Simboličnim spuštanjem ruža u Drinu s mosta stradanja kod zloglasnog zatvora u Foči je obilježena godišnjica zločina nad 3.000 bošnjačkih civila iz ovog grada.
Članovi Udruženja žrtava rata "Foča 1992 - 1995" svake prve nedjelje u augustu obilježe dan sjećanja na sve fočanske šehide i stravične zločine u kojima su ubijani, zarobljeni, silovani i mučeni u ovom gradu, kako se žrtve a ni zločini ne bi zaboravili.
- Danas obilježavamo dan sjećanja na sve fočanske šehide i nevino ubijene žrtve rata općine Foča. Tokom agresije na Bosni i Hercegovinu, u Foči je ubijeno 3.000 Bošnjaka, od toga je 586 žena, to samo po sebi govori o karakteru ratovanja. Nažalost evo 28 godina je prošlo i mi još uvijek nismo pronašli svoje najmilije i još uvijek tražimo 627 članova naših porodica koji se vode kao 'nestali' - kazala je generalni sekretar Udruženja žrtava rata "Foča 1992-1995" Midheta Kaloper Oruli.
Prema njenim riječima, Udruženje ima za cilj da obilježava značajne datuma, te da s lokalnim vlastima općine Foča pokušavaju obilježiti neka mjesta stradanja u Foči nad Bošnjacima ove općine.
Dodala je da su nažalost zbog situacije s koronavirusom mnogi zvaničnici otkazali dolazak na ovaj događaj. Obilježavanju je, između ostalih, prisustvovao i potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić.
- Potredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović je uputila pismo podrške s dovama prema našim šehidima - kazala je Kaloper Oruli.
Na "mostu smrti", kako ga nazivaju preživjeli Bošnjaci, je dostojanstveno odata počast nedužno ubijenim, te su spuštene ruže u Drinu i proučena Fatiha. Preživjeli su danas svjedočili da su upravo na ovom mostu počinjeni teški zločini, gdje su zarobljeni Bošnjaci iz KPD Foča dovođeni, ubijani, a njihova tijela bacana u Drinu.
- Zločini koji su počinjeni ovdje tokom četrdesetih godina prošlog vijeka, a o kojima je u svom zapisu "Put u Foču" svjedočio Adil Zulfikarpašić, ostali su nekažnjeni. Zločinci su bili slobodni i odgojili su nove generacije na priči o svom herojstvu i osveti. Te nove generacije su, nažalost, iz mržnje počinili teške zločine nad Bošnjacima Foče 1992. godine.
Ukoliko i sada zločinci ostanu bez kazne i ukoliko ne bude katarze, pokajanja i izvinjenja, oni će bez ikakve dileme odgajati svoje potomke, da po istoj matrici da počine još gnusnije zločine u budućnosti, ukoliko im se ukaže prilika. To je ideološka i historijska matrica činjenja zločina nad Bošnjacima na ovim prostorima u proteklim vijekovima.
Zbog toga je neprocjenjivo važno kažnjavanje svih onih koji su počinili zločine u ovom gradu, ali i u Višegradu, Vlasenici, Bratuncu, Zvorniku, Prijedoru, Kotor Varošu, Kalinoviku i drugim mjestima, kako bi se prekinuo lanac nekažnjavanja zločina. Samo kažnjavanjem ratnih zločinaca, ali i pokajanjem i prihvatanjem istine, možemo graditi stabilniju budućnost na ovim prostorima.
Institucije zadužene za ovaj posao trebaju raditi brže, jer svjedoka je sve manje, a bez njihovih svjedočenja nema ni kažnjavanja zločinaca. Osjećaj preživjelih žrtava i njihovih porodica je da ove institucije ne rade dovoljno brzo svoj posao i sve više sumnjaju da će zločinci biti kažnjeni.
Nažalost, u ovom dijelu naše domovine, često imamo situacije da upravo osumnjičeni za ratne zločine kreiraju ambijent i uslove za život žrtvama zločina. Zbog toga imamo stanje u kojem je veoma teško opstati i živjeti na ovim prostorima. Uprkos tome, mi ostajemo u ovom dijelu naše domovine. Vratili smo se na naša ognjišta da živimo u miru, ali nikada nećemo odusti od naših zahtjeva za svi zločinci budu kažnjeni, kazao je, između ostaloga, u svom obraćanju Ramiz Salkić.
