Kada se prije 13 godina vratio u svoju kući, kaže da je očekivao da će njegova kuća biti brzo obnovljena, kao što mu je i obećano. Trenutno živi u kući, koju je sam osposobio za nužni smještaj, a krov i lamperija su oštećeni i podupire ih raznim predmetima kako se ne bi obrušili.
- Trinaest godina obilazio sam državne i lokalne institucije, dostavljajući im gomilu papira i dokaza da sam prije rata imao kuću. Nema institucije i donatora gdje nisam predao zahtjev, a svako prikupljanje papirologije koštalo me više od 120 maraka. Umjesto odgovora na moje zahtjeve, stizala su mi samo lažna obećanja i komisije, koje su mjerile kuću i pravile neke obračune. Na sreću obnova kuće počet će na proljeće i zadovoljan sam potpisanim ugovorom i navedenim radovima – naglasio je Jelkić.
Čekajući na obnovu kuće, Jelkić radi sve poslove. Čisti i održava srebreničke avlije, mazarja, kopa kabure kada neko umre, sakuplja drva za prodaju i od toga živi. Polovinom prošle godine stekao je pravo na penziju i zdravstveno osiguranje, što mu olakšava život, ali kako kaže dok je zdravlja i snage neće odustati od dosadašnjih poslova, piše Avaz.
Jelkić kaže da ga najviše boljelo što su kuće obnovljene onima koji žive u Federaciji BiH i inozemstvu. Zna da na području srebreničke općine ima na hiljade obnovljenih kuća, koje su obrasle u korov i da iz njihovih dimnjaka dim nikada nije izašao, a bilo je i tih slučajeva da majstori nakon obnove kuće nisu imali kome predati ključeve. Smatra da je to ne planska politika povratka i obnove.
