Niko nikada nije grublje ponizio pale žrtve, niti ikada hoće, jer strašnije poniženje nije moguće zamisliti ni u teoriji
Kako sada stvari stoje, još uvijek neformalni Pokret za zaštitu lika i djela Andreja Plenkovića (predsjednika Vlade i HDZ-a, dakle, prvog među najgorima) mogao bi uskoro dobiti i svoju službenu, institucionalnu verziju, piše Ivica Ivanišević za Slobodnu Dalmaciju.
Sve predradnje potrebne za ustrojavanje ureda koji će štititi premijera od pokvarenih ljudi i jaja već su obavljene. Zadarski slučaj policijskog utjerivanja straha u kosti lajave starčadi pokazao nam je koliko se poslušnička histerija raširila u stranačkoj bazi.
A činjenica što je zapaženi doprinos obrani svoga šefa nekidan dao i Ivan Anušić, osječko-baranjski župan i zaplotnjački adut desnog krila stranke, svjedoči koliko je snažna homogenizacija partijskih redova.
U iritirajućem žamoru desetina i stotina glasova koji svakoga dana odjekuju javnim prostorom, njegovi su istupi prošli relativno nezapaženo. To je prilična šteta, jer nema nikakve sumnje kako je on, velikodušno uzimajući u zaštitu premijera i Vladu, otvorio novu, nezapamćeno ljigavu frontu obrane.
Naime, na jednoj od ukupno dvije emisije koje se vrte po mreži provincijskih televizija, a kod desničara potiču nacionalnu ukrudbu učinkovitije od afričke šljive, on je, među ostalim, kazao i sljedeće:
“Udari na našu vladu zbog politike prema BiH jako slabe naše pregovaračke pozicije i pred suparnicima i pred međunarodnom zajednicom. To javnost mora imati na umu kada se svrstava iza tih udara. Plenkovićeva vlada čini sve što može da zaštiti naš narod u BiH, a svima mora biti jasno da se kriza u BiH neće riješiti dok se ne razriješe napetosti oko Ukrajine, jer je to isti međunarodni niz koji će razriješiti velike sile.”
To će reći da svaki glas kontra premijera i njegove nakupine svestrano nesposobnih, pa k tome još i moralno kompromitiranih suradnika, gura naše sunarodnjake u Bosni i Hercegovini korak bliže ropstvu, smrti ili egzilu. HDZ se, dakle, opet oslanja na provjerenu recepturu.
Nemojmo zaboraviti da je još od prvih, barakaških dana ova falanga rado i, mora se priznati, vrlo učinkovito koristila prljavu metodu patriotske ucjene, prokazujući svoje kritičare kao petokolonaše. Posezati za njom i tri desetljeća kasnije, u situaciji kad Bosna opet vrije, to, pak, mogu samo ljudi koji su davno pogubili moralni kompas ili ga nikad nisu ni imali.
Kakav cinik moraš biti da izustiš “Plenkovićeva vlada čini sve što može da zaštiti naš narod u BiH”, iako dobro znaš da za nesreću tvoga naroda u susjednoj državi HDZ nije kriv ništa manje od vladajućih partija ostala dva naroda?
Evo već tri puna desetljeća zajedničari čine sve što mogu da zaštite naš narod u BiH. I kakav je saldo njihovih pregnuća? Bosanski Hrvati dijele se u dvije kategorije: one koji su izbjegli i one koji još uvijek nisu. Nije li onda umjesno zamoliti hadezeovce da više ne čine sve što mogu, nego da čine manje ili, još bolje, ništa?
NESTALA LJUDSKOST
Ovih dana sve što može činio je i Dragan Čović, šef bosanske filijale HDZ-a, upisavši se u (da se ne lažemo, dugu i bogatu) povijest hrvatskoga beščašća kao upravo milenijski primjer beskarakterne mizerije koja je u sebi zatukla i zadnje preostale tragove ljudskosti.
U Banjoj Luci, glavnome gradu paradržave koja je nastala kao brend ekstenzija etničkog čišćenja, on je izvolio reći sljedeće: “Vi čuvajte Republiku Srpsku! Toliko ste emocija iznijeli sad ovdje da vam na tome svi mogu zavidjeti.”
Mogao je tako ići od jednog do drugog groba pobijenih Hrvata ili mezara palih Bošnjaka, pa ih sve redom zapišavati, isto bi bilo. Žubor žutih mlazova mokraće imao bi jednaku težinu kao i riječi koje je Čović zaneseno izgovorio uvlačeći se – na velikoj sceni, obasjan reflektorima i pred oduševljenom publikom – u rektum svoga ratnog, poratnog, a možda i predratnog, druga Milorada Dodika.
Niko nikada nije grublje ponizio pale žrtve, niti ikada hoće, jer strašnije poniženje nije moguće zamisliti ni u teoriji. To je, valja ponavljati do iznemoglosti, učinio šef bosanske filijale HDZ-a, u Hrvatskoj rado viđen i čašćen čovjek, jedan od onih koji rade “sve što mogu da zaštite naš narod u BiH”.
Ako prije nisu uspjeli shvatiti, danas je, valjda, i zadnjim političkim retardima jasno kako bosanske Hrvate predstavlja lokalna verzija Vidkuna Quislinga. A takvome čovjeku trebao bi biti zapriječen ulaz u bilo koju službenu instituciju, jednako u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj.
Dobro, da ne pretjerujem, možda bi mu ipak valjalo dopustiti ulazak u dvije časne ustanove. Prvo u sud, pa onda u zatvor, kamo jedino spadaju zapišavači grobova.
