodru u Sarajevo. Neka prođu kad nas ne bude.
Ubrzo nakon toga Fadila je spasila ranjenog harmonikaša Pericu Simonovića, nakon čega se vratila u borbu bez straha.
Prema svjedočenjima očevidaca, ušla je u šumu u okršaj sa petoricom specijalaca VRS-a, koji je nisu mogli pokolebati u njenoj namjeri. Uskoro je jaka eksplozija zatresla položaj na kojem se nalazila Fadila, nakon čega se na njenoj odjeći ukazala krv usljed ranjavanja, a njeni saborci uspjeli su je evakuirati.
- Našao sam je kod saniteta. Tražila je da joj dam samo kap vode. Mislili smo u prvi mah da nije ozbiljnije ranjena. Molila me je na nosilima da ne damo Orlić i Sarajevo. Umrla je dva dana kasnije u sarajevskoj Državnoj bolnici – kazao je Salko Hajdarević, jedan od ratnih komandanata na Žuči, prisjećajući se ranjavanja Fadile Odžaković Žute.
Heroina rođena 14. marta 1958. godine u Goraždu, voljela je Sarajevo i poklonila mu ono najvrjednije što je posjedovala, svoj život, zbog čega je njeni saborci i danas u sjećanju čuvaju kao istinsku heroinu i patriotkinju.
