Ovo pitanje bilo je upućeno studentima na postdiplomskim studijima, a odabrali smo jedno koje je ostavilo traga na one koji su ga čuli.
Babo…
Obuješ njegove cipele i spotakneš se zbog njihove veličine i tvog malog stopala.
Staviš njegove naočale i osjetiš veličinu i snagu.
Tražiš ključ od njegovog automobila i zamišljaš sebe kako voziš.
Naumpadne ti nešto nebitno i mizerno, pa ga nazoveš dok je na svom radnom mjestu i on ti odgovori sa punim zadovoljstvom, a ne znaš da li ga je možda iskritizirao njegov šef ili naljutio kolega na poslu ili ga muči kako da podmiri troškove porodice.
Tražiš od njega bez ikakvog ustručavanja: “Babo, kupi i ponesi sok od jagode!”, a on ti odgovori: “Rado, sinko moj, samo budi dobar i pažljiv prema svojoj majci!”
Kada dođe kući, umoran od gužve i vrućine, a zaboravio je kupiti što si tražio, ti kažeš: “Babo, gdje je sok? ”, tada se on vrati i sav sretan kupi što si tražio zaboravljajući sav umor i iscrpljenost!
A danas…
Ne oblačiš njegove cipele zbog staromodnog ukusa!
Prezireš njegovu odjeću, auto…
Njegovi pokreti izazivaju zgražavanje kod tebe, sramota te kada se sretne sa tvojim prijateljima!
Kada kasniš, brine se za tebe i poziva te telefonom, a ti osjećaš da ti stvara pritisak i neugodnost, pa možda i ne odgovoriš na njegov poziv.
Vratiš se kasno kući, a otac te naruži jer osjeća odgovornost za tvoj odgoj, a ti povisiš svoj ton na njega, tvoje riječi ga uznemiravaju, ali prešuti, ne iz straha, nego iznenađen tvojom reakcijom!
Dok je bio mlad, podizao bi te sebi oko vrata, a danas si ti viši od njega.
Do jučer si griješio izgovarajući slova, a danas te je teško ušutjeti!
Zaboravio si…
Ma koliko osjetio da je naporan, on je tvoj babo.
Kao što je on tebe trpio u mladosti, budi i ti brižljiv u njegovoj starosti! Mnogi drugi željni su samo da na trenutak mogu vidjeti svog babu.
Pitali su me: “Ko ti je najdraži od ljudi?”
Odgovorio sam im: “Onaj ko me je iščekivao devet mjeseci i dočekao me radosno, odgajao me na štetu svog zdravlja.
Prema njemu ću osjećati neizmjernu ljubav dokle god sam živ!
Neka mi svi halale, ali nijedan nije na stepenu mog babe!
Ismir Karaga
