Istočna Bosna - Najljepši je na svijetu moj rodni kraj

Nusret Sivac, jedan od dragocjenih svjedoka Haškog tribunala, gdje je svjedočio i na suđenju Radovanu Karadžiću, podsjetio je na svom Facebook profilu na današnji dan uPrijedoru 1992. godine.

Sivac je radio prije rata u Stanici javne bezbednosti u Prijedoru, a potom u dopisništvu TV Sarajevo. Svjedočio je i o najsvirepijim zločinima u logoru Omarska, gde je i sam bio zatočenik, kao i njegova sestra, jedna od najpoznatijih logorašica Nusreta Sivac, prijeratna sutkinja u Prijedoru.

Sjećanje podijeljeno danas na Facebooku ujedno je i odlomak iz knjige "Kolika je u Prijedoru čaršija", čiji je autor Nusret Sivac. Riječ je o, kako autor navodi, zapisu za nezaborav.

- Prijedor, 30. maja 1992.godine. Stari grad u plamenu. Oko podne je. Svu tehniku sa kojom raspolažu-četnici su usmjerili na Stari grad- simbol prijedorske čaršije. Bombarduju ga iz tenkova, topova, minobacača, reških mitraljeza. Gore u plamenu stare bosanske kuće koje su dugo odolijevale zubu vremena i preko koji su prošli mnogi ratovi, poplave, bure i oluje. Stare "šeperuše"- naspram moderne ubilačke mašinerije srpske vojske. Veliki plameni jezici i crni oblaci dima dižu se visoko iznad prijedorske čaršije.

Nestaju u plamenu kuće starih čaršijskih porodica Rešića, Hergića, Beganovića, Cipranića, Crnalića, Hrnića, Suhonjića i sa njima dokazi da je nekada na ovim prostorima živio muslimanski narod. Preko mosta na Bereku kod Ljetne bašte prelazi velika tužna kolona ljudi, žena i djece - praćena do zuba naoružanim srpskim vojnicima iza kojih idu vojni transporteri i tenkovi. U koloni stare i bolesne ljude voze u kolicima ili tačkama. Na početku kolone Ale Mušić nosi bijelu zastavu i svi ljudi u koloni oko ruku imaju bijele trake koji obilježavaju i duboko ponižavaju jedan narod.

Preko devedeset godina staru Crnalićku umotanu u deku na kraju kolone na leđima nosi njen sin Himzo. Danas je kod četnika mržnja nadvladala razum.Zar su ovi jadni ljudi,koji su evo za nekoliko sati ovog majskog dana izgubili sve što su imali - nekome krivi? Zbog čega ih izgone iz njihovih domova i odvode u logore i kazamate u kojima ljudski život nije vrijedan ni pišljiva boba.

Iz pravca Zagrada i Skele dolazi duga kolona ljudi i srpski vojnici ih zaustavljaju kod solitera gdje već čekaju pripremljeni autobusi za transport u logore. Na početku svake kolone nosi se bijela zastava - ista scena kao u filmovima o prošlom ratu kada su fašisti sprovodili Jevreje na stratišta i logore. Nikada nisam vjerovao da će se to opet ponoviti i da ću i ja to doživjeti. Prijedor je danas 30. maja 1992.godine najtužniji grad na svijetu- zapisao je Nusret Sivac.