U maju 1992. oni su odvođeni od kuća, zarobljavani na svojim radnim mjestima ili izvođeni iz autobusa s kojima su pokušavali otići ka Pljevljima. Na Mostini su mučeni, maltretirani i svirepo ubijeni, a njihovi posmrtni ostaci ni do danas nisu pronađeni.
Prvi postratni imam
- Maj 1992. ću pamtiti po tome što je moj kolega došao i rekao mi da mi je otac Fehim ubijen ovdje na Mostini. On je otišao na posao i nije se ni vratio. Radio je u preduzeću “Stakorina” kao vozač i sa Ramizom Homorašem i Mehom Bukvom otišli su u Mehov stan gdje su došle njihove radne kolege koji su ih odveli. Mislim da su oni bili prve žrtve na Mostini – kaže Kemal Alihodžić, koji ni do danas nije pronašao očeve posmrtne ostatke.
Emin Bakal prvi je poratni čajnički imam, koji je kao sedmogodišnjak ostao bez oca Mirsada. Zajedno sa 17 stanovnika sela Brda odveden je na Mostinu.
Izgradnja mira
- Ubijeni su na najnečasniji način, svezanih ruku, bez mogućnosti da se brane i bez suđenja, samo zato što su svoju vjeru ispovijedali na sebi svojstven način. Ovdje smo da svjedočimo da su istina Allahove riječi: “Ne recite za one koji su poginuli na Allahovom putu – mrtvi su”. Mi smo ovdje da kažemo da su oni živi dok god budemo mi živjeli. Došli smo da kažemo, evo nas, živi smo, mi smo njihovi potomci i rođaci, a gradićemo društvo u kojem se nikad više neće desiti ono što se desilo našim najmilijim – poručio je Emin ef. Bakal.
Glavni imam MIZ Čajniče, Avdo ef. Šišić ponovio je da su preživjeli Bošnjaci opredijeljeni za izgradnju mira i zajedničkog života sa komšijama. – Međutim, po meni to možda čak i nije moguće bez da onaj ko je počinio neki zulum svoju grešku ne prizna i da uputi izvinjenje i zatraži oprost. Tada možemo očekivati neki boljitak – istakao je Šišić.
Skoro tri decenije poslije, zbog ovog zločina procesuirani su samo Milun Kornjača i Milorad Živković dok su ostali počinitelji i dalje na slobodi.
(Vijesti.ba / Avaz)
