Nikoga ko zna ko su zločinci koji su u podrinjskim gradovima početkom i tokom agresije nemilosrdno klali, ubijali, silovali i u logore odvodili Bošnjake, kao i one koji su to narađivali, nije iznenadilo upozoravajuće "upiranje prstom" u one Bošnjake koji takve štite, a što je u svom obraćanju na dženazi u Vlasenici klanjanoj za šest bošnjačkih žrtava ubijenih 1992. godine, učinio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.
- Ne držite stranu zločincima. Bošnjaci, muslimani, do mene dolaze i takve poruke da i oni koji su svjedočili zločinu danas se ne žele pojaviti na sudovima, reći ono šta se dogodilo iako to znaju. Nismo problem mi ovdje, nas taj zločin, izuzev u duši, nije dotakao. Ali šta reći Kadi (Kada Saračević rođena 1909. godine, ubijena u vlasenici 1992. kojoj je klanjana dženaza, op. a.)? Svjedočili smo kako je ubijena, znamo ko su ubice, a ne želimo izaći i svjedočiti u korist njenog života. To je njen hak - poručio je reis Kavazović u svom obraćanju.
Njegove poruke bile su potaknute saznanjima da pojedini Bošnjaci, svjedoci zločina, odbijaju svjedočiti na suđenjima onim koji su ubijali ili naređivali ubistvo čak i najbližih članova njihove porodice, kao i da neki od njih, za određene interese u korist zločinaca, na sudu mijenjaju ranije date iskaze.
- Na suđenju Zoranu Tešiću, Bošnjak iz Vlasenice promjenio je raniji iskaz, ustvari odbio da potvrdi svoju ranije datu izjavu, tvrdeći da se ničega ne sjeća, tj., da je dementan. Imamo informacije da mu je navodna demencija utvrđena na Sokocu. Njegova promjena iskaza doprinijela je oslobađajućoj presudi Zoranu Tešiću za koga cijela Vlasenica zna šta je radio početkom agresije na BiH - rekao je za politicki.ba Vlaseničanin upućen u mnogobrojne slučajeve pokušaja podmićivanja Bošnjaka da lažno svjedoče u korist zločinaca ili pak da odbiju svjedočiti.
Trenutno se u Vlasenici vodi prava kampanja kako spasiti Miću Kraljevića, ratnog "gospodara života i smrti" u tom gradu, komandanta specijalne jedinice policije u to vrijeme, kao i njegovu sestru Višnju Aćimović poznatu kao "ubica iz Mračnog dola" kojoj se za strijeljanje 37 vlaseničkih Bošnjaka sudi na Specijalnom sudu u Beogradu.
- Još prije tri godine iz Tužilaštva BiH su me pitali da li sam ja nešto čuo o zločinima počinjenim pod komandom Miće Kraljević. Rekao sam im da nisam čuo, već sam bio u Vlasenici i znam kakve zločine je jedinica pod njegovom komandom počinila. Nikad me više niko nije zovnuo. I do mene dolaze informacije da se traže Bošnjaci, pa čak i oni koji su preživjeli logor Sušica, da svjedoče u korist Kraljevićeve sestre Višnje, a i njega samoga.
Da li će se to dogoditi, ne znam, ali znam da je Kraljević trenutno u velikoj "ljubavi" sa određenim brojem Bošnjaka, da sa njima slavi Bajrame, druži se po kafanama... - ističe jedan od Vlaseničana koji je u nekoliko navrata svjedočio na sudovima BiH u predmetima ratnih zločina počinjenih u njegovom gradu.
U Vlasenici je tokom 1992. godine ubijeno više od 2.500 Bošnjaka, od čega 223 žene i 288 maloljetnika. Najviše ih je ubijeno na kućnom pragu, kao i u logoru Sušica.
Osim nekoliko časnih, poput Nedima Salaharevića, Vukosave Klanco, te još nekolicine Vlaseničana, mnogi zasad šute o zločinima svojih komšija koji su pobili čak i najbliže članove njihovih porodica.
No da lažno svjedočenje pojedinih Bošnjaka, kao i šutnja onih koji znaju ko im je zarobio, a potom ubio najbliže članove porodice, nije samo "specijalitet" Vlasenice, već i drugih mjesta, kako u Podrinju, tako i širom BiH, govore slučajevi od kojih se svakom normalnom čovjeku diže kosa na glavi.
Prema nezvaničnim informacijama koje dolaze od pojedinih Zvorničana, među svjedocima koji bi trebali da potvrde nevinost pojedih optuženika kojima se u Sudu BiH sudi za ubistvo 48 Bošnjaka iz sela Jusići, kao i progon cjelokupnog bošnjačkog stanovništva iz tog kraja, nalazi se i jedan Bošnjak, nekadašnji pripadnik Armije RBiH.
Koliko je u svemu istine, znat će se tokom suđenja, pod uvjetom da isti ne bude u kategoriji zaštićenih svjedoka.
Ono što već godinama zgrožava javnost jeste slučaj iz Kozluka, kada sin nije htio svjedočiti protiv zločinaca koji su na njegove oči zarobili, a potom mu ubili oca.
- Otac i sin su se u vrijeme kada su četnici krenuli da zarobljavaju Bošnjake, nalazili nedaleko od kuće u Kozluku. Kad su vidjeli da četnici dolaze, sin se brzo popeo na obližnje stablo oraha, dok je otac ostao pod orahom. Zločinci su mu ubrzo zarobili oca, tukli ga da prizna gdje mu je sin koji je imao nešto više od 20 godina, ali otac nije htio izdati sina. Zločinci su ga zatim, onako isprebijanog, zavezali za traktor i vukli po cijelom Kozluku, a potom krenuli prema selu Tabanci, gdje je na putu ovaj čovjek i izdahnuo.
Zločincima koji su ovo uradili sudilo se u Beogradu. Nažalost, sin koji se, zahvaljujući očevoj šutnji, kasnije spasio i otišao u jednu od evropskih zemalja gdje i danas živi, odbio je da svjedoči pred sudom u Beogradu. Jednostavno, nije došao na suđenje - ispričao je Kozlučanin, nekadašnji pripadnik ARBiH.
U BiH, posebno na prostoru entiteta RS, trenutno je sve više Bošnjaka koji znaju da pojedini među njima, iz raznih interesa, sarađuju sa nekadašnjim zločincima.
Zato oni zagovaraju pravljenje javne liste onih koji su svojim lažima pomogli i pomažu da počinitelji ratnih zločina nad bošnjačkim civilima nikad ne dođu pred lice pravde.
Autor: Almasa Hadžić / politicki.ba
