Pripadnici zloglasne srpske paravojne jedinice “Škorpioni” na današnji dan 1995. godine na najbrutalniji način, pucnjima s leđa, ubili su šestericu Bošnjaka među kojima je najmlađi imao 16, a najstariji 35 godina. Nakon zarobljavanja odvezli su ih na lokaciju u Godinjskim Barama kod Trnova gdje su ih ubili.
Šesterica ubijenih dječaka i muškaraca iz Srebrenice su: Safet Fejzić (17), Azmir Alispahić (16), Sidik Salkić (36), Smail Ibrahimović (35), Dino Salihović (18) i Juso Delić (25).
Zločin nad šestericom civila bošnjačke nacionalnosti pripadnici “Škorpiona” su i snimili. Tokom suđenja Slobodanu Miloševiću 2005. godine, snimak strijeljanja je objavljen, nakon čega je obišao svijet. Na snimku se vidi kako grupa pripadnika “Škorpiona”, od kojih neki imaju crvene beretke na glavama, iz kamiona izvode šestericu vezanih i preplašenih civila, te ih uz pogrdne riječi i uvrede odvode u šumu i, pojedinačnim hicima i rafalima, četvericu ubija s leđa. Dok su ležali, pucali su im u glavu iz blizine. Preostala dvojica zarobljenika bila su primorana da tijela prenesu, a zatim su i oni ubijeni.
Pripadnici “Škorpiona”, zločin su izvršili pod komandom Slobodana Medića zvanog Boca.
Po optužnici, “Škorpioni” su bili jedinica pod kontrolom Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije, koja je u ljeto 1995. kao pomoć pridodata Vojsci Republike Srpske (VRS) na trnovskom ratištu.
Za zločin u Trnovu 2007. godine izrečene su presude. Počinioci zločina kod Trnova su uhapšeni u Srbiji i Hrvatskoj i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Komandant “Škorpiona” Slobodan Medić Boca je osuđen na 20 godina zatvora, a njegov brat Branislav Medić na 15 godina. Petru Petraševiću, koji je priznao krivicu, izrečena je zatvorska kazna u trajanju 13 godina. Milorad Momić u Hrvatskoj je osuđen na 15 godina zatvora, kao i Slobodan Davidović.
Slobodan Medić je 2014. godine s cijelom porodicom poginuo u saobraćajnoj nesreći u Srbiji, za vrijeme slobodnog vikenda na koji je bio pušten sa izdržavanja kazne.
Nurin stariji sin Admir Alispahić ubijen je na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine, pa ukopan u Tuzli. Mlađi sin Azmir Alispahić ukopan je u Potočarima kod Srebrenice 11. jula 2003. godine. Nurin muž Alija ukopan je u mezarju Kazani. Kćerka joj je, od tuge za braćom i ocem, umrla poslije rata. Majci je uspjela reći svoju posljednju želju – da je ukopaju kraj oca. Nepune dvije godine nakon Azmirove dženaze u Potočarima, na televiziji je vidjela kako je njen tada sedamnaestogodišnji sin smaknut.
– Bila sam u kući. Navečer kasno govore na televiziji: Sad ćete vidjeti čudo veliko, majka će prepoznati sina, a sestra brata. Pojavi se onda kamion, izvode mladiće, ruke im svezane, kad onaj četvrti izađe – moj Azmir! Pala sam, plakala. Nemojte mi ga tući, nemojte mi dijete ubiti, joooj! Sjećam se kako ga jedan zlikovac, dok moj Azmir leži licem na zemlji, pita je li ikad spavao za ženom, a moje sunce mu odgovara: Nisam, čiko. Reče mu onaj s puškom još: E, nećeš ni spavati! Ubiše ih onda, pa spališe. Sve sam ‘vako i na sudu u Beogradu svjedočila na suđenju Škorpionima. Rekla sam: E, da mi je znat ko je taj što može djecu ubijati. Onaj Slobodan Medić, glavni iz Škorpiona, ponavljao je da ga ne kunem jer i on ima djecu. Osudiše i njega i ostale, pa kasnije i taj glavni poginu sa ženom i djetetom. Žao mi je njegovog sina, nije dijete ništa krivo – pričala je majka Nura Alispahić za Stav.
Majka Nura nije dočekala presudu Stanišiću i Simatoviću, koji su kontrolisali Škorpione. Preminula je 3. oktobra prošle godine.
