Od kada je imenovana za austrijsku ministricu pravde, Alma Zadić je nervozna kada stoji preblizu prozora u svojoj kancelariji. Prijetnje koje su joj upućene su nemilosrdne.
- Metak je rezervisan za tebe – glasi posljednja prijetnja koju je dobila, piše New York Times.
Nekoliko sati nakon što je prošlog mjeseca položila zakletvu, Zadić je dobila policijsku zaštitu.
Zadić, kćerka izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i članica napredne stranke Zelenih, ušla je u politiku prije tri godine s jasnim ciljem: boriti se protiv utjecaja krajnjih desničara. Sada je optužena da brani politiku koju su prethodnih godina kreirali desničari da bi efektivno spriječili ljude poput njenih roditelja da uđu u zemlju.
To je, ukratko, moralna dilema sa kojom se austrijski liberalni i “proizbjeglički” Zeleni suočavaju nakon koaliranja sa konzervativcima kancelara Sebastiana Kurza. Zeleni su u vladajućoj koaliciji zamijenili desničarsku Slobodarsku stranku i stavili klimatske promjene na dnevni red. Ali oni postaju i saučesnici u imigracijskoj politici kancelara Kurza.
Autorica teksta Katrin Bennhold Almu Zadić poredi sa američkom političarkom Alexandrijom Ocasio-Cortez, te ističe da je pametna, pobjednica, mlada, idealista i da ponosno iscrtan “bosansko-austrijski identitet”.
Njena je priča, navodi se u tekstu, u mnogočemu moderna bajka. Kao izbjeglica je izvrsna u školi, brzo se razvija u karijeri, biva izabrana u Parlament i postaje visoki član kabineta sa 35 godina. Ali ono što je Zadić učinilo herojem kod jednih, kod drugih ju je pretvorilo u metu.
Cijena prelaska u Vladu bila je visoka, kako lično tako i politički, priznala je Zadić u intervjuu za Times. Ali cijena neulaska u Vladu, ili ustupanje mjesta za krajnje desničare, bi, insistira, predstavljalo mnogo veću cijenu.
- Razlika je ko je u Vladi – ocjenjuje Zadić.
Zadić to zna iz prve ruke. Bila je tinejdžerka 2000. godine, kada se Slobodarska stranka prvi put pridružila konzervativnoj vladi pod vodstvom karizmatičnog i antisemitskog podstrekača Jörga Haidera. Ostale evropske prijestolnice zamrznule su diplomatske veze s Bečem, dok su se njeni roditelji, oboje inženjeri, plašili da bi mogli biti deportirani.
- Bila sam još mlada, ali osjetila sam to. Znam da su se moji roditelji brinuli i imali smo konkretne strahove o tome šta će se desiti sa nama – prisjeća se.
U sadašnjem svojstvu, kako kaže Zadić, njen mandat i mandat njene stranke nije samo da promoviraju davno ispuštenu zelenu agendu austrijskom narodu, već da se odupru struji populizma i zaštite temeljna prava. Kako će ona hodati po tankom konopcu, bit će u mnogome priča o ovoj koaliciji koju budno prate u susjednim zemljama, prije svega u Njemačkoj, gdje će sljedeća vlada također gotovo sigurno biti koalicija konzervativaca i Zelenih.
Kritičari upozoravaju da Zeleni riskiraju da postanu smokvin list desničarske agende kancelara Kurza. U programu rada skromni porez na ugljik na avionske karte i subvencije za javni prijevoz stoje rame uz rame sa zabranom pokrivanja djevojčicama do 14 godina, centara za deportaciju i kontroverznog novog oblika “sigurnosnog pritvora” za tražitelje azila, mjere koju je Zadić jednom nazvala “autoritativnim nazadovanjem”.
- Nećete dobiti tako nešto u Njemačkoj – kratko je prokomentarisala Annalena Baerbock, čelnica njemačkih Zelenih.
Zadić vjeruje kako je ulazak u vlast bio ispravan potez jer, kako je kazala, u opoziciji su mogli pisati najljepše idealističke prijedloge i oni nigdje ne bi prošli.
Kurz je osvojio 37 posto glasova, a Zeleni samo 14. Kurzova stranka i Slobodarska stranka su mogle imati konzervativnu većinu.
Bivša odbojkašica i fitnes trenerica, Zadić ima veliku izdržljivost. U opoziciji, ona je bila jedan od najžešćih kritičara Kurza i njegovih krajnje desnih koalicionih partnera. Napala je desničarskog ministra unutrašnjih poslova zbog napada na obaveštajnu službu zemlje. Kad su druge zemlje prestale dijeliti obavještajne podatke s Bečom iz straha od curenja informacija u Rusiju i ka desničarskim ekstremistima, Zadić je u Parlamentu izrazila zabrinutost zbog “austrijske sigurnosti”.
- Nisi u Bosni – odgovorio joj je tada član stranke Sebastiana Kurza.
- Pokušavao je obezvrijediti ono što sam govorila na osnovu mog porijekla – prisjeća se Zadić.
Zadirkivanje je bilo učestalo, a ona je naučila da ga ignorira. Ali ponekad boli. U tim kratkim trenucima više se nije osjećala kao dr. Zadić, ostvarena političarka, već Alma, izbjeglica. Drugačija.
Zadić je rođena u Tuzli. Imala je sedam godina kad je izbio rat i 10 godina kada je njena porodica pobjegla u Beč. Bilo je to 1994. godine i našla se kao jedina neaustrijanka u svom razredu. Prisjeća se mnogih trenutaka dobrote koju je njena porodica doživjela u Beču. Ali bilo je i drugih trenutaka. Poniženje koje je osjetila kada joj je učiteljica iz ruku otrgla zadatak iz matematike, rekavši: “To svejedno ne možeš uraditi”. Tog dana je shvatila kako je gledaju u svojoj novoj domovini. Poruka je bila da je “drugačija”.
Ova iskustva iz djetinjstva pomogla su poticanju snažnog nagona koji ju je natjerao da prvo studira pravo i, godinama kasnije, trguje unosnom pravnom karijerom u javnoj službi. Percipiranje kao “drugačijih”, ljude čini ranjivima, rekla je Zadić. To ih, dodaje, čini ovisnima o nepristrasnosti vladavine zakona.
Studirala je pravo u Beču i dobila je Fulbright stipendiju za postdiplomsk studij prava na Univerzitetu Columbia u New Yorku, te je doktorirala u Beču na zakonu o ljudskim pravima. Priravnički staž je imala na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, prije nego što je postala uspješna pravnica u međunarodnoj firmi u Beču.
Dio svoje otpornosti duguje New Yorku, gdje kaže da je sklopila mir sa svojim identitetom.
- Ljudi su bili Italijani i Amerikanci, ili Meksikanci i Amerikanci i to je bilo potpuno normalno. Bilo je to pravo otkrivenje. Godinama sam se borila sa ovim pitanjem: “Jesam li Bosanka ili Austrijanka?” U New Yorku sam saznala da mogu biti i Austrijanka i Bosanka i Evropljanka istovremeno – kazala je.
Po povratku u Austriju, kao uspješna advokatica u međunarodnoj firmi, njeno je porijeklo izblijedjelo. Međutim, čim je odlučila ući u politiku, u ljeto 2017. godine, ono se vratilo. Jedan naslov dnevnih novina iz te godine još uvijek joj je urezan u sjećanje.
- Nazvali su me djetetom izbjeglica. Bila sam u Austriji 25 godina, bila sam pravnica, imala doktorat, nisam bila ni izbjeglica ni dijete i shvatila sam da je to ono što me još uvijek definira – izjavila je.
A to nije bio slučaj samo sa krajnjim desničarima.
Nakon što je Zadić ušla u Vladu, njene kolege iz Zelenih nervirali su je ističući da je prva muslimanska ministrica u zemlji.
- Niko danas ne pita jeste li protestant ili katolik. U sekularnoj državi uopće ne bi trebalo biti važno koje ste vjere i gdje ste rođeni sve dok ste spremni raditi za svoju državu – ocjenjuje Zadić.
Stalne pretpostavke da je muslimanka je nerviraju jer kaže da je ateistkinja. Da, u njenoj široj porodici ima i muslimana, rekla je, ali ima i hrišćana i pravoslavaca. Njeni roditelji i djedovi i bake, koji su svi rasli pod komunizmom u bivšoj Jugoslaviji, nikada, tvrdi, nisu bili ni religiozni.
Zadić ipak zna da je moćan uzor za djevojčice i dječake iz migrantskih porodica, od kojih su mnogi muslimani.
- Kada sam bila u školi, bilo je nezamislivo da neko poput mene može postati ministar – rekla je.
Prošlog mjeseca, kada je posjetila svoju staru školu u etnički mješovitom kvartu u Beču, grupa djece na autobuskoj stanici vikala je “Alma! Alma!”.
- Ne želim ih iznevjeriti. Ne želim iznevjeriti Austriju – zaključila je.
