Najviše i najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini Lukomir, na južnim obroncima Bjelašnice, na oko 50 kilometara od Sarajeva i na oko 1.500 metara nadmorske visine, i danas je stanište žitelja koji njeguju tradiciju tog sela koje je u vrijeme širenja koronavirusa jedna od najpoželjnijih destinacija za bh. građane.
Bijeg od mjera, koje su poduzete zbog širenja virusa, građani bh. prijestolnice uglavnom nalaze na planinama, prvenstveno mjestima poput Lukomira.
Ekipa Anadolu Agency (AA) u putu prema ovom selu koje i zaslužuje epitet koji je već i dobio – “posljednje pravo bosansko selo”, ponajprije zbog kamenih kuća starih i preko 200 godina, koje su prekrivene šindrom od trešnjevine, srela je veliki broj biciklista koji se sve češće odlučuju za rutu do Lukomira. Nakon višesatne vožnje makadamskim putem naprave pauzu u ovom selu, uživaju u netaknutoj prirodi, pa nazad u grad.
Svjež i čist zrak, ljubazni domaćini i netaknuta priroda svakako su razlog zbog kojeg bi svi trebali posjetiti ovo selo na obroncima olimpijske ljepotice Bjelašnice.
Mina Masleša (61) rođena je u selu u kojem je sniman i poznati film “Nebo iznad krajolika
“U Lukomiru sam rođena, udala sam se ovdje. Lukomir je oživio, sve do ove godine. Iz godine u godinu sve je bilo bolje. Dolazili turisti. Nema zemlje iz koje ljudi nisu posjećivali ovo selo. Međutim, ove godine nema ništa, sve je stalo”, izjavila je Mina.
Od marta, kada je krenulo širenje koronavirusa, Mina i njena porodica, koji zimu provode u gradu, došli su u Lukomir.
“Nakon našeg dolaska ovdje pala su još četiri snijega. Od mog djetinjstva pa do danas u Lukomiru se promijenilo mnogo toga. Prije nije bilo ni puteva, struje, vode…Voda je bila daleko i donosili smo ovamo. Tada se do grada silazilo dva puta godišnje. U Konjic smo s konjima silazili po namirnice”, prisjetila se Mina.
Poručila je da u ”posljednjem bosanskom selu” ima života, samo je potrebno urediti putnu infrastrukturu koja je danas loša.
Narsid Masleša sa porodicom u Lukomiru ima pansion u kojem turisti mogu prenoćiti i probati domaću, tradicionalnu hranu.
“U Lukomir dolaze naši ljudi ali uglavnom vikendom, ostalim danima sve je prazno. Nema turista, kao i svugdje. Dolaze samo bh. građani. Nekad navrati neki stranac, ali su to uglavnom ljudi koji su se zatekli u BiH u vrijeme korone”, ispričao je Narsid.
Kako je kazao, u vrijeme širenja koronavirusa, ipak, primijete da u Lukomir dolazi veći broj bh. građana nego što je bio slučaj prije pandemije.
“Trenutno je, ipak, veći broj domaćeg stanovništva nego ranije. Svake godine je sve više našeg naroda, biciklizam je popularan, ali dolaze i autima. Putna infrastruktura je loša, pa razumijemo”, izjavio je Narsid.
Smatra da su planine spas u ovom periodu kada se ljudi moraju pridržavat svih mjera uvedenih zbog širenja koronavirusa.
Gradeći prva sezonska naselja, koja su poslije prerasla u današnje selo, najvećim su se dijelom ovdje naseljavali ljudi iz porodica Čomora i Masleša, koji su i danas najbrojnije obitelji u Gornjem Lukomiru.
Ismet Čomor rođen je u Lukomiru u kojem živi 75 godina. Zatekli smo ga ispred porodične kuće.
https://static.hayat.ba/2020/06/lukomir-88-300x213.jpg 300w, https://static.hayat.ba/2020/06/lukomir-88-100x70.jpg 100w, https://static.hayat.ba/2020/06/lukomir-88-592x420.jpg 592w" sizes="(max-width: 603px) 100vw, 603px" style="box-sizing:border-box;max-width:100%;height:auto;transition:opacity 0.3s cubic-bezier(0.39, 0.76, 0.51, 0.56) 0s;opacity:0;margin-bottom:0px;display:block">“Preko zime budem u Hadžićima jer svi mještani napuštaju selo. Ovdje nema korone, gdje će biti na ovom zraku. Samo nam može donijeti neko ko dolazi iz grada”, kaže Ismet.
Poručio je da je ”u posljednjem bosanskom selu” bilo lijepo živjeti dok je bilo više omladine.
“Kada je bilo 45 domaćina, djevojaka, momaka, djece, mladih ljudi… Međutim, sada je omladina otišla odavde. Morala je otići jer sada ovdje nema škole. Imali smo školu do četvrtog razreda, do ovog posljednjeg nesretnog rata”, prisjetio se Ismet.
Lukomir je selo koje je jedinstveno po mnogo čemu, a ponajprije po kamenim kućama starim i preko 200 godina, koje su prekrivene šindrom od trešnjevine. To svakako privlači i veliki broj turista koji redovno posjećuju ovu oazu mira.
