Evropska unija (EU) i Sjevernoatlantski savez (NATO), prema sporazumu iz 2003. godine, mogu u bilo kom trenutku u kratkom roku rasporediti dodatni broj vojnika u Bosni i Hercegovini u slučaju prijetnje sigurnosti ove zemlje.
Te vojne snage, prema rezolucijama Ujedinjenih nacija, imaju izvršni mandat koji podrazumijeva i upotrebu sile, posebno kako bi se obranile od napada ili prijetnje napadom.
Pitanje širine nadležnosti NATO-a u BiH aktuelizirano je poslednjom izjavom Christiana Scmhidta, visokog predstavnika, koji je u analizama eventualnog kompliciranja situacije u državi, podvukao:
“Trebalo bi biti jasno da, ako se stvari zakompliciraju, Evropska unija, EUFOR i NATO, preko mehanizma 'Berlin plus', mogu povećati svoju prisutnost u Bosni i Hercegovini. Ne vidim potrebu za tim u ovom trenutku, ali mislim da moramo biti svjesni situacije”, podsjetio je za Glas Amerike Schmidt, u izjavi od 23. novembra.
Schmidt je naglasio da “Vojska Republike Srpske neće biti formirana”.
Istaknuo je da su mu sugovornici i u Washingtonu i u Bruxellesu kazali da međunarodna zajednica, uključujući Sjevernoatlantski savez, “neće mirno promatrati” kako Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), vladajuće stranke u entitetu Republika Srpska (RS), dovodi u pitanje opstanak Oružanih snaga BiH i istodobno poručuje da će formirati vojsku RS-a.
Dodatne snage u pripravnosti
Misija EUFOR Althea se na terenu provodi korištenjem sredstava i sposobnosti NATO-a, na temelju dogovora s NATO-om poznatim kao “Berlin Plus”.
Prva misija uspostavljena prema ovom sporazumu bila je “Operacija EUFOR Concordia” u Sjevernoj Makedoniji, formirana u martu 2003. da nadgleda provođenje Ohridskog sporazuma. Već u decembru te godine vojna misija je zamijenjena policijskom.
Sljedeće godine formirana je misija EUFOR Althea za BiH. Nakon nje, EU je formirao tridesetak civilnih i vojnih misija u svijetu.
Brojni detalji “Berlin plus” sporazuma između NATO-a i EU-a nose oznaku tajnosti.
Ono što je poznato je da je između institucija EU-a i NATO-a osigurana razmjena povjerljivih podataka. Sredstva NATO-a na raspolaganju su za civilno-vojne operacije koje predvodi EU. Redovite su i konzultacije oko operacija.
Razne NATO jedinice mogu biti pozvane da podrže EUFOR trupe na terenu, a vojne operacije pod vodstvom EU-a uključene su u NATO-ovo obrambeno planiranje.
Prema ovom sporazumu, zemlje članice Evropske unije i NATO-a imaju i rezervne snage za Misiju EUFOR Althea i izvan Bosne i Hercegovine, a razmještene su širom Evrope (Over-the-Horizon Reserve Forces). Te pričuvne snage “mogu se u bilo kom trenutku pozvati da se u kratkom roku rasporede kako bi povećale broj vojnika EUFOR-a u slučaju prijetnje sigurnom okruženju”.
Time se osigurava da EUFOR ima kapacitet da brzo intervenira u potpori agencijama za provođenje zakona u BiH.
U skladu s tim, svake godine EUFOR, NATO i Oružane snage BiH provode vježbe “Brzi odgovor” kojima se vježba i demonstrira sposobnost EUFOR-a da dovede u zemlju rezervne snage koje pomažu vlastima BiH u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja.
Krizni menadžment
NATO ostaje temelj kolektivne obrane svojih zemalja članica u skladu sa Članom 5 Sjevernoatlantskog ugovora prema kojem se oružani napad na jednu ili više članica NATO-a treba smatrati napadom na sve članice”.
Europska sigurnosna i obrambena politika (ESDP) je sporazumom s NATO-om dodala nizu instrumenata koji su već na raspolaganju Evropskoj uniji i kapacitete za “samostalno vođenje operacija upravljanja krizom”, kako se formalno navodi u evropskom zakonodavstvu.
Sporazumom je definirana i organizacijska struktura, te način donošenja odluka.
Operativni štab operacije EUFOR Althea za BiH, kao i za druge sadašnje i buduće misije EU-a, nalazi se u Vrhovnom štabu savezničkih snaga u Evropi (SHAPE), vojnoj komandi NATO-a smještenoj nedaleko od belgijske prijestolnice Bruxellesa.
Osnovan je i vojni ured nazvan EU komandni element koji je smješten u NATO bazi u talijanskom Napulju unutar Zapovjedništva združenih savezničkih snaga (JFC Naples).
Zadatak ovog ureda je “koordinacija rezervnih snaga NATO-EU” te “dostavljanje informacija o Zapadnom Balkanu operativnom komandantu u SHAPE-u”.
Operativni komandant radi s Evropskom službom za zajedničke poslove (EEAS) kao “ministarstvom vanjskih poslova EU-a”, Vojnim odborom Evropske unije (EUMC) kojeg čine glavni zapovjednici vojski zemalja članica EU-a te Vojnim štabom Evropske unije (EUMS) koji je posebni direktorat EEAS-a sastavljen od vojnih i civilnih stručnjaka iz zemalja članice EU-a.
Politička kontrola i strateške smjernice su u rukama Političkog i sigurnosnog odbora EU-a koji djeluje na nivou ambasadora zemalja članica EU-a. Taj odbor pak odgovara Vijeću Evropske unije koje čine ministri zemalja članica EU, u ovom slučaju ministri obrane.
Francuski general pukovnik Brice Houdet sredinom jula 2020. imenovan je za zamjenika načelnika Glavnog štaba savezničkih snaga u Evropi i operativnog zapovjednika operacije EUFOR Althea. Houdet je, osim u Legiji stranaca, služio i u BiH, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu te u Africi.
U BiH, na terenu, komandanti misije dolazili su iz Austrije, države koja nije članica NATO-a. Od januara 2021. na toj poziciji je austrijski general major Alexander Platze.
Posljednja linija obrane
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, jednoglasno je i uz podršku Rusije i Kine 3. novembra 2021. produžilo jednogodišnji izvršni mandat vojnoj misiji Evropske unije EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini.
U BiH se trenutno nalazi bataljon od oko 600 vojnika iz 19 država, od kojih je 15 evropskih zemalja članica NATO-a. Preostale četiri zemlje su Sjeverna Makedonija, Čile, Švicarska te Austrija.
EUFOR ima mandat i za korištenje vojne sile. Međutim, iz EUFOR-a su u više navrata navodili da bi uvjet za to bio da je “sigurno i stabilno okruženje ozbiljno ugroženo, a postojeće sigurnosne strukture bile u opasnosti da se raspadnu”.
Kako je pojasnio jedan od komandanata EUFOR-a u BiH general major Reinhard Trischak, dok državne agencije za provođenje zakona, policije te Oružane snage BiH mogu uspješno obavljati svoje zadatke, “EUFOR mora biti posljednje sredstvo koje će se primijeniti”.
Mirovne snage u BiH
Misija EUFOR Althea je najduža vojna operacija EU-a, jedina kopnena misija, te jedina misija koja ima izvršni mandat da koristi silu.
Počela je 2004. godine rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija kojom je završena NATO operacija Stabilizacijskih snaga (SFOR) pod nazivom “Operacija Zajednička Straža” (Operation Joint Guard) koja je trajala od 1996. do 1998. godine, te “Operacija Zajedničko kovanje” (Operation Joint Forge) koja je trajala od 1996. do 1998. godine.
SFOR je bio nasljednik misije Snaga za implementaciju (Implementation Forces – IFOR) koja je trajala od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i odlaska Zaštitnih snaga Ujedinjenih nacija (United Nations Protection Force – UNPROFOR) krajem 1995. do kraja 1996. godine pod nazivom “Operacija Zajednički pothvat” (Operation Joint Endeavour).
Zvanični mandat svih stranih vojnih misija u BiH je osigurati provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u BiH, te “doprinijeti sigurnom okruženju”.
Početni kapacitet EUFOR-a u BiH bio je oko 7.000 vojnika.
Operacija Althea se 2012. rekonfigurirala i promijenila fokus na neizvršni dio mandata koji podrazumijeva izgradnju kapaciteta i obuku Oružanih snaga BiH.
(RSE)
