- Allahovom voljom, nakon teške bolesti, jučer je u 67 godini preselila na Ahiret moja mila ruža, moja draga majka Begija. Osoba koja me voljela kao svoje dijete, osoba koja mi je pružala svu ljubav i toplinu jedne majke iako nisam bio njen sin. Radovala se svakom našem zajedničkom sastanku, jer je za nju to bio kako mi je ona u više navrata znala reći, sastanak kao sa njenim rahmetili sinom Edom - napisao je, između ostalog, Suljo Kerenović.
Ovaj mladić i Begija Gabeljić, upoznali su se u Potočarima 10. jula 2018. godine, nakon što su u Memorijalni centar stigli učesnici biciklističkog maratona, koji je krenuo iz Cazina, a među kojima je bio i Suljo.
- Kada sam po dolasku u Potočare ušao u Memorijalni centar, stojeći pored spomenika na kom piše "Srebrenica juli 1995" i razmišljajući o svemu što vidim, o svim tim nišanima, prišla mi je jedna majka iza leđa s riječima, koje ja u tom trenutku dok sam još razmišljao, nisam najbolje razumio, te sam mislio da traži nekoga, zamolio sam je da mi ponovi na šta me je ona upitala "sine mogu li se ja sa tobom uslikati, isti si moj sin, toliki je on bio kad je otišao u šumu 11.jula i još se nije vratio" - ispičao je svojevremeno Suljo Keranović.
Nakon prvog susreta Suljo je pronašao majku Begiju i ostao s njom u kontaktu, posjećivao ju je kad god je mogao, sve do njene smrti.
- Kad god bih je posjetio rekla bi da sam isti njen Edo i onda bi se u isto vrijeme tužno i radosno osmjehnula. Taj osmijeh za mene nema cijenu - ispričao je svojevremeno Suljo.
