Vladimir Vukčević je 13 godina bio srbijanski tužilac za ratne zločine, a u ekskluzivnoj ispovijesti za Kurir je otkrio da je jedan od najdramatičnijih trenutaka u njegovom životu bilo hapšenje nekadašnjeg generala VRS-a, ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je godinama izbjegavao svoje progonitelje, uz pomoć jataka i ljudi iz vojske.
Mladić se neko vrijeme krio u vojnim objektima, a kako Vukčević navodi, zbog stupanja na snagu Zakona o saradnji s Hagom, tadašnji načelnik Generalštaba Nebojša Pavković poslao mu je naređenje da napusti objekat u kome je tada boravio.
Pošto Mladić to nije želio, jedan član akcionog tima za lociranje i hapšenje haških bjegunaca se sjetio da se Mladić patološki plaši da će ga neko oteti helikopterom, da će ga tako uhapsiti… I kaže taj član tima da samo treba da se podignu policijski helikopteri da lete iznad tog vojnog objekta. Tako je Mladić istog momenta zbrisao odatle, navodi Vukčević.
Kako je Mladić uopće uhapšen u Lazarevu nadomak Zrenjanina 2011. godine?
- Mladićeva je krsna slava Đurđevdan, 6. maj, i tada smo u Lazarevu, koje smo opservirali, vidjeli njegovog sina Darka kako se fotografiše s djecom. I mi zaključimo da oni to šalju ocu, djedu… Mi tada, naime, imamo izveštaje od Engleza, koji nam čak daju satelitske snimke jednog lokaliteta u Hercegovini gdje se vidi čovjek kao Mladić kako puši i zato smo mi sve vrijeme uvjereni da je on tamo, razmišljamo kako ćemo i šta da radimo.
Ovdje smo locirali kurira, koji je kupovao veliku količinu lijekova za kardiovaskularne smetnje i mi čekamo da nas on odvede do Mladića, ali se kurir danima ne pojavljuje. Nervoza raste, zove me Miki Rakić i pita šta da radimo s Lazarevom, da li da ulaze, rekoh: “Nek uđu”.
Krene ekipa, ali kuća tog Mladićevog rođaka je zaključana, otišao čovjek u njivu da radi. Nađu oni njega, otključa on vrata, ulaze, unutra mrak, spuštene roletne… Vrata najprije ne mogu skroz da se otvore jer neko stoji iza. Tu ugledaju čovjeka, pitaju ga: “Šta radiš ti tu, čiča?”, kaže on: “Ništa”. Pale svjetlo, dižu roletne i vide na stolu dva pištolja, a tu su lična karta i vojna legitimacija. Otvaraju legitimaciju, a unutra piše – Ratko Mladić. Pitaju ga ko ti je ovo, a on kaže: “To sam ja”. Nisu ga prepoznali.
Kako je izgledao vaš susret s njim?
- Nisam se sreo s Mladićem. Imao sam princip da se ne sretnem ni sa jednim od optuženika. Moj zamjenik Bruno Vekarić je razgovarao s njim. Mladić ga pitao: “Bruno, jesi li ti Srbin ili Hrvat?” Bruno je tad pokazao empatiju.
Mladić je tražio da mu osiguramo televizor, pa mu je Vekarić dao svoj iz kancelarije. A kad je trebalo da bude prebačen u Hag, tražio je da posjeti kćerkin grob. Onda su ovi naši sve zakomplikovali, iz sigurnosnih razloga, pa su onda htjeli da mu dozvole samo nekoliko minuta da ostane…
Plašili su se, tad sam im rekao: “Je l’ treba ja da idem da osiguravam, evo krenut ću ako treba”. Rekao sam neka ostane na groblju koliko god hoće. Ostao je 45 minuta.
