Ko je poznavao Salku, zna da on nije bio naročito visok, nije bio neke korpulentne građe, ali njegovo srce bilo je ogromno, a duša čista, bosanska. Zato se nije libio ustati i pred naizgled mnogo većima i jačima. Tako je bilo u ratu pred agresorom. Tako je bilo u miru kada se borio za prava boračkih kategorija.
Borac. Ta riječ najbolje opisuje rahmetli Salku. Nikada nije kalkulisao kada je trebalo braniti svoj narod i svoju zemlju. Znaju to svi njegovi Crni labudovi. Znaju to svi borci, znaju zlatni ljiljani, znaju ratni vojni invalidi, znaju porodice šehida o kojima je najviše govorio…
- Kad je počeo rat, bilo je lakše. Znaš gdje ti je neprijatelj. On s puškom, ti s puškom… Ono što je bilo prije nego se zapucalo za mene je bilo mnogo teže. Spremao se rat. Valjalo je organizovati ljude i odbranu, a ne znaš ko ti šta misli. Znaš da te prate… Ali smo uspjeli – tako je govorio dobri čovjek i veliki borac Salko Bukvarević.
Moglo bi se dugo nabrajati šta je sve uradio kao federalni ministar boraca. Vjerovatno je uradio više nego svi njegovi prethodnici zajedno. Nije o tome mnogo govorio. On je govorio o onome što nije uradio i zbog čega njegov posao nije završen. O tome je pričao i posljednji put kada smo se vidjeli – o dugu prema djeci šehida.
“Još ih je”, govorio je, “preko 2.000 na zavodima za zapošljavanje. Najviše u Kantonu Sarajevo.” Njegovim inicijativama u proteklim godinama zaposleno je blizu 5.000 djece šehida. Ali one 2.000 njega su boljele do posljednjeg dana. Rekao mi je kako bi u Kantonu Sarajevo, samo da po jedno-dvoje prime institucije i javne kompanije, taj problem bio riješen.
Uporno se borio za tu djecu. Nije dočekao da i tu bitku dobije. Siguran sam da bi od te djece tražio halala, iako, hiljade su svjedoka, nije bilo dana da o njima nije mislio i pokušavao im pomoći…
Siguran sam da bi od onih koji preuzimaju amanet i brigu o djeci šehida tražio da u ovim danima ne govore mnogo o njemu, već da urade sve što mogu da završe posao koji je on započeo. Tako će ga se najbolje sjećati. Dobrog Salke Bukvarevića. Da mu se Allah, dž. š., smiluje i obraduje ga dženetom.
(Senad Omerašević)
