Danas se navršava 29 godina od dana napada na Zvornik u kome su započela masovna ubistva, hapšenja, odvođenja u logore, silovanja bošnjačkog stanovništva u ovoj podrinjskoj općini.
Samo u mjesecu aprilu, maju i junu na području ove općine ubijeno je više od 1.570 civila, dok je nekoliko stotina njih odvedeno u logore, silovano i mučeno.
Hapšenje i ubijanje zvorničkih Bošnjaka započelo je 8. aprila uvečer, da bi se nastavilo 9. aprila ujutro, kada su grupe maskiranih pripadnika paravojnih jedinica i općinske teritorijalne odbrane, predvođene pripadnicima lokalne policije, počele upadati u bošnjačke kuće, gdje su na kućnom pragu ubijali one koje bi u njima zatekli.
„Osvanuo je 9. april. Nismo spavali cijelu noć. U podrumu naše kuće, koja je nekih 150 metara od zgrade MUP-a u Zvorniku, skupilo se dvadesetak naših komšija i prijatelja.
Čuju se pucnji po gradu. Negdje oko 11,30 čujemo lupanje na vratima. Otvorismo vrata kad u avliji grupa ljudi s crnim fantomkama na glavi, naoružani.
Jedan u ruci drži spisak i pita „je li ovdje živi Izet Sabirović“. Izet veli „jeste, izvolite, ja sam Izet“. Istog trenutka, bez riječi, ovaj poteže kalašnjikov i sasu rafal.
Izet pada ispred mojih i kćerkinih nogu. Odoše. Među njima, iako je bio maskiran, kćerka je prepoznala našeg prvog komšiju kojeg smo zvali Bato“ prisjetila se svojevremeno ubistva poznatog zvorničkog veterinara Izeta Sabirovića njegova supruga Šefika, profesorica u Ekonomskoj školi u Zvorniku.
Ubice su, planirano, najprije, ubijale poznate zvorničke intelektualce, s očitom namjerom da pokažu snagu ubijanja.
Isti dan, kada je ubijen veterinar Sabirović, ubijena su još 52 visokoobrazovana Zvorničanina, među kojima profesor matematike Fehim Kujundžić, zatim novinar Kjašif Smajlović, ekonomista Asim Hudović i njegov otac Taib, ali i zvornička matičarka Nada Ostojić koja je u svojoj kući pokušala zaštititi jedan broj svojih komšija.
Aprilski horor u Zvorniku odnio je na stotine života nedužnih ljudi.
Mučenja u logorima, posebno u logoru Čelopek, pamte se kao najzvjerskija iživljavanja nad zarobljenicima, na kojima bi im pozavidio i sam Hitler.
„Ulazimo u salu Doma kulture u Čelopeku, a na zidovima ispisana imena rezervista iz Srbije koji su tu bili prije nas.
Četiri dana smo tu proveli bez hrane i vode, ali nas niko u ta četiri dana nije maltretirao fizički. Peti dan su nam donijeli malo kuhanja i hljeba.
Vršimo nuždu u neke kante.
A onda, sjećam se, bilo je uoči Kurban bajrama, dolazi zloglasni Repić. Kaže ako ne budemo sarađivali sa njim, plivat ćemo svi niz Drinu. I ode.
Sutra dan, opet dolazi Repić sa još četiri čovjeka, nosi malokalibarsku pušku, noževe.
Počinje horor.
Naređuje da se odvoje u grupe očevi i sinovi, da se odvoje braća, rođaci, da svi izađu na binu Doma i da se skinu goli.
Tjera sina da siluje oca, oca da siluje sina, da jedan drugome stavljaju polni organ u usta.
K'o sad da gledam, izvodi Šabana mesara i naređuje mladiću, da mu ne spominjem ime, da zubima odgrize Šabanov polni organ.
Morao je.
Šaban jauče, pada. Repić mu naređuje da ustane i onda uzima malokalibarsku pušku i puca u njega.
Kad je ponovo pao, Repić ga onako krvavog svlači s bine među nas, a onda ga nožem ubada direktno u srce.
Šaban krklja, umire, ali, valjda, snažan čovjek, dohvaća taj nož i vadi iz svog srca.
Repić se ponovo vraća i drugi nož mu zabada u usta. Taj dan, koliko se sjećam, na sličan način ubijeno je 11 ljudi“, prisjetio se je jedne prilike Nermin Dogić iz Diviča kod Zvornika, zarobljenik logora Čelopek.
Bajraktari zločina u Zvorniku bili su pripadnici specijalne jedinice koju je formirala Služba državne bezbjednosti Srbije, od kojih su neki mnogo prije 8. aprila ušli u grad i bili razmješteni u kućama pojedinih srpskih domaćina, dok je jedan broj njih boravio u hotelu „Jezero“ u Malom Zvorniku.
Na sam dan napada na Zvornik, 8 aprila, u ranim jutarnjim satima, na jednoj od barikada u gradu, pripadnici rezervnog sastava policije zarobili su Milorada Ulemeka Legiju, braću Vučković i Zvezdana Jovanovića.
Navodno, krenuli su bili u Mali Zvornik, ali, po njihovom kazivanju „zalutali u Zvornik“.
Isti dan, uz prijetnju Majora Pavlovića da će, ako ne puste ovu četvoricu, pobiti hiljade muslimana, oni su prevezeni nazad u Srbiju, da bi se iste noći vratili u Zvornik i u naselju Hrid pobili oko 20 ljudi.
Ubistva, zatvaranja u logore i progoni u Zvorniku, trajali su sve dok i posljednji Bošnjak nije nestao sa područja ove općine.
Jedan od posljednjih najmasovnijih zločina dogodit će se 1. juna 1992. godine, kada je na Bijelom potoku uhapšeno oko 700 muškaraca okolnih sela, odvedeno u Karakaj, a potom strijeljano na nekoliko lokacija.
Posmrtni ostaci jednog broja njih pronađeni su u masovnoj grobnici Crni vrh, dok se traga za tijelima još 245 odvedenih tog 1. juna.
Inače, od više od 2.000 ubijenih zvorničkih civila u periodu od 1992. do 1995. godine traga se za posmrtnim ostacima još 400 njih.
Da su u zločinima počinjenim na zvorničkoj općini učestvovale regularne policijske i vojne snage Srbije, najbolje svjedoči jedna od prvih masovnih grobnica otkopanih na području Zvornika u kojoj je pronađeno 274 tijela.
Sva tijela bila su upakovana u specijalne JNA vreće, a njihovu obdukciju vršio je čuveni patolog sa VMA Zoran Stanković.
Za ubistvo oko 700 zarobljenih na Bijelom potoku Tužilaštvo BiH još uvijek nije podiglo niti jednu optužnicu. Također, nema optužnice za masovne zločine u Grbavcima, Drinjači, Skočiću, logore u Čelopeku, Alhosu, Liplju itd, itd. Tek je prošle godine podignuta optužnica za ubistvo 47 civila sela Jusići.
„Tužilaštvo je, stječe se utisak, čekalo da počinitelji i naredbodavci zločina na području Zvornika pomru ili da se isele u Srbiju.
Umro je i Marinko Vasilić koji je u vrijeme najvećih ubistava civila u Zvorniku bio na čelu MUP-a i bio glavni oslonac Miloradu Ulemeku Legiji i njegovim zločincima.
Stotine izjava preživjelih logoraša su date nekakvim istražiteljima iz Sarajeva, ali optužnica nema“, kaže za naš portal Hakija Smajlović iz Udruženja nestalih Zvorničana.
Kako je poznato Dušan Vučković Repić umro je u pritvoru Centralnog zatvora u Beogradu pod optužbom za ratne zločine počinjene u Zvorniku. Njegov brat Vojin, osuđen je na 10 godina zatvora, također za zločine počinjene u Zvorniku.
Milorad Ulemek Legija, osuđen je na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića i Ivana Stambolića, dok je Zvezdan Jovanović, također, osuđen je na 40 godina zatvora za ubistvo Zorana Đinđića.
Branko Popović, poznat kao Major Pavlović, osuđen je na 15 godina zatvora za zločine u Zvorniku, dok je ratni načelnik Zvornika i predsjednik SDS-a Brano Grujić osuđen na 6 godina zatvora.
Svima se, inače, sudilo u Okružnom sudu u Beogradu.
Politički.ba
