Karijera fudblera koji je bio član više klubova, uključujući i neke od najvećih brazilskih, trajala je više od desetljeća, iako nikada u životu nije odigrao niti jedan meč.

 

Kaiser je od malih nogu bio zaljubljenik u fubal, igrao ga je kao dijete u Rio De Janeiru, ali nikada nije bio dovoljno dobar da bi igrao na profesionalnom nivou. I sam je priznao da je želio biti fudbaler, a da nije želio igrati fudbal.

 

Bogata karijera

 

Počeo je 1979. u meksičkoj Puebli, kasnije je "igrao" za sva četiri velikana iz Rio De Janeira, klubove Botafogo, Flamengo, Fluminense, Vasco De Gama. Još je nastupao za brazilske Banguu, Ameriku i Guaranyju. Uspio je potpisati i za El Paso iz SAD, a okusio se u Evropi, gdje je proveo dvije godine u francuskom Ajacciju.

 

Kaiser bi danas teško uspio ponoviti nešto slično, ali bile su druge okolnosti. Tada nasmijani "fudbaler", sjajne atletske građe pobrinuo se da uživa u društvu ljepotica, poznatih ljudi i desetljeće živi život fudbalske zvijezde.

 

Njegova karijera službeno je trajala od 1979. do 1992. godine. Nakon 13 godina i tačno nula utakmica "okačio je kopačke o klin".

 

Sklon povredama

 

Kaiserove prevare uvijek su išle u istom pravcu. Predsjednicima klubova pričao je anegdote, imao je "podmazan jezik", a oni su mu davali ugovore. Na prvom treningu redovno se povrijedio, kasnije vukao povrede. Sve dok ih nije bilo dovoljno. Potom bi zakucao na vrata drugog kluba i ponovio priču. U vremenu kada nije bilo interneta, njegove riječi nisu se mogle provjeriti jednim klikom, pa je, naravno, bilo lakše manipulirati.

 

Prije nego što je krenuo u akciju, pažljivo je proučio ponašanje ljudi u svijetu fudbala. Zbližio se s nekim poznatim brazilskim fudbalerima poput Bebeta, Carlosa Albert, Renata Gaucha, Ricarda Rocha, što je bilo od pomoći.

 

- Gdje god je došao, bio je poulran. Svi koji su igrali fudbal brzo su shvatili da on uopće nije fudbaler, ali nismo se žalili. Stvorio je pravi timski duh i svi smo ga voljeli - rekao je Rocha, koji je s Brazilom postao svjetski prvak 1994. godine.

 

Sprijateljio se i s novinarima i pobrinuo se da među njima ima saveznike.

 

- Kada sam dolazio na trening, sve bih pozdravio. Davao sam im dresove i pobrinuo se da vrhunske zvijezde tima razgovaraju s njima - rekao je Kaiser .

 

Čak je išao toliko daleko da je plaćao navijačima da skandiraju njegovo ime. Ponekad su isticali transparente, a dolazili su i na treninge.

 

Oduševio predsjednika

 

Kada je igrao za Bangu, malo mu je nedostajalo da upiše neke minute. Međutim, pobrinuo se da se to ne dogodi. Na jednoj utakmici je predsjednik kluba Castor de Andrade, zloglasni biznismen iz brazilskog podzemlja, insistirao od trenera da ga uvede u igru. Kaiser je poslan i na zagrijavanje, a neposredno prije ulaska na travnjak potuko se s protivničkim navijačima i zarado isključenje.

 

Predsjednik kluba je bijesan ušao u svlačionicu, a Kasier se ponovo izvukao.

 

- Gospodine, napustit ću klub. Ugovor će mi ionako isteći, tako da neće biti problema. Dopustite mi d kažem da sam kao mlad čovjek, prvo izgubio majku, zatim i oca, ali drugog oca sam pronašao u vama. Kada su vas navijači vrijeđali, nisam se mogao suzdržati. Eksplodirao sam - rekao je tada Kaiser.

 

Šta je uslijedilo? Zagrljaj predsjednika, poljubac u čelo i - novi ugovor.

 

U jednom od klubova pretvarao se da preko mobitela razgovara s menadžerima iz Evrope na engleskom jeziku. Raskrinkao ga jedan od fizioterapeuta, otkrivši da su i mobitel i njegov engleski zapravo lažni.

 

Neki od klubova navedenih u njegovoj biografiji potvrdili su da je bio njihov član, a neki to nisu negirali. Ko zna šta je istina u ovoj priči, a šta ne, ali kada neke od najvećih legendi brazilskog fudbala govori s takvim poštovanjem prema vama, jasno je da ste ostavili dubok trag.