Majke Srebrenice i Podrinja u sklopu obilježavanja 26. godišnjice genocida nad Bošnjacima obišle su masovna stratišta na kojima su na monstruozan način njihove najmilije u julu 1995. godine pogubile vojne, policijske i paravojnih formacija iz RS-a i Srbije.
Tužna povorka je krenula ispred Čaršijske džamije u Srebrenici, a potom je u tom gradu Fatiha žrtvama genocida proučena ispred zgrade Osnovnog suda i zgrade stare policijske stanice.
Majke i žene Srebrenice i Podrinja potom su obišla stratišta u Potočarima i uzvišenju Budak, a najemotivniji trenutak današnjeg pohoda bio je u Kravici, odnosno nekadašnjoj Zemljoradničkoj zadruzi, gdje je prema svjedočenjima preživjelih u Haškom tribunalu ubijeno oko 1.300 muškaraca i dječaka.
- Moj muž rahmetli se zvao Muris Sinanović, bio je u 32. godini života, najbolje godine. Bio je fin, visok 190 centimetara, bio je gromada od čovjeka i nikad nisam mogla da shvatim da moj muž ne može preći taj put da dođe i da se ponovo sretnemo na slobodnoj teritoriji Tuzle - kazala je Šuhra Sinanović, predsjednica Udruženja žena "Podrinja" iz Bratunca kojoj još uvijek odzvanjaju njegove posljednje riječi: "Čuvaj nam djecu".
Porodice ubijenih Srebreničana nezadovoljne su procesuiranjem odgovornih za genocid. Ističu da je Haški tribunal pravosudnim organima Bosne i Hercegovine ustupio više od 800 predmeta sa oznakom A, ali se još uvijek ništa nije preduzelo na rješavanju tih slučajeva.
Nakon Kravice Fatiha je proučena ispred fudbalskog igrališta u Novoj Kasabi. Na tom mjestu su zarobljavani muškarci i dječaci, a potom su vođeni na strijeljanja širom Podrinja.
- Moj brat Kemal ubijen je ovdje u Novoj Kasabi, imao je samo 30 godina. Moj brat Ismet je imao 25 godina, a on je ubijen u Kravici. On je nosio ranjenike sa još dvojicom - kazala je Vasvija Kadić kojoj je u julu 1995. godine ubijen i otac te još mnogo članova šire porodice.
Zulfo Salihović je svojim očima gledao kako se njegovi bližnji, prijatelji, poznanici... odvode u smrt.
- Bio sam u neposrednoj blizini i imao sam priliku da gledam zarobljavanja u Novoj Kasabi. Dovodili su ljude na ovo igralište, a ima i još jedno igralište Ješina. Tu sam mogao da svjedočim da kada zarobe Bošnjake, odnosno kada se predaju, tu su postrojavani i skidani su im ruksaci i oni su uglavnom odvoženi vojnim, ali i civilnim vozilima prema Kravici - rekao je Salihović, preživjeli iz kolone smrti 1995. godine.
Uslijedio je obilazak stratišta u Orahovcu, Petkovcima, Kozluku, Branjevu i Pilici. Svako mjesto strašnije jedno od drugog.
- Teško je doći na ova mjesta nama svima, na ova stratiša, jer znamo koliko je ovdje ljudi zarobljeno, koliko je ljudi pobijeno. Bude se emocije, sjećanja... Teško je - kazala je Fadila Efendić, predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice".
Sa svojom boli i tugom majke i žene Srebrenice i Podrinja su nakon obilaska stratišta u Podrinju otišle svojim kućama.
Današnjem obilježavanju stratišta na pojedinim lokacijama bili su prisutni zamjenik načelnika Općine Srebrenica Hamdija Fejzić te predsjednik Skupštine općine Srebrenica Ćamil Duraković.