Samo četiri mjeseca imala je Nejra Palić-Hota kada je njen otac Avdo Palić, heroj odbrane Žepe u vrijeme agresije na Bosnu i Hercogovinu, zarobljen.
Peti septembar 1995. godine vodi se kao dan njegove smrti jer od tog dana o njemu se više ništa nije znalo.
Sama, sa dvije djevojčice, Semrom i Nejrom, ostala je njegova supruga Esma. Borila se dugih 14 godina da pronađe i dostojanstveno ukopa kosti svoga muža.
Nejra za Faktor priča da oca ne pamti, a i kako bi, kada je bila u povojima, kada su njenu porodicu zločinci protjerali iz njihove kuće i odvojili ih od muža i oca, uzora i stuba porodice.
- Ipak, dobro sam ga upoznala kroz priče moje majke. Mama je pričala često o njemu, najviše kada bi nas htjela posavjetovati. Govorila nam je kako bi on postupio u nekoj situaciji, kako bi on nešto uradio, kako bi i mi same znale šta nam je činiti. Najviše sam voljela priče o njegovom veselom karakteru jer sam se u mnogim njegovim opisanim osobinama identificirala – priča Nejra.
Kaže da je veoma ponosna na svog oca.
- Moji roditelji su veliki ponos mojoj sestri i meni. Ja uvijek kažem da je naš otac heroj u ratu, a majka heroj u miru. Jedino što mi je nedostajalo je njegovo prisustvo, za ostalo se mama pobrinula. Trudila se da nam ništa ne fali. Zamišljala sam kako bismo bili još sretnija porodica da se on vrati, a naročito kako bismo on i ja bili nerazdvojni jarani. I kao dijete sam razmišljala, kad se sestra i mama slažu u nečemu, a ja imam drugačije mišljenje, da je otac tu, on bi se sigurno slagao sa mnom, imala bih pojačanje – kaže Nejra.
Kaže da su joj svi koji su poznavali rahmetli Avdu govorili kako liči na njega.
- Jako sam patila što nisam imala priliku da svog oca i sama bolje upoznam – zaključuje Nejra u razgovoru za Faktor.
Avdo Palić bio je pukovnik Armije RBiH i glavni komandant odbrane Žepe tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Palić je zarobljen i ubijen nakon pada Žepe 1995. godine.
Rođen je u mjestu Krivača kod Žepe. Za vrijeme studija u Sarajevu je upoznao svoju suprugu Esmu. Prije rata oboje su živjeli u Vlasenici gdje je Avdo bio zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi. Za Bajram 1992. godine Avdo i Esma su otputovali u Žepu u posjetu rodbini.
Tada počinje i agresija na BiH i tada su se odlučili vjenčati. Avdo ostaje u Žepi i organizuje otpor agresoru i tri i po godine hrabri branioci Žepe pružaju žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju.
Na pregovorima o evakuaciji civila iz tzv. zaštićene zone Žepa, 27. jula 1995. godine, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, zajedno s Palićem, zarobljeni su i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe.
Na suđenju bivšem generalu vojske bosanskih Srba Zdravku Tolimiru svjedočila je i Esma Palić.
- Preklinjala sam ga da se čuva, ponavljala mu da ne smije verovati Tolimiru. Kazala sam mu da mora misliti na sebe i da ne može nikoga spasiti ukoliko prvo ne spasi sebe. Međutim, on mi je jasno rekao kako ne može dozvoliti da civili stradaju. Doslovno mi je kazao: "Esma, uradit ću ovaj posao do samog kraja, bez obzira na to šta će mi se desiti". On je bio takva osoba. Mislio je da je odgovoran za te ljude i nikada nije mogao ni da pomisli na to da sebe stavi iznad bilo koga drugog – kazala je u Hagu Palić.
Esma Palić je izjavila kako je dobila potvrdu da je njen suprug sigurno stigao u Žepu, ali da je 28. jula preko radija čula da joj je muž, zajedno sa ostalim rukovodiocima iz Žepe, zarobljen. Nikada ga više, kako je kazala, nije čula.
Palić je iz Žepe odveden 4. augusta u tajni vojni zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS-a, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik Vojske RS-a Željko Mijatović.
Na osnovu posmrtnih ostataka zaključeno je da je Palić ubijen pucnjem u glavu i to s leđa.
Potraga za kostima je trajala 14 godina. Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno sa ostacima još osam žrtava. Nakon neuspješne DNK analize Palić je ukopan na mezarju u Visokom, pod oznakom NN.
Druga analiza DNK je obavljena u augustu 2009. godine i sa preciznošću od 99,99 posto dokazano je da je riječ o skeletnim ostacima Avde Palića. Ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.