Selma Musić je u julu 1995. godine imala sedam godina. Kada je Srebrenica pala, Selmina majka Alija iz mjesta u kojem su živjeli se s četvero djece uputila prema Potočarima, a suprug Salim je s ostalim muškarcima put do slobodne teritorije tražio kroz šume.
Majka Alija je do Potočara dovela četvero djece: Selmu, Alena, Elviru i šestomjesečnog Sadika. Selma je bila najstarija. Kada je s majkom, braćom i sestrom Selma stigla u Potočare u sveopćem metežu se izgubila i od tada joj se gubi svaki trag.
Majka Alija vjeruje da je Selma živa objašnjavajući za Anadolu Agency (AA) šta se desilo 12. jula kada je Selma nestala u Potočarima.
“Srebrenica je pala. Muškarci su otišli preko šume, a ja i ostale žene s djecom smo krenule prema Potočarima. Kada smo stigli u Potočarima je bio haos, velika gužva… Srpski vojnici su bili u Potočarima. Strah se osjetio na svakom koraku. Nosila sam Sadika, jer je on bio najmanji, a ostala djeca su bila ispred mene. U jednom trenutku Selma je samo nestala. Izgubila se. Sekunde su bile u pitanju, ali je nigdje nije bilo. Tražila sam je po onom narodu, ali nje nigdje nije bilo. Kakav je to metež bio znaju oni koji su bili taj dan u Potočarima”, govori Alija, koja je satima tražila po Potočarima svoje dijete.
Ona kaže da se obratila i ratnom zločincu Ratku Mladiću, koji je predvodio napad na Srebrenicu.
“Rekla sam mu da mi nema djeteta, da je nestalo. Povukla sam ga za ruku i rekla mu to. Ali on me otjerao. Strpali su nas nakon toga u autobuse”, govori Alija koja živi u nadi da je Selma živa.
Nedavno su se na internetu pojavile fotografije iz jula 1995. godine na kojima se vide žene i djeca po dolasku na teritoriju Kladnja. Na fotografijama se vidi i djevojčica, za koju roditelji Salim i Alija tvrde da bi mogla biti Selma.
“Fotografije su probudile nadu da je ipak živa stigla do slobodne teritorije u Kladanj. Na fotografiji se vidi da djevojčica stoji pored žena, ima žute čizmice”, kaže Salim i dodaje da je Selma još kao beba imala poteškoće s motorikom:
“Lijeva strana tijela joj je bila usporena, lijeva ruka blago savijena, a lijevu nogu je teže pomjerala i po tome bi se mogla prepoznati”, govori Salim.
Po dolasku u Tuzlu 1995. godine, roditelji su nestanak djevojčice prijavili Crvenom krstu.
“Obilazio sam domove ne bih li je pronašao. Bilo je i poziva da je u nekom domu, ali kad odem nje nije bilo tu. Ona je registrovana da je nestala”, govori Salim.
Porodica Musić je nakon nekoliko godina provedenih po izbjegličkim mjestima napustila Bosnu i Hercegovinu i nastanila se u St. Louisu (SAD) gdje i danas žive.
Selmin nestanak u Potočarima je, pored Crvenog krsta, prijavljen i američkom FBI-ju. Roditelji su, nakon što su se pojavile fotogafije za koje roditelji pretpostavljaju da je Selma na njima, došli u posjetu BiH. Cilj im je da obiđu ponovo domove za djecu, u nadi da će pronaći informacije o Selmi.
“Dok smo živi, mi ćemo tragati za istinom. Ona je rođena 17. septembra 1987. godine. Gotovo 24 godine je kako je nestala, kako je tražimo”, kažu Selmini roditelji.
